Kinez platio agenciji 40.000 eura za "instant brak". Onda su stigli utjerivači dugova
U SVOJOJ 37. godini Wang Zhuang gotovo je odustao od potrage za suprugom. Onda je na internetu počeo nailaziti na oglase agencija za upoznavanje koje su obećavale brzo sklapanje braka. Tvrdile su da muškarci preko njih neće morati godinama prolaziti kroz veze bez budućnosti te su nudile upoznavanje sa ženama koje su spremne brzo zasnovati obitelj.
"Posrednici su govorili da su djevojke iz pokrajine Guizhou štedljive", kaže Wang. Uvjeravali su ga da znaju voditi kućanstvo, dolaze iz skromnijih obitelji i da će se nakon udaje skrasiti.
S tom nadom Wang je otputovao u Guiyang, glavni grad pokrajine Guizhou na jugozapadu Kine. Agencija mu je obećala da će provjeriti prošlost kandidatkinja te mu ponudila odštetu ako se pokaže da je postao žrtva prijevare.
Tijekom nekoliko dana upoznao je sedam žena, no nijedna mu nije odgovarala. Onda mu je predstavljena osma kandidatkinja. Upravo mu se ona učinila idealnom. Tvrdila je da se nikada nije udavala i da nema djece, a Wang ju je opisao kao jednostavno odjevenu, povučenu i iskrenu.
Sreli su se svega četiri ili pet puta, a svaki susret trajao je između osam i deset minuta. Unatoč tome, samo nekoliko dana nakon što su se upoznali odlučili su se vjenčati.
Za brak potrošio desetke tisuća eura
Wang je za cijeli proces platio više od 300.000 juana, odnosno oko 40.000 eura. Kada se tome pribroje troškovi vjenčanja i drugi izdaci, procjenjuje da ga je brak stajao između 400.000 i 500.000 juana.
Toliko brz brak možda zvuči neobično, no upravo na tome počiva industrija takozvanih "instant brakova", koja je posljednjih godina procvjetala u dijelovima Kine. Agencije muškarcima koji teško pronalaze partnerice obećavaju da će ih u vrlo kratkom roku spojiti sa ženama koje žele brak.
Wang je isprva vjerovao da je pronašao ono što je godinama tražio. No svega nekoliko mjeseci nakon vjenčanja počeli su ga kontaktirati utjerivači dugova. Tvrdili su da im njegova supruga duguje novac.
Postao je sumnjičav pa je pregledao njezin telefon. U njemu je pronašao dokumente koji su otkrivali potpuno drukčiju priču od one koju mu je ispričala prije vjenčanja.
Otkrio da se već tri puta udavala
Ispostavilo se da je njegova supruga bivša hostesa u karaoke baru, da se već tri puta udavala i da ima troje djece. Imala je i velike dugove te ozbiljnu spolno prenosivu bolest. Wang tvrdi da mu je lagala čak i o svojim godinama.
Kada ju je suočio s onim što je pronašao, pristala je na razvod, ali nije htjela vratiti novac. Wang se potom vratio do agencije preko koje ju je upoznao, očekujući da će mu pomoći. Međutim, njihovi uredi već su bili prazni. Agencija je nestala.
Wang se sada pokušava razvesti i vratiti barem dio svoje životne ušteđevine. Posljedice nisu samo financijske. Kaže da ga roditelji krive za ono što se dogodilo, da pati od nesanice i tjeskobe te da se teško koncentrira na posao.
Kina ima 30 milijuna više muškaraca nego žena
Njegova priča dio je mnogo šireg problema. Dugogodišnja kineska politika jednog djeteta, u kombinaciji s tradicionalnom sklonošću muškim potomcima, ostavila je duboke demografske posljedice. U Kini danas živi oko 30 milijuna više muškaraca nego žena. Problem je posebno izražen među muškarcima u manjim gradovima i ruralnim područjima, gdje mnogi teško pronalaze partnericu.
Istodobno su očekivanja od potencijalnih mladoženja visoka. Wang kaže da se od muškarca često očekuje da ima kuću i automobil te da plati takozvanu "cijenu nevjeste", odnosno novčani iznos koji mladoženjina obitelj daje mladenki ili njezinoj obitelji.
Za muškarce koji su već u kasnim tridesetima pritisak da se ožene može biti velik. Upravo na toj skupini klijenata izrastao je unosan posao agencija koje obećavaju brzo pronalaženje supruge.
Vlasti krenule u obračun s prijevarama
Agencije za upoznavanje u Kini nisu novost, no tržište brzih brakova snažno je naraslo posljednjih godina. S njim su se pojavile i brojne optužbe za prijevare i druge nezakonite prakse.
Između siječnja 2024. i ožujka 2025. kineski tužitelji procesuirali su 1546 osoba zbog kaznenih djela povezanih s industrijom posredovanja u braku. Problem je postao dovoljno ozbiljan da je pet državnih tijela pokrenulo zajedničku nacionalnu akciju protiv nepravilnosti.
U jednom slučaju agencija je navodno koristila konobarice iz karaoke barova kao mamac. Prema navodima vlasti, od 128 muškaraca uspjeli su izvući više od 2,5 milijuna juana, odnosno oko 320.000 eura.
Oženio se sedam dana nakon prvog susreta
Wang nije jedini koji tvrdi da je na ovaj način ostao bez velikog iznosa novca. Njegov stan u Guiyangu s vremenom je postao svojevrsno okupljalište muškaraca sa sličnim iskustvima. Neki pokušavaju pronaći vlasnike nestalih agencija, a drugi vratiti novac od žena koje su ih napustile nedugo nakon vjenčanja.
Među njima je 59-godišnji Xu Rulin, koji je potrošio gotovo 500.000 juana kako bi preko agencije pronašao suprugu za sina. Otac i sin otputovali su u Guiyang, gdje je mladić upoznao potencijalnu suprugu. Samo sedam dana nakon prvog susreta već su bili vjenčani.
Xu tvrdi da su zahtjevi njegove nove snahe počeli gotovo odmah. Tražila je da joj kupe iPhone i daju novac za pokretanje posla. Potom je tražila još 120.000 juana za vjenčanicu i nakit, a obitelj joj je bila spremna kupiti i kuću.
No manje od dva tjedna nakon vjenčanja žena je pobjegla. Policija ju je poslije privela, par se razveo, a uhićeni su i vlasnici agencije. Xu još uvijek pokušava vratiti barem dio novca koji je njegova obitelj izgubila.
Agencije se oslanjaju na riječ posrednika
Jedan vlasnik agencije za upoznavanje u Guiyangu rekao je BBC-ju da u Kini postoji golemo tržište za "instant brakove". Prema njegovim riječima, taj se posao posebno razvio tijekom posljednje dvije ili tri godine.
Agencije povezuju žene iz tog dijela zemlje s muškarcima iz drugih kineskih pokrajina koji mogu biti relativno imućni, ali zbog dobi, mjesta stanovanja ili drugih okolnosti teško pronalaze partnerice.
Vlasnik je, međutim, priznao da njegova agencija ne provodi formalne provjere prošlosti žena. Umjesto toga oslanjaju se na lokalne posrednike koji tvrde da poznaju kandidatkinje i njihove obitelji. On tvrdi da je više od 90 posto informacija koje klijenti daju agencijama istinito, ali slučajevi poput Wangova pokazuju koliko posljedice mogu biti ozbiljne kada provjere zakažu.
Bračnu prijevaru teško je dokazati
Čak i kada muškarac vjeruje da je prevaren, povratak novca i kazneni progon nisu jednostavni. Kineski zakon ne poznaje posebno kazneno djelo bračne prijevare. Da bi slučaj prerastao u kazneni postupak, potrebno je dokazati da je druga osoba od samog početka u brak ušla s namjerom da uzme novac.
Odvjetnik Fan Binghe objašnjava da se osumnjičene žene mogu braniti tvrdnjom da su se doista namjeravale udati, ali su nakon vjenčanja zaključile da brak ne funkcionira. Zbog toga može biti vrlo teško utvrditi gdje završava propali brak, a počinje unaprijed osmišljena prijevara.
Za Wanga je cijelo iskustvo promijenilo pogled na brak. Uspio je vratiti dio izgubljenog novca, ali ne sve, a nakon svega više nije siguran želi li ponovno tražiti suprugu. Gotovo dvije godine nakon početka cijele priče još uvijek čeka da se njegov brak pravno okonča i da konačno može nastaviti sa životom.
"Ne znam kada će se ovo riješiti da mogu ponovno početi normalno živjeti. Čini se kao da nema kraja", kaže Wang.