OTKRIVENO je kako je policija došla do 19-godišnjeg mladića koji je vodio najveći svjetski ilegalni internetski servis za DDoS cyber-napade.

 

Neslužbeno doznajemo da Kristian R. iz Zaprešića, koji pohađa treći razred Poštanske i telekomunikacijske škole u Zagrebu, ima tetovažu na ruci - glagoljicom ispisano ime Leonard. Osim njega, uhićen je i Jovan M. iz Prokuplja, koji ima identičnu tetovažu. Njihova povezanost otkrivena je upravo preko fotografija tetovaža.

 

Uz njih, osumnjičenici su uhićeni i u Nizozemskoj te Škotskoj.

 

 

 

 

Prve informacije govorile su o tome da je riječ o hakeru koji je vršio napade, no kako je pristizalo sve više informacija, postajalo je jasno da je mladić zapravo organizirao sustav u kojem su oni koji žele izvršiti DDoS internetske napade brzo i lako mogli doći do onih koji te napade i rade. Prema izračunu DORH-a, zaradio je bitcoine u protuvrijednosti od milijun i 500 tisuća kuna.

 

Što je 19-godišnji Kristian zapravo radio, za Index je ispričao informatički stručnjak Lucijan Carić.

 

"Po mom mišljenju on uopće nije haker. Kad bi se gledale hakerske vještine, taj DDoS bi bio na samom dnu. Ako to prevedemo u normalan svijet, kad bismo gledali kriminalce, onaj koji izvodi DDoS napade bi bio onaj koji baci kamen u vjetrobransko staklo i ode. A ovaj takozvani haker iz Zaprešića bi bio onaj koji na nečiji zahtjev unajmi nekoga da četvrtoj osobi ciglom razbije staklo na autu", kazao je Carić.

 

Carić pojašnjava da je mladić našao biznis model u tome što je ta komunikacija između pravih informatičkih kriminalaca i, recimo to tako, običnih ljudi na dark webu dosta otežana. 

 

"Napravio je jedno sučelje gdje je uz pomoć jedne dosta jednostavne web stranice omogućio ljudima koji žele unajmiti takve usluge, a ne znaju kako to jednostavno napraviti. Pretpostavka je da je on uzeo novac za tu uslugu i onda tu uslugu automatizirano naručio od pravih napadača koji raspolažu infrastrukturom i potrebnim znanjem. Infrastruktura je tu ključna", pojasnio nam je Carić.

 

 

"Bitcoin je nezavisan sustav za razmjenu novca. Ovo je zapravo bilo vrlo jednostavan. Naručitelji su trebali samo otvoriti bitcoin račun, na njega uplatiti novac i prenijeti ga na račun tog 19-godišnjaka. Jedino što se može utvrditi je to da je izvršena uplata i da ju je on primio, ali se ne može utvrditi nikakva komunikacija u tom oblaku. Dakle, može se međusobno prenositi novac, ali se to sve odvija u jednom oblaku koji je vrlo siguran i vrlo zaštićen i samo eventualno možete vidjeti transakcije na kraju. Ako uzmemo u obzir i to da postoje kartice pomoću kojih se taj novac može podići, onda praćenje toga može biti izuzetno komplicirano", rekao je Carić.

 

"Često je riječ o osobnim motivima. Jedan motiv može biti nezadovoljstvo sadržajem koji se nalazi na nekom sajtu na način da se osoba ili osobe osjećaju osobno povrijeđeni. Može se raditi i o najobičnijoj osveti i razračunavanju", zaključio je informatički stručnjak Carić.