Koga briga za naciste i rasiste, kad imamo ustaše i šoviniste?
ZAGREB, sedam sati ujutro. Četvorica žgoljavih 13-godišnjaka utrčavaju u tramvaj, čupaju kvaku s prozora i psuju mater trafikantici koja im nije htjela prodati cigarete. S mobitela se ori Thompson ("Zbog Anice i bokala vina, zapalit ću Krajinu do Knina, zapalit ću dva, tri srpska štaba, da ja nisam dolazio džaba"), u rukama hrvatska zastava i pohvala pred cijelim tramvajem da je grb "s prvim bijelim poljem", uz obećanje da će "nabaviti sve Pavelićeve i Tuđmanove fotke". Bilo je to obično putovanje u školu. Nikakvo zagrijavanje za Thompsonov koncertu ili Dinamovu utakmicu. Tek običan početak običnog dana.
Reklo bi se, klinci ne znaju bolje. Ne znaju ni što predstavlja ta zastava kojom prkosno mašu, ni što uopće veže Pavelića i Tuđmana, kao što vjerojatno ne bi mogli objasniti kakve veze jadna teta na trafici ima s ustašama, partizanima i Thompsonom, osim što bi se stih o "spaljenoj Krajini" možda mogao povezati s uskraćenim cigaretama. Isto tako, reklo bi se da nisu toliko bitni simboli i pjesme. Ali ako je to istina, još je gore ono što stoji iza njih. Ono što se nalazi u glavama tih klinaca koji misle da se teti trafikantici najbolje mogu osvetiti tako što prijete (kvazi)ustaškom zastavom.
I koliko god ta scena nekome izgledala šokantno, ona bi zapravo trebala biti sasvim očekivana. Bilo bi neobično da do nje nije došlo. Jučer na utakmici ili koncertu, danas u tramvaju i na školskom odmoru, sutra navečer u parku iza zgrade. Jer, kako se ona uopće može izbjeći?
Kako neobrazovani, izgubljeni i popaljeni klinci mogu pobjeći od priča o Hudoj Jami i Bleiburgu ili od laži o Jasenovcu? Kako se mogu sakriti od Čička i njegovih iskopanih kostiju, od Bančevih optužbi da Stipe Mesić štiti komunističke egzekutore i fantomskih svjedočanstava kako je otac hrvatskog predsjednika ubijao hrvatske domoljube? I kako onda ti isti klinci mogu danas, kao i za nekoliko godina kad dovoljno ostare da izađu na birališta, ostati imuni na sirenski zov Ive Sanadera koji poručuje da je "glas za SDP glas za komunjare, odnarođene od Boga, naroda i Hrvatske"?
Thompson i prijatelji
Ovih dana potpredsjednik Sanaderove vlade i njegov koalicijski partner Slobodan Uzelac vozio se Splitom i na radiju slušao koncert Thompsona i prijatelja posvećen rođendanu Četvrte gardijske brigade. Ostao je zgrožen onime što je čuo: ne od samih pjevača, koliko od publike koja je, po riječima dužnosnika SDSS-a, kršila odredbe Kaznenog zakona iz članka 174. koji se odnosi na pozivanje na nasilje i govor mržnje.
Stoga je Uzelac s autoritetom Sanaderova potpredsjednika napisao pismo Državnom odvjetništvu i Ministarstvu unutarnjih poslova zahtijevajući da napokon nešto poduzmu. Učinio je to sljedećim riječima: "Ovime pozivam nadležne institucije da se suprotstave ovoj sada već učestaloj kaznenopravnoj i protucivilizacijskoj pojavi, a da odgovorne za ovakav događaj u dvorani i napose za njegovo javno prezentiranje i populariziranje putem javnog elektroničkog medija, dakle medija kojemu su vlasnici svi građani RH, sankcioniraju na primjeren način".
Šovinizam može, dok god nema rasizma
Jasno je da se toj "učestaloj kaznenopravnoj i protucivilizacijskoj pojavi" nitko neće suprotstaviti, jer se nisu suprotstavili ni proteklih dvadesetak godina, kao što neće odgovarati ni javni elektronički medij (Radio Split) koji je prenosio koncert. Bilo bi to kao da Hrvatska televizija odgovara za one urlike "Za dom spremni" i "Ubij Srbina" koji se tradicionalno valjaju s tribine na tribinu maksimirskog stadiona na svakoj utakmici hrvatske reprezentacije. Uz prigodan muk televizijskog komentatora. Valjda kako se ne bi ometala zvučna kulisa.
Zbog te iste zvučne kulise vjerojatno neće odgovarati ni NK Dinamo čiji su navijači prošle nedjelje šovinističkim urlanjem slavili pobjedu nad NK Rijekom. O tome se još uvijek razmišlja, dok u isto vrijeme Hrvatski nogometni savez i nadležna tijela već mjesecima vode rat s Hajdukovim "White Boysima" i njihovom južnjačkom, odnosno zastavom američke Konfederacije. "Imamo pismeno tumačenje Uefe da se radi o rasizmu i provest ćemo ono što se od nas traži", izjavio je nedavno Josip Brezni, povjerenik za natjecanje Prve HNL.
U Hrvatskoj vrijedi samo Uefin zakon
Dakle, kad je Uefa u pitanju, onda nema mrdanja, novčana kazna je već pala, prijeti još neka gora. Kad je, pak, u pitanju kršenje hrvatskih zakona, onda valja još malo razmisliti. Točnije, južnjačka zastava je simbol rasizma. I to se neće tolerirati. Skandiranje kojim se poziva na ubijanje Srba je šovinizam. I to se tolerira. Već godinama.
Marko Perković Thompson uporno se pravda kako on nije nacist, kao što se Hajdukovi navijači pravdaju da nisu ku-klux-klanovci. Ali taj isti Thompson svejedno misli da je opravdano poticati proustaški sentiment, a njegova publika, zajedno s dobrim dijelom publike na nogometnim stadionima (ne samo huliganima, nego i kibicima sa zapadne tribine), misli da je normalno ispoljavati šovinističke strasti i širiti mržnju. Najvažnije je da nisu nacisti i rasisti.
I nitko nema s tim problema, ni policija, ni odvjetništvo, ni politika, a najmanje predsjednik HNS-a koji je nedavno izjavio kako "ne bi napustio svečanu ložu zbog ustaških povika". A to što problema ima potpredsjednik Vlade iz stranke koja zastupa srpsku nacionalnu manjinu, nitko ne uzima previše srcu. Najmanje premijer koji ovih dana prikuplja glasove Thompsonove publike i nogometnih navijača (i huligana), kao što sutra računa na glasove ratobornih klinaca iz jutarnjeg tramvaja. Zašto bi ih on preodgajao? Zar da mu sutra "odnarođene komunjare" pokupe glasove? Toliko lud ipak nije.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Index
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati