Foto: FAH

OXFAM kaže da osmorica muškaraca posjeduju jednako bogatstvo kao najsiromašnija polovica svijeta.

>> Ovih osam bogataša vrijedi poput polovice najsiromašnijih stanovnika svijeta

Dobrotvorna organizacija OXFAM svake godine objavljuje zaista zapanjujuće statistike kako bi istaknuli svoj rad i osramotili moćnike koji se okupljaju na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, svojevrsnoj stranačkoj konferenciji za bogate. Njihove tvrdnje su bez sumnje istina, kao što je bila i prošle godine kada su rekli da dvokatni autobus sa 62 najbogatijih ljudi na planetu vrijedi više nego polovica svjetske populacije.

Ipak, koliko god privlači pozornost, ova činjenica nam ne govori baš onoliko koliko bi trebala, piše Independent.

Kao prvo, bogatstvo šacice milijardera relativno je nebitno za život većine ljudi. Ako Oxfamova statistika implicira da je vrijeme da se bogatstvo raspodijeli, vjerojatno neće ići tako daleko, piše Independent. Kada bi svu imovinu najbogatijih ljudi na svijetu prisvojila nekakva "korbinistička" agencija za pravednost, rezultat bi bila jednokratna isplata od nekoliko stotina funti raspodijeljena na čitavu svjetsku populaciju.

Koliko bi njihovo bogatstvo pomoglo najsiromašnijima?

Čak i kada bi iznos dosegnuo 1000 funti po osobi to mnogima ne bi puno značilo, iako bi predstavljalo pravo bogatstvo milijunima ljudi sa samo malim komadom zemlje, kolibicom ili manjim imetkom.

Ili uzmimo Diega Costu.

Priča se da će igrati nogomet u Kini za godišnju plaću od 20 ili 30 milijuna funti. Čim sleti u Shanghai vrijedit će više i imati veći prihod od 1.3 milijarde Kineza. Stoga će rasti nejednakost u prihodima. Čim dobije povratni let za sljedeći klub ili kontinent, ostvarit će naizgled dramatični napredak u ekonomiji kineskog društva.

Ali, naravno, ništa se neće promijeniti za prosječnog Kineza koji robija u nekoj tvornici majica, iako će možda biti sretan što Costa igra za njegovu momčad. Ekonomisti koriste mjere kao što su Gini koeficijent i Pareto krivulja kako bi objasnili širu sliku društva, a ne usredotočuju se na rijetke primjere koji rezultiraju samo dramatičnim naslovima. Uglavnom prikazuju nijansiranu sliku koja se s vremenom mijenja vrlo sporo.

Imamo milijardere - Koliko je to bitno?

Drugim riječima, činjenica da među nama postoje milijarderi vrlo je malo bitna. Čak i kada bi nešto značila - na primjer, dokazi o povećanju cijena nekretnina u Londonu zbog njihovog djelovanja - oporezivanje je problematično jer se lako premještaju u inozemstvo.

Dok se ne pojavi globalni autoritet za oporezivanje, vrlo se malo može učiniti u vezi statistika o najbogatijima. Uznemirujuće, ali istinito.

Također, što je uopće bogatstvo? Kada se pokvareni bankar ili poslovni čovjek toliko zaduži da dug ne može vratiti, on je teoretski najsiromašnija osoba na svijetu jer ima uvelike negativnu neto vrijednost.

Ili uzmimo nekoga u svojim dvadesetima s velikom hipotekom na stanu, prekoračenjem minusa i kreditnim dugom. Ili studenta na zapadnjačkom sveučilištu s ogromnim kreditom, bez uštedevine i malim prihodima. Njihova je neto vrijednost također vjerojatno negativna. Ipak, svi su oni vidljivo bogatiji od nezaduženog prosjaka u Riu ili nekom afričkom gradu.

Na kraju, čitajući Oxfamovo izvješće "Ekonomija za 99%" sigurno nećete pomisliti da je svijet postao ujednačen u posljednjim desetljećima. Milijuni, možda i milijarde ljudi su izašli iz siromaštva u Indiji, Kini i ostalim ekonomijama u razvoju. Prihodi i potrošnja su se tako više ujednačili, bez obzira na očitu potrošnju milijardera. Prelazak farmera iz Bangladeša s preživljavanja na prihod od 1 dolar od rada u tvornici je revolucija. Velikom dijelu populacije nikada nije bilo toliko dobro, piše Independent.