KLJUČAN sustav atlantskih struja mogao bi kolabirati znatno vjerojatnije nego što se dosad mislilo, pokazalo je novo istraživanje koje je utvrdilo da su najrealističniji upravo oni klimatski modeli koji predviđaju najveće usporavanje. Znanstvenici su ovo otkriće nazvali "vrlo zabrinjavajućim" jer bi kolaps imao katastrofalne posljedice za Europu, Afriku i Ameriku, piše The Guardian.

Atlantska meridionalna prevrtajuća cirkulacija (AMOC) ključni je dio globalnog klimatskog sustava, a već je poznato da je zbog klimatske krize na najslabijoj razini u posljednjih 1600 godina. Znanstvenici su još 2021. uočili znakove upozorenja koji upućuju na prijelomnu točku te znaju da je AMOC u Zemljinoj prošlosti već doživio kolaps.

Pouzdani modeli

Klimatski znanstvenici koriste desetke različitih računalnih modela za procjenu buduće klime. Međutim, za složeni sustav AMOC-a, oni daju vrlo različite rezultate - od onih koji ne predviđaju daljnje usporavanje do 2100. godine, do onih koji sugeriraju golemo usporavanje od oko 65 posto, čak i ako se emisije ugljika postupno smanje na neto nulu.

Nova studija kombinirala je stvarna oceanska promatranja s modelima kako bi se utvrdilo koji su najpouzdaniji, što je uvelike smanjilo raspon nesigurnosti. Rezultati upućuju na procijenjeno usporavanje od 42 do 58 posto do 2100. godine, što je razina koja će gotovo sigurno dovesti do kolapsa.

AMOC je ključan dio globalnog klimatskog sustava koji donosi suncem zagrijanu tropsku vodu u Europu i na Arktik, gdje se ona hladi i tone, stvarajući duboku povratnu struju.

Posljedice za kontinente

Njegov kolaps pomaknuo bi pojas tropskih kiša o kojem ovise milijuni ljudi za uzgoj hrane, gurnuo zapadnu Europu u ekstremno hladne zime i ljetne suše te podigao ionako rastuće razine mora oko Atlantika za 50 do 100 centimetara.

Dr. Valentin Portmann iz istraživačkog centra Inria u Bordeauxu, koji je vodio novo istraživanje, izjavio je: "Otkrili smo da će AMOC slabjeti više nego što se očekivalo u usporedbi s prosjekom svih klimatskih modela. To znači da je AMOC bliže prijelomnoj točki."

Profesor Stefan Rahmstorf s Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime u Njemačkoj nazvao je rezultat "važnim i vrlo zabrinjavajućim". "Pokazuje da su 'pesimistični' modeli, koji predviđaju snažno slabljenje AMOC-a do 2100. godine, nažalost realistični jer se bolje podudaraju s podacima dobivenim promatranjem", rekao je.

"Sada sam sve zabrinutiji da bismo mogli prijeći prijelomnu točku gašenja AMOC-a, nakon koje ono postaje neizbježno, i to već sredinom ovog stoljeća, što je prilično blizu", dodao je Rahmstorf, koji AMOC proučava 35 godina.

Rekao je da se kolaps mora izbjeći "pod svaku cijenu". "To sam tvrdio i kad smo mislili da je šansa za gašenje AMOC-a možda 5 posto, pa smo i tada govorili da je rizik previsok s obzirom na goleme posljedice.

Zašto AMOC usporava?

Sada se čini da je vjerojatnost veća od 50 posto. Najdramatičnije i najdrastičnije klimatske promjene koje smo vidjeli u zadnjih 100.000 godina Zemljine povijesti dogodile su se upravo kad je AMOC prešao u drukčije stanje", upozorio je.

AMOC usporava jer temperature zraka zbog globalnog zatopljenja brzo rastu na Arktiku. To znači da se ocean ondje sporije hladi. Toplija voda je manje gusta i stoga sporije tone u dubine. Ovo usporavanje omogućuje nakupljanje više oborina u slanim površinskim vodama, što ih također čini manje gustima i dodatno usporava tonjenje, stvarajući tako povratnu spregu koja slabi AMOC.

Sustav AMOC-a vrlo je složen i podložan nasumičnim prirodnim varijacijama, što onemogućuje precizna predviđanja. Međutim, znanstvenici sada očekuju značajno slabljenje, a to samo po sebi može imati ozbiljne posljedice u nadolazećim desetljećima.

Nova studija smanjila je nesigurnost

Novo istraživanje, objavljeno u časopisu Science Advances, ispitalo je četiri različita načina korištenja stvarnih opažanja za procjenu modela. Utvrdili su da metoda nazvana grebenasta regresija, koja se dosad malo koristila u klimatologiji, daje najbolje rezultate.

AMOC je teško modelirati jer ovisi o suptilnim razlikama u gustoći vode uzrokovanim promjenama slanosti diljem Atlantika. Smanjenje nesigurnosti u novoj analizi proizlazi iz identificiranja modela koji bolje odražavaju površinsku slanost u južnom Atlantiku, za što su znanstvenici već znali da je važno. To čini rad "vrlo vjerodostojnim", rekao je Rahmstorf.

Rahmstorf je dodao kako bi usporavanje AMOC-a do 2100. godine moglo biti čak i veće od nove, pesimistične procjene. Razlog je to što računalni modeli ne uključuju otopljenu vodu s grenlandskog ledenog pokrova, koja također razrjeđuje oceanske vode. "To je dodatni faktor koji znači da je stvarnost vjerojatno još gora", zaključio je.