Foto: FAH

HUMANITARNA kriza u javnosti  sve se više tumači kao sigurnosna prijetnja čime se zanemaruju njezini osnovni problemi, čulo se u ponedjeljak u Zagrebu na konferenciji Centra za istraživanje etničnosti, državljanstva i migracija (CEDIM) i Friedrich-Ebert-Stiftunga, na kojoj je istaknut zahtjev oblikovanje aktivnih nacionalnih politika čiji je smisao prihvaćanje ljudi koji su morali napustiti svoju domovinu.

Nacionalne politike država na tzv. balkanskoj ruti, uz izuzetke poput Mađarske, uglavnom su svedene na koliko-toliko pristojan tranzit izbjeglica prema Njemačkoj, ali one nemaju integracijske politike i ne namjeravaju postati odredišta u kojima bi se izbjeglice trajno zadržale, rečeno je.

Te zemlje nisu svjesne da izbjeglice sa sobom donose ekonomske, radne i kulturne resurse koji mogu obogatiti zemlju primatelja, ocijenjeno je.

Diskurs se sve više radikalizira

Nakon terorističkih napada u Parizu, zatvaranja mađarske i najave zatvaranja slovenske, makedonske i turske granice, govor o izbjeglicama se sve više polarizira, radikalizira i udaljava od humanističkog, smatra  Drago Župarić iz Instituta za migracije i narodnosti.

Emina Bužimkić iz Centra za mirovne studije u Zagrebu kazala je da je platforma „Dobrodošle izbjeglice“, koja obuhvaća više od 60 organizacija, nakon dva mjeseca rada postigla solidan humanitarni standard.

Trenutno dolazi do smanjenja broja izbjeglica, što je posljedica "rasne profilacije" na granicama po zemljama podrijetla. Ta je politika diskrimanirajuća i nedopustiva, rekla je Emina Bužimkić i zatražila da zemlje EU nađu "jedinstven i individualan odgovor za svaku osobu" koja se nađe u izbjeglištvu.

Ratko Bubalo uz Humanitarnog centra za integraciju i toleranciju iz Novog Sada ocijenio je da srbijanska politika ima uglavnom deklarativne odredbe o integraciji izbjeglica i upozorio da zanemarivanje ljudskih vrijednosti znači i zanemarivanje temeljnih EU vrijednosti.

Militarizacija krize u Sloveniji

Veronika Bajt iz Mirovnog inštituta u Ljubljani smatra da u slovenskoj politici prednjače sigurnosni aspekti izbjegličke kriza i njezina militarizacija, da mediji prolaz izbjeglica prikazuju kao spektakle i da potiču govor mržnje, te da izbjeglice prolaze kroz neprikladne uvjete.

Izbjeglice u Sloveniji gledaju gotovo kao stoku: nahrane ih i prevezu do Austrije, kazala je Veronika Bajt.

Vedrana Baričević iz CEDIM-a kazala je kako očekuje daljnje restrikcije u kretanju izbjeglica. Izrazila je bojazan u pogledu ostvarivanja obaveza koje je Hrvatska preuzela kao članica EU, s obzirom da je, kako je rekla, hrvatska politika integracije okrenuta povratku iseljenika etničkih Hrvata te da zahtjeva temeljitu promjenu.

Profesorica Barbara Harrel-Bond, osnivačicu Centra za istraživanje izbjeglica na Sveučilištu Oxford te ujedno utemeljiteljicu discipline istraživanja prisilnih migracija, izrazila je nadu da će hrvatsko društvo biti sposobno odgovoriti na izazove izbjeglica, jer, kako je kazala, Hrvatska baštini jugoslavenska multietnička iskustva.

Desekuritizacija pitanja izbjeglica

Smatra da pitanja tzv. terorizma i sigurnosti u Europi ne treba povezivati s izbjeglicama, te da su ona često izgovor za rasizam i islamofobiju. Vlastitim istraživanjima je utvrdila, kaže, da su sposobnosti izbjeglica za samopomoć i samorganiziranje velike, te da izbjeglice raspolažu resursima koje zemlje primatelji ne iskorištavaju dovoljno.

S izbjeglicama trebamo imati dvosmjernu komunikaciju, ne želimo njihovu segregaciju nego integraciju, želimo da ih mediji prikazuju kao ljude i da im damo mogućnost da rade i da si pomažu, kazala je antropologinja Barbara Harrel-Bond, nekadašnja glavna savjetnica UNHCR-a.

Viktor Koska, također iz CEDIM-a zauzeo se za dijalog s izbjeglicama, formiranje izbjegličkih zajednica i stvaranje strategija koje će omogućiti izbjeglicama da iskoriste vlastite resurse za integraciju.

Selma Porobić s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu smatra da je u politici integracije najvažnije obrazovanje, zatim pristup tržištu rada i omogućavanje nastavka ranijih procesa iz života izbjeglica.