NIJE tajna da Hrvatska trenutno ima ministra obrane koji nije baš u stanju kontrolirati svoje emocije u kriznim situacijama, a niti se suvislo izražavati. Unatoč svojem ratnom putu i statusu heroja u dijelu hrvatskog društva, Damir Krstičević se nije pokazao kao dobar ministar obrane zbog već spomenutog, ali i zbog niza afera koje je proizveo otkako je na čelu MORH-a.

Krstičevićeva hipertrofirana emocionalnost i neartikuliranost su nažalost došle do izražaja i na današnjoj konferenciji za medije, na kojoj je ministar objavio da je na trojicu hrvatskih vojnika u Afganistanu bombaš samoubojica izvršio napad. Krstičević je opet izgovorio niz nemuštih rečenica.

Neartikulirani ministar obrane

Ministra obrane je i danas skoro nemoguće transkribirati. Činilo se da je na rubu suza, a u svemu tome je izgovorio i da je “spreman preuzeti punu političku odgovornost” za napad na hrvatske vojnike kod Kabula. To se dosad još nije moglo čuti od Krstičevića koji je svoj resor dosad vodio tako da ne preuzima političku odgovornost za bilo što.

Paradoksalno je da u ovoj situaciji pogibije jednog i ranjavanja dvojice hrvatskih vojnika u Afganistanu nema neke političke odgovornosti ministra Krstičevića. 

Vojnici pogibaju u međunarodnim misijama, to je rizik njihova posla

Naime, vojnici iz mnogobrojnih država svijeta stalno sudjeluju u misijama s mandatom UN-a, a takva je i misija Odlučna podrška u Afganistanu. Opasno je biti u državi zahvaćenoj ratom te se ponekad i događa da u tim misijama vojnici stradavaju. To je neugodna, ali i neizbježna mogućnost vojničkog posla, rizik koji ljudi prihvaćaju kada odluče postati profesionalni vojnici te ministri obrane ne podnose ostavke zbog ovakvih nemilih situacija. 

Ministar obrane bi imao političku odgovornost za pogibiju vojnika u mirovnoj misiji u nekoj stranoj zemlji ako ti vojnici nisu dobro opremljeni i zaštićeni, ako primjerice nemaju odgovarajuća oklopna vozila ili neprobojne prsluke, ali to da bi u jednom trenutku u zemlji poput Afganistana (ili, recimo, Južnog Sudana) mogli biti izloženi životnoj opasnosti je dio njihova posla i zadatka za koji su se sami prijavili, kao što je to u slučaju Hrvatskog kontingentna (HRVCON) u Afganistanu. U ovom trenutku nema nikakvih indicija, a kamoli dokaza, da hrvatski vojnici u Afganistanu nisu odgovarajuće opremljeni.

Krstičevića opet preplavile emocije u kriznom trenutku

Zašto je onda Krstičević izjavio da preuzima političku odgovornost za napad na hrvatske vojnike koji sudjeluju u misiji Odlučna podrška?

Oni skloniji teorijama urota ili koji imaju bolje mišljenje o inteligenciji ministra nego što stvarnost dopušta vjerojatno će to protumačiti kao lukav politički potez; Krstičević je preuzeo odgovornost za ono za što nije direktno odgovoran, pa se tako pokazao kao odgovoran ministar. Istina je vjerojatno ta da su nestabilnog i neartikuliranog ministra ponijele emocije. Krstičević voli naglašavati da je on vojnik, iako to odavno nije, već je civil i ministar obrane, pa je vrlo moguće da zato osjeća toliku odgovornost u ovom trenutku.

Krivicu za napad na hrvatske vojnike snose talibani

Najveću odgovornost, odnosno krivicu za napad na hrvatske vojnike kod Kabula imaju napadači, tj. talibani. Postoji i odgovornost njihovih zapovjednika na terenu ako je bilo sigurnosnih propusta. Ali ne postoji neka jasna ili konkretna politička odgovornost ministra koji se nalazi na drugom kraju svijeta zbog napada na njegove vojnike u misiji s UN-ovim mandatom. 

Sve u svemu, Krstičević je preuzeo političku odgovornost za događaj za koji takvu odgovornost nije trebao preuzeti. No, u svojem mandatu je nakupio više nego dovoljno događaja i afera koje su bile baš njegova očita politička odgovornost, od kojih je svakako najpoznatiji fijasko s propašću pokušaja kupovine borbenih aviona. Za to je i dalje politički odgovoran i za to bi i dalje trebao podnijeti ostavku.

*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.