U HRVATSKOJ javnoj i državnoj upravi do sada je pronađeno 78 lažnih diploma i svjedodžbi, od kojih 22 u resoru obrazovanja, u školskim ustanovama.

Oni koji su otkriveni, kažnjeni su otkazima. Proces provjere, uglavnom započet 2017., još nije dovršen, no već sada rezultati i način njegove provedbe izazivaju dvojbe i nameću pitanja.

Dvojbe postoje i oko novih regulacija kojima Ministarstvo znanosti i obrazovanja nastoji riješiti problem zloupotreba u zapošljavanju, odnosno korupciju, nepotizam i političko kadroviranje.

I sama provjera diploma je sumnjiva

Jedna od najozbiljnijih je vjerodostojnost rezultata provjera diploma. Naime, neke druge ranije provjere u nekim državnim i javnim institucijama pokazale su da postotak krivotvorenih diploma zna biti mnogo veći od ovoga koji je utvrđen u provjerama po resorima. Primjerice, samo u Zagrebačkom holdingu 2014. otkrivene su 263 krivotvorene obrazovne isprave. Brojne afere s prodajom ispita, poput afere Indeks, afera s plagiranjima i slično, stvaraju dojam da su razmjeri nereda u sustavu daleko veći nego što to pokazuje rezultat od 75 krivotvorenih diploma. Također stvaraju dojam da se kažnjavaju samo niže pozicionirani u sustavu.

Iz ove dvojbe proizlazi pitanje može li se uopće od procesa provjere, u kojem ključnu ulogu imaju upravo oni koji su zapošljavali ljude s lažnim diplomama, očekivati vjerodostojan rezultat.

Jesu li krivi samo oni s lažnim diplomama?

Drugo, povezano pitanje jest tko je sve odgovoran za zapošljavanja s lažnim diplomama. Jesu li to samo zaposlenici s lažnim diplomama ili i svi oni akteri koji su ih zapošljavali ili možda čak ministri koji već desetljećima ne uspijevaju ili ne žele uvesti reda u sustav? Koga bi nakon dovršetka provjera trebalo smatrati zaista odgovornim? Ravnatelje? Škole? Sindikate? Ministre? Ili sve zajedno?

Također se nameće pitanje je li nova regulacija koju je napravilo Ministarstvo obrazovanja dovoljna da se ovakve i slične stvari u budućnosti učinkovito sprječavaju.

Na ova, ali i druga povezana pitanja tražili smo neke odgovore resornog Ministarstva, a porazgovarali smo i s čelnikom sindikata Preporod Željkom Stipićem te s profesorom radnog i socijalnog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu Viktorom Gotovcem.

Pritom treba istaknuti da je Stipić čelnik manjinskog sindikata pa je bez dlake na jeziku progovorio o ulozi koju smatra da u procesu uhljebljivanja imaju većinski sindikati.  

Posao nastavnika nije unosan, u drugim resorima je vjerojatno i više lažnih diploma

Budući da su vijesti o provjerama diploma i njihovim rezultatima kod nekih nastavnika izazvale osjećaj da se ocrnjuje njihova profesija, zanimalo nas je također kako ih doživljava prvi čovjek manjinskog sindikata.

Stipić nam je rekao da se ne slaže s načinom na koji se provjera provodi i da bi više volio da se ona odradila uz manje pompe, a više kvalitetnih promjena, no kaže da mu kao prosvjetaru užasno smetaju zloupotrebe u zapošljavanju u sektoru obrazovanja.

"One zaslužuju osudu, pa i sankcioniranje. Mi nažalost imamo nakaradni kazneni zakon pa najveći dio onih koji su krivotvorili diplome neće biti kažnjen", rekao je čelnik Preporoda za Index.

No ipak smatra da se ono što se u obrazovanju mjeri promilima u drugim resorima mjeri postocima.

"Do sada je u obrazovanju otkriveno 0,03% krivotvorenih diploma, dok ih je primjerice na Hrvatskoj televiziji, kada je ondje bila napravljena jedna rutinska provjera, otkriveno 0,6%. To je 20 puta više. Provjerama u Zagrebačkom holdingu otkriveno ih je još i više. To govorim zato što ovo što se sada radi možda dijelom može očistiti školstvo, no mi nećemo ništa učiniti ako se isto ne provede u svim ministarstvima, u svim državnim poduzećima, u županijama, u saboru itd. Takva provjera trebala bi biti sveobuhvatna i kontinuirana. Bit će loše ako ona ostane samo u obrazovanju jer je zlouporaba tu sigurno manje nego na nekim drugim mjestima s obzirom na to da nastavnički posao nije baš naročito unosan", pojasnio je.

Sve će ostati na "tko je jamio, jamio je"

Stipić smatra da bi provođenje provjera moglo poslužiti da se stvori dojam da se nešto radi i uređuje, a da se zapravo ne napravi ništa dovoljno ozbiljno.

"Bojim se da će to u konačnici ispasti po onome Rojsovom - 'Tko je jamio, jamio je.' Tek ako se i kada se napravi pošteni digitalizirani registar diplomanada i poveže se s registrom zaposlenih u školama i drugim državnim institucijama, dobit ćemo uređeni sustav. Da smo s time krenuli, imali bismo automatski čišćenje sustava i problem bi bio riješen. Meni se čini da se ovakvim dramatičnim načinom u biti nastoje prikriti neki drugi problemi. Naime, spremaju se velike promjene u obrazovnom sustavu, od jeseni bi trebala krenuti kurikularna reforma po školama, a to baš ne ide najbolje. Stručno usavršavanje ne ide kako treba. Također, već devet mjeseci radi se na pravilniku o napredovanju i nagrađivanju, a stvar je praktički na početku. Nakupilo se nezadovoljstva među nastavnicima. Ima tu dosta problema, a ovaj igrokaz u stilu 'svaki tjedan lažnjak jedan' dobro dođe za stvaranje dojma da se nešto ozbiljno radi", upozorava.

Đavolji trokut uhljebljivanja kojim su neki stekli bogatstvo

Stipić smatra da su u zloupotrebi zapošljavanja po školama lažne diplome tek negdje na četvrtom mjestu. Na prvom je korupcija, na drugom političko uhljebljivanje, potom slijedi nepotizam, a tek na kraju dolaze lažne diplome. Problem zapošljavanja u školama, ističe, nikako ne bi trebalo svesti na nekoliko desetaka lažnih diploma. Niti bi trebalo vjerovati da će rješavanjem problema lažnih diploma biti riješen problem nezakonitog zapošljavanja.

"Problem traje najmanje 20 godina, a u njega je uključen, kako ja to zovem, đavolji trokut. To su pojedini uredi državne uprave, pojedini ravnatelji i većinski sindikati koji preko povjerenstava za raspoređivanje tehnoloških viškova imaju vrlo važan utjecaj u zapošljavanju. Zapravo je jedan od ključnih razloga za stalna trvenja između većinskih i manjinskih sindikata upravo to pitanje. Zašto? Zato što većinski sindikati nastoje iz pregovora isključiti manjinski sindikat kako bi preko sadržaja kolektivnih ugovora mogli zadržati potpunu kontrolu nad zapošljavanjem tehnoloških viškova u školama. To je jedan od važnih mehanizama zapošljavanja, a to ide toliko daleko da je u kolektivni ugovor ugrađena klauzula prema kojoj većinski sindikat na razini države određuje članove povjerenstva za zapošljavanje, čak i u onim županijama u kojima je on manjinski. Primjerice, mi smo u nekim županijama većinski sindikat, a naše članove u povjerenstvima tih županija ipak određuje većinski sindikat. Pritom od tih članova traže da osnuju svoju neovisnu podružnicu ili da napuste Preporod. No to je još najbenigniji problem. Naime, prema našim spoznajama, tu se uzima ozbiljan novac ili se trguje ozbiljnim protuuslugama. O tome u resornom Ministarstvu postoji poveća dokumentacija. Ja sam je osobno imao prilike vidjeti. To su uglavnom dopisi ravnatelja koji su se tužili na zlouporabe. Zato naglašavam da nisu svi ravnatelji uključeni u tu zlouporabu. Niti su uključeni svi uredi državne uprave, nego pojedini", kaže Stipić.

Na tom polju, ističe, situacija nije ista svugdje po Hrvatskoj.

"U prosvjetarskim krugovima vrijedi ona - što južnije to tužnije. Zna se da najviše zlouporaba sa zapošljavanjem ima od Zadra do Dubrovnika. Na sreću, nije tako posvuda u cijeloj Hrvatskoj. No u te četiri najjužnije županije zlouporaba zapošljavanja odavno je poprimila dramatične razmjere."

Četiri klasične zlouporabe zapošljavanja

Naš sindikalist kaže da postoje četiri klasične zlouporabe zapošljavanja u školstvu.

"Prva se odnosi na ravnatelje. Prije svega, tu se radi o ravnateljima koji odbijaju tehnološke viškove. Iako su ih po zakonu obavezni primiti, oni ih ne žele jer žele zaposliti nekoga drugoga, po svom izboru. Tu se ravnateljima ništa ne događa. Štoviše, njima se to gotovo redovno tolerira jer se zna da su povjerenstva za zapošljavanje leglo raznih malverzacija pa se takve ravnatelje doživljava kao svojevrsne heroje koji su se oduprli direktivama koje stižu od povjerenstava", tumači.

Druga zlouporaba je davanje prioriteta mimo redoslijeda.

"Primjerice, zna se događati da netko tko ima pet godina radnog staža dobije posao prije nego netko tko ima 20 godina staža. Nevjerojatno je da takvih slučajeva ima jako puno", govori nam Stipić.

Treća je tendenciozno brisanje ljudi s liste kadrova iako nisu zbrinuti na odgovarajući način.

"Primjerice, neki nastavnik tjelesnog bude zaposlen u produljenom boravku jer se ondje otvorilo mjesto. On ga prihvati da ne bude bez posla, no potom bude zbrisan s liste nezaposlenih kadrova pa ostane bez prava čak i kada se otvori radno mjesto za nastavnika tjelesnog", kaže.

Također, kaže, postoji i paradoks da se onemogućava da višak u jednoj županiji bude zaposlen u drugoj, u kojoj ima mjesta.

"Tako se dogodi da imate škole udaljene međusobno pet kilometara, a da škola iz jedne županije ne želi zaposliti nastavnika iz druge jer između njih ide granica županija", tumači Stipić.

Konačno, tu je i zapošljavanje koje kombinira razne oblike pogodovanja.

"Meni je poznat jedan primjer jednog oca koji je povjerenik većinskog sindikata, a koji je preko povjerenstva svojoj kćeri namjestio zaposlenje. Pritom je ona dobila prioritet iako je sama dala otkaz na pola radnog vremena. Ona nikako nije smjela završiti na listi, no na očevu intervenciju našla se ondje i bila je zaposlena u školi svoga oca", rekao nam je.

Kako se može obogatiti na uhljebljivanju po školama?

Stipić je za Index objasnio i na koji način se u zapošljavanju vrti novac. Ističe sferu politike - ako nekog nastavnika ne šalje neki župan, on praktički nema šanse dobiti posao.

"Ne samo kao nastavnik, nego čak ni kao čistačica. Zašto? U školama, suprotno percepcijama u javnosti, postoji dosta velika fluktuacija kadrova. U školstvu su žene dosta brojnije od muškaraca, a one nerijetko odlaze na porodiljne dopuste. Osim toga, u posljednje vrijeme dosta se odlazi u inozemstvo i sl. Zbog toga stalno ima novih zapošljavanja. Tu uskače interes politike koja u nekom malom mjestu nekome može osigurati egzistenciju, a to je velika usluga. Naime, tu se ipak dobiva neka stalna plaća, koliko-toliko siguran posao i sl. Na taj način zapošljavanjem politika stvara svoje ovisnike koji će potom uzvratiti podrškom i glasanjem. U tome predvodi HDZ, no razne stranke koje sudjeluju u vlasti u ovome postupaju slično", optužuje Stipić.

Dao nam je i jedan konkretan primjer kako biznis zapošljavanja izgleda u praksi.

"Primjerice, neka nastavnica radi u Zagrebu, a udala se u Splitu. Zbog toga bi trebala promijeniti posao. Ona se može javljati na natječaje, no tako ima slabe izglede. S druge strane, njezin slučaj se uz odgovarajuću naknadu može naći na povjerenstvu kao prioritetan pa će je ono zbrinuti. Ako netko misli da se tako ozbiljan egzistencijalan problem rješava samo na lijepe oči, a da iza toga ne stoji ozbiljan novac ili protuusluge, grdno se vara. Ja stoga već 15-ak godina upozoravam da bi bilo jako zanimljivo provjeriti imovinu dugogodišnjih članova povjerenstava. Međutim, za to nikada nije bilo volje", kritičan je naš sugovornik.

Novi zakoni i pravilnici neće radikalno promijeniti stvari

Ministarstvo obrazovanja na čelu s Divjak pokazalo je da prepoznaje da postoje sustavne nepravilnosti u zapošljavanju, između ostalog i time što je nedavno donijelo zakon koji to regulira, kao i pripadajući pravilnik.

No postavlja se pitanje može li se njima uistinu riješiti problem. Neki stručnjaci smatraju da promjene nisu dovoljno odlučne jer je dobar dio nadležnosti za izradu pravilnika ostao tamo gdje je problem i nastao - u nadležnosti škola i županija.

Stipić kaže da je očekivao da će ministrica donijeti zakon i pravilnik koji će biti univerzalni za cijelu Hrvatsku, kako ne bi bilo razlika od županije do županije.

"Jasno mi je da osnivači škola formalno moraju dati suglasnost na statute, no to se moglo riješiti unisono, za sve jednako. Iz nekog razloga to se nije dogodilo. Škole će to odrađivati u suradnji s osnivačima, a to su upravo oni punktovi na kojima su se i do sada usmjeravale razne vrste zlouporaba u zapošljavanju u školama. Mislim da će navedene interesne skupine učiniti sve kako bi srušile eventualna ograničenja koja bi im mogla nametnuti nova pravila", uvjeren je čelnik Preporoda.

Ministarstvo: Pravila su određena Zakonom, škole ih neće moći mijenjati

Iz Ministarstva su nam objasnili da je zapošljavanje u školskim ustanovama oduvijek u nadležnosti svake pojedine školske ustanove jer sukladno Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama o zasnivanju i prestanku radnog odnosa odlučuje ravnatelj uz prethodnu suglasnost školskog odbora.

"Propisivanjem obveze školskih ustanova da donesu pravilnike o zapošljavanju, omogućava se i dalje školama da samostalno provode zapošljavanje uvažavajući svoje potrebe i specifičnosti, ali provođenjem transparentnog postupka koji će se provoditi na isti način prilikom svakog zapošljavanja u toj školskoj ustanovi. Za razliku od dosadašnje prakse u kojoj su ravnatelji i članovi školskih odbora procjenjivali kandidate na različit način u pojedinim postupcima zapošljavanja, selekcijski postupak u kojem se kandidati uvijek vrednuju odnosno procjenjuju na propisan, dakle uvijek jednak način, i to od strane posebnog povjerenstva, omogućuje zapošljavanje najboljih kandidata, čime se sprječava kadroviranje po 'raznim linijama' te se osigurava provođenje ustavnog načela jednake dostupnosti javnoj službi.

Ističemo kako su uvjeti za zapošljavanje propisani navedenim Zakonom, kao i podzakonskim propisima donesenim na temelju istog Zakona i kao takvi su jedinstveni za cijelu Hrvatsku. Stoga, škole kroz navedene pravilnike neće moći utjecati na postojeće propisane uvjete zapošljavanja, već se istima osigurava transparentnost selekcijskog postupka, točnije namjera je omogućiti rangiranje kandidata, a time i odabir najboljeg kandidata u slučaju kada dva ili više kandidata ispunjavaju formalne uvjete za određeno radno mjesto.

Osim toga, ovakvo postupanje omogućuje i prosvjetnoj inspekciji da u nadzoru provjeri je li izabran najbolji kandidat u propisanoj proceduri", poručuju iz MZO-a.

Zakonodavac je mogao biti hrabriji

Gotovac vjeruje da je MZO novim rješenjem htio omogućiti uredima državne uprave, a u pogledu ravnatelja i osnivačima škola, da izravnije sudjeluju u upravljanju zapošljavanjem u školama na svom području.

"Možda je želio omogućiti da i izvjesni specifikumi u pogledu stanja nezaposlenosti u različitim područjima Republike Hrvatske budu zasebno adresirani ili da se konkretna postupanja prilagode radnom mjestu ili potrebama za upravljanje određenom školskom ustanovom", kaže Gotovac.

No smatra da će takvo ostavljanje autonomije dovesti do toga da će razne škole po raznim županijama imati različite pravilnike i kriterije zapošljavanja.

"Mislim da je zakonodavac mogao biti hrabriji pa i kroz jednoobrazno uređenje postupaka zapošljavanja, posebnih uvjeta za pojedina radna mjesta, uvjeta i očekivanja od ravnatelja, poduprijeti to da je politika obrazovanja per se jedna od najvažnijih i najvrednijih državnih politika, a potom i to da je ona državna, a ne regionalna ili lokalna, a još manje podložna individualnim utjecajima ili inicijativama. Vjerujem da je to bilo moguće zakonom ili time da se ministricu ovlastilo urediti to jednim, jedinstvenim, jednoobraznim, podzakonskim aktom. Rezultati sada mogu biti sasvim različiti i kod različitih škola istoga osnivača ili pak onih koje su međusobno geografski ili po onome za što obrazuju vrlo bliske", tumači profesor radnog prava.

Ipak, nada se da je riječ tek o prvim koracima u dobrom smjeru.

"Pesimisti bi u ovim razlikama mogli naći brojne zamjerke, možda i to da se država sklanja nekim drugim utjecajima u obrazovanju te da ne osigurava dovoljno jedinstvenu kvalitetu javne usluge koju se svojim građanima obvezala pružiti. Ja sam ipak optimist, vjerujem da će različita rješenja sada biti samo polazna postaja u cjelovitom i smislenom rješavanju ove problematike zapošljavanja te da će različita rješenja omogućiti da najbolja među njima budu mjerilo i primjer za jedinstven pristup države u sljedećem koraku", rekao nam je Gotovac.

Odgovorni su i ravnatelji i ministri

Stipić nam je također protumačio kako vidi razloge zbog kojih do sada nisu postojali stroži kriteriji za zapošljavanje nastavnika i za odabir ravnatelja.

"Za politiku je ključan kriterij uvijek bila lojalnost, odnosno bespogovorno izvršavanje onoga što politika traži. S druge strane, politika zauzvrat takvim ravnateljima puno toga dopušta. Naime, od ravnatelja do sada nitko nije ni tražio da provjeravaju diplome. Po zapovjednoj odgovornosti, odgovornost bi trebali snositi ministri koji su to trebali tražiti od ravnatelja. No također bismo mogli reći da su odgovorni i ravnatelji koji su sami trebali voditi računa o tome koga zapošljavaju. Meni je nevjerojatno vidjeti da su neki od tih falsifikata, barem prema pisanju medija, bili vrlo neuvjerljivi, diletantski napravljeni, a da ih nitko nije ni provjeravao ni razotkrio", govori nam sindikalist.

"To navodi na sumnju da su neki ravnatelji znali koga zapošljavaju. Zbog toga smo mi bili vrlo kritični prema ovakvom načinu provjere diploma jer se on temelji na ideji da su ravnatelji svi ispravni i da sada oni trebaju provjeravati dokumente. No postoji opravdana sumnja da su neki od njih i sami sudjelovali u nezakonitom zapošljavanju. U prilog tome govori činjenica da je ove godine u dva mjeseca bilo 200-tinjak više otkaza u školama nego u istom razdoblju prošle godine. Iz toga bi se mogao izvesti zaključak da su u nekima od tih slučajeva sami ravnatelji signalizirali nastavnicima da bi im bilo pametno da napuste škole prije nego što budu razotkriveni", zaključio je Stipić.