DANA 4. rujna 1862. godine vojska konfederacijskog generala Roberta E. Leeja počela je prelaziti rijeku Potomac i ulaziti u Maryland. Bio je to jedan od najambicioznijih poteza dotadašnjeg Američkog građanskog rata. Umjesto da čeka novi napad Sjevera na Virginiju, Lee je odlučio prijeći u ofenzivu i rat prenijeti na teritorij Unije.

Tako je započela kampanja u Marylandu, prvi veliki Leejev pokušaj invazije Sjevera. Samo dva tjedna kasnije završit će kod Antietama, u najkrvavijem pojedinačnom danu u američkoj povijesti.

Jug je u ljeto 1862. bio u naletu

Lee je nekoliko mjeseci ranije preuzeo zapovjedništvo nad Armijom Sjeverne Virginije i vrlo brzo promijenio situaciju na istočnom bojištu. U Sedmodnevnim bitkama tijekom lipnja i srpnja potisnuo je vojsku generala Georgea B. McClellana od Richmonda, čime je uklonjena neposredna opasnost za glavni grad Konfederacije.

Krajem kolovoza uslijedio je još jedan velik uspjeh. Konfederacijske snage teško su porazile vojsku generala Johna Popea u Drugoj bitci kod Bull Runa, odnosno Drugom Manassasu. Federalne snage povukle su se prema Washingtonu, a Lee je procijenio da se nalazi pred prilikom kakvu možda više neće dobiti.

Dan prije prelaska Potomaca pisao je predsjedniku Konfederacije Jeffersonu Davisu da je to, po njegovu mišljenju, najpovoljniji trenutak od početka rata za ulazak konfederacijske vojske u Maryland.

Zašto je Lee krenuo na Sjever?

Leejeva odluka nije bila samo vojna. Virginia je već bila iscrpljena ratovanjem, a prelaskom na sjever njegova je vojska mogla neko vrijeme živjeti od resursa protivničkog teritorija. Istodobno bi poljoprivrednici u Virginiji dobili priliku prikupiti usjeve bez prisutnosti velikih neprijateljskih vojski.

No politički ciljevi bili su još važniji. Lee se nadao da bi velika konfederacijska pobjeda na teritoriju Unije mogla oslabiti moral stanovništva Sjevera i pojačati pritisak na predsjednika Abrahama Lincolna da pregovara o miru.

U Richmondu se također računalo da bi spektakularan vojni uspjeh mogao potaknuti Veliku Britaniju ili Francusku da priznaju Konfederaciju kao neovisnu državu. Takvo međunarodno priznanje predstavljalo bi ogroman diplomatski uspjeh za Jug.

Lee se nadao i potpori stanovništva Marylanda. Bila je to robovlasnička savezna država koja nije napustila Uniju, a dio stanovništva simpatizirao je Konfederaciju. Međutim, područje Marylanda u koje je Lee ušao pokazalo se znatno manje naklonjenim njegovoj vojsci nego što su južnjački zapovjednici očekivali. Regrutiranje novih vojnika nije dalo značajnije rezultate.

Deseci tisuća vojnika prelaze Potomac

Prethodnica Armije Sjeverne Virginije počela je 4. rujna prelaziti Potomac u blizini Leesburga, uglavnom preko riječnih prijelaza poput White's Forda. Tijekom sljedećih nekoliko dana glavnina vojske prešla je rijeku i krenula prema Fredericku u Marylandu.

Prizor nije baš odgovarao slici pobjedničke vojske koja dolazi osvojiti Sjever. Mnogi konfederacijski vojnici bili su iscrpljeni višemjesečnim marševima i borbama. Nedostajalo je hrane, odjeće i obuće, a velik broj ljudi zaostajao je tijekom marša.

Ipak, moral je nakon pobjeda kod Richmonda i Manassasa bio visok.

Leejev plan ubrzo se dodatno zakomplicirao. Federalne postrojbe u Harpers Ferryju nisu se povukle kako je očekivao, pa je odlučio podijeliti svoju vojsku i poslati dio snaga da zauzme taj strateški važan položaj.

Bila je to vrlo rizična odluka jer se u isto vrijeme prema njemu približavala obnovljena vojska Georgea McClellana.

Plan koji je slučajno završio u rukama neprijatelja

Dodatni problem za Leeja dogodio se kada su vojnici Unije pronašli izgubljenu kopiju njegove Posebne zapovijedi broj 191. U dokumentu je bio opisan raspored i kretanje različitih dijelova konfederacijske vojske.

McClellan je tako dobio rijetku priliku napasti protivnika dok su mu snage bile razdvojene.

Leejeva vojska ipak se uspjela ponovno okupiti kod Sharpsburga u Marylandu. Ondje je 17. rujna 1862. uslijedila Bitka kod Antietama.

U samo jednom danu ubijeno je, ranjeno ili nestalo više od 22 tisuće vojnika s obje strane. Takav broj žrtava u jednom danu nije zabilježen ni u jednoj drugoj bitci Američkog građanskog rata.

Invazija nije završila kako je Lee zamišljao

Taktički rezultat Antietama nije bio potpuna pobjeda ni jedne strane, ali strateški je Leejeva kampanja propala. Njegova iscrpljena vojska povukla se preko Potomaca natrag u Virginiju.

Posljedice su bile mnogo šire od samog bojišta.

Lincoln je pobjedu, odnosno zaustavljanje Leejeve invazije, iskoristio kao politički trenutak koji je dugo čekao. Pet dana nakon bitke objavio je preliminarnu Proklamaciju o emancipaciji, kojom je najavio oslobađanje robova na područjima Konfederacije koja se od 1. siječnja 1863. budu nalazila u pobuni protiv Sjedinjenih Država.

Lee će sljedeće godine ponovno pokušati invaziju Sjevera. Taj će pohod završiti kod Gettysburga.

Zato se 4. rujna 1862. može smatrati početkom jednog od ključnih poglavlja rata. Lee je prvi put poveo svoju glavnu vojsku preko Potomaca, uvjeren da nekoliko velikih pobjeda na Sjeveru možda može prisiliti Uniju na mir. Umjesto toga, njegova je invazija završila Antietamom i političkom odlukom koja će rat sve snažnije pretvarati i u borbu protiv ropstva.