FRANCUSKA je ove godine već prije ljeta i na njegovu početku imala dvije ozbiljne epizode vrućina koje su odnijele brojne živote, opteretile zdravstveni sustav i izazvale političku polarizaciju i sukobe. Krajnja desnica optužila je ljevicu da iz ideoloških razloga opstruira uvođenje klimatizacije u institucije, škole pa i domove.

Dva ekstremna vala

Prva epizoda vrućine u Francuskoj trajala je od 26. do 30. svibnja i bila je iznimna ponajprije zato što je došla značajno ranije nego što je to uobičajeno. Prema Météo-Franceu 26. svibnja bio je najtopliji svibanjski dan otkad se u Francuskoj vode mjerenja. U Angoulême-La Couronneu izmjereno je 37.8 °C.

Drugi, još jači val vrhunac je dosegnuo od 23. do 26. lipnja, a počeo je slabjeti tek krajem mjeseca. Météo-France objavio je da je po intenzitetu čak nadmašio povijesni val iz kolovoza 2003., koji je u Francuskoj ostao zapamćen po velikoj smrtnosti. 24. lipnja u Saintesu je izmjereno čak 43.8 °C.

Vrućine ubile tisuće

Vrućine ubijaju posredno, pogoršanjem bolesti srca i krvnih žila, plućnih i bubrežnih bolesti, dehidracijom, iscrpljenošću i padovima. Zato se ozbiljne procjene broja smrti koje uzrokuju rade kroz višak smrtnosti, odnosno broj umrlih iznad očekivanog za to doba godine.

Francuska je tijekom iznimnog toplinskog vala krajem lipnja zabilježila 2025 dodatnih smrtnih slučajeva, pokazuju preliminarni podaci Nacionalnog instituta za statistiku i ekonomske studije (INSEE) koje je objavio BFMTV.

Prema tim podacima, između 22. i 28. lipnja u Francuskoj je elektroničkim smrtovnicama potvrđeno gotovo 9000 smrti. Porast se poklopio s vrhuncem velikog toplinskog vala koji je zahvatio velik dio zemlje.

Europske brojke pokazuju da Francuska tu nije iznimka. Studija objavljena u Nature Medicine procijenila je da je 2024. vrućina u 32 europske zemlje bila povezana s 62.775 smrti, a 2022. sa 67.873 smrti.

Francuzi imaju malo klima-uređaja

Teške posljedice toplinskih valova nametnule su pitanje kako to da bogata Francuska, jedna od najvećih europskih ekonomija, ima značajno manji broj klima-uređaja na broj kućanstava od nekih drugih zemalja s kojima se uspoređuje. Naime, mnogi su ljudi u Parizu od toplinskog vala bježali u Ikeu i parkove jer im je u stanovima bilo neizdrživo (dolje).

ADEME, francuska agencija za ekološku tranziciju, navodi da se udio klimatiziranih francuskih kućanstava 2025. kretao oko 24 posto.

U Italiji je 2024. oko 56 posto kućanstava imalo najmanje jedan sustav za hlađenje, dok je u Španjolskoj taj udio bio oko 41 posto.

Iako za Hrvatsku ne postoje jednako pouzdani podaci, potrošnja električne energije pokazuje da je hlađenje kućanstava u Hrvatskoj, uz druge južnoeuropske zemlje Cipar, Maltu, Grčku i Italiju, među značajnijima u EU.

Radikalna desnica optužila ljevicu

Francuska krajnja desnica, koja inače često relativizira klimatske promjene, a time i potrebu prilagodbe, pokušala je ovu situaciju iskoristiti za napad na ljevicu i zelene. Marine Le Pen, čelnica Nacionalnog okupljanja, optužila je zelene i ljevicu da iz ideoloških razloga odbacuju masovnu klimatizaciju unatoč zdravstvenim rizicima.

"Ekolozi, čim nešto ne žele, izvrću studije (...) kako bi vas uvjerili da to ne učinite", rekla je.

Zastupnik iste stranke Joël Bruneau poručio je pak da je nakon toplinskog vala 2003. trebao uslijediti veliki plan ugradnje klima-uređaja, ali da je klimatizacija u Francuskoj "nažalost, dugo bila ideološki tabu koji je nametnula ljevica".

Vlasti su se mijenjale, a model ne

Iako se može opravdano reći da zeleni i ljevica najsnažnije promiču ideju da rješenja treba tražiti kroz održive politike te da masovna klimatizacija ne bi trebala imati primat, razlozi za relativno malu raširenost klima-uređaja u Francuskoj složeniji su od populističkih optužbi radikalne desnice.

Prije svega treba istaknuti da su od 2003. Francusku vodili desničari poput Jacquesa Chiraca i Nicolasa Sarkozyja, ljevičar François Hollande te centrist Emmanuel Macron, pa je postojeći model i zakonodavstvo teško svesti samo na odluke ljevice i zelenih.

"Nije bilo potrebe za klimama"

Osim toga, veći dio Francuske, osobito sjever i zapad, desetljećima nije imao ljeta s višednevnim temperaturama iznad 40 °C i tropskim noćima, zbog čega klimatizacija nije postala standard kao u nekim toplijim zemljama južne Europe.

Hrvatica Latica Ihlen, koja već 20 godina živi u Strasbourgu, kaže da do ove godine ona i njezin suprug Cedric nisu smatrali da im je klima neophodna.

"Vrućine su uglavnom trajale kraće pa smo se mogli snaći s ventilatorima. No, ovih je dana bilo stvarno teško. Mačkama smo prostrli mokre ručnike da ih rashladimo", kaže Latica. Tumači nam da je u njihovoj zgradi već bilo govora o postavljanju klima uređaja, no da je to dosta strogo regulirano, iako ne žive u staroj jezgri.

"Drugi stanari moraju se složiti, a neki se boje da će im klima stvarati buku kraj prozora ili balkona", dodaje.

Energetska suverenost

Latica smatra da je jedan od razloga zašto Francuzi imaju malo klima-uređaja također težnja ka energetskoj suverenosti.

"Francuska ima nuklearke i stoga ima dovoljno vlastitih izvora električne energije. Ljeti bi ta održivost mogla postati ugrožena kada bi se potrošnja struje značajno povećala. Vlasti će radije subvencionirati postavljanje kvalitetnijih prozora i termoizolacije. Škole i vrtići uglavnom su još uvijek bez klimatizacije.

Pred kraj ove školske godine, ravnatelji su roditeljima predlagali da djecu ne šalju u škole za trajanja toplinskog vala. No vrućine su uranile, a mi roditelji u kućanstvima često nemamo klime. Od naših prijatelja tek nekolicina ih ima. No mislim da to nema puno veze sa stranačkom pripadnošću. Za postavljanje klime ponajviše se odlučuju obitelji s malom djecom jer su zabrinute za njihovo zdravlje, neovisno o tome kojeg su političkog opredjeljenja", tumači Latica Ihlen.

U prilog tome da ne postoje posebne zakonodavne zapreke za postavljanje klima-uređaja koje gura zelena ljevica, osim urbanističkih uredbi i potrebe za suglasnostima stanara, koje podjednako podržavaju i desne politike, te da je to prije rezultat činjenice da do nedavno nije postojala potreba za njima, govori činjenica da je prema anketi ADEME-a, udio kućanstava s klima uređajima u Francuskoj snažno porastao s 18 posto 2023. na 24 posto 2025., dakle za trećinu u samo dvije godine.

Zgrade otporne na blaže vrućine

Jedan dio razloga za manje klima-uređaja je i to što velik dio stambenog fonda u Francuskoj čine stare zgrade koje su solidno građene za blažu klimu, s debelim, često kamenim zidovima, kapcima, sjenilima i sustavom provjetravanja noću te zatvaranja danju. Takva gradnja mogla je učinkovito ublažiti kraće toplinske epizode, no njezina pasivna zaštita slabije funkcionira kada vrućina potraje danima, pa i tjednima, a noći ostaju iznad 25 °C.

Osim toga, problem je i u tome što je, zbog starosti zgrada, osobito u povijesnim jezgrama, ugradnja klima-uređaja često skupa, tehnički složena i podložna strogim pravilima i odobrenjima, po čemu Francuska nije iznimka.

Latica tumači da je jedan od problema koji se ističu u političkim polemikama o klimatizaciji također to što klime nisu idealno rješenje za gusto naseljene gradove.

"Klime hlade stanove, no istovremeno zagrijavaju ulice. Tako se stvaraju toplinski otoci, osobito u izgrađenim urbanim središtima. To baš i nije neki sretan ishod", ističe.

Dugoročna i održiva rješenja

Zbog svega navedenog, Francuska je nakon toplinskog vala 2003. uglavnom razvijala energetsku obnovu, izolaciju, sjenila, ventilaciju, pasivno hlađenje i sustave upozorenja, a ne masovni program ugradnje klima-uređaja.

Latica kaže da vlasti snažno potiču takve projekte. "Za obnovu prozora i fasada mogu se dobiti subvencije. To zahtijeva određeni trud, ali se takvi projekti uglavnom odobravaju", kaže naša sugovornica.