"Ne postoji druga osoba koja je otišla niz Bogovićevu, a da je svatko tko se u tom trenutku tu zatekao imao uspomenu na nju.

Samo Ćiro.

Zato nisi imao pravo kad si mi na kraju rekao:

- I to će proći, sine.", napisao je Romano Bolković o Ćiri.

"Počivao u miru Božjem dragi Ćiro! Neka ti je laka hrvatska zemlja koju si volio i kojoj si puno toga podario!

Smatram se počašćenom što sam poznavala gospodina Ćiru, uvijek nasmijan, srdačan, prizeman, veliki gospodin i gentlemen s pravim muškim, gospodskim manirima.

Toliko se toga može reći zašto je ovaj čovjek bio poseban, ne što je bio uspješan nego što je bio poseban. I zato je bio legenda i ostat će zauvijek u našim srcima!" komentirala je Ivana Brkljačić.

"Ode naš Ćiro.

Lijepo mi je gledati na društvenim mrežama kako se ljudi od Ćire opraštaju zajedničkim fotografijama. To pokazuje koliko je bio dio naših života. Većina ima fotku, susret ili neku foru sa Ćirom. Zato je to naš Ćiro i zato smo danas tužni.

Ja ću staviti njegovu fotku s prosvjeda za Hrvatsku uživo. Ne znam da li je ikad saznao koliko nam je njegov dolazak tada značio.

Pozdrav, dragi Ćiro"

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković uputio je brzojav sućuti obitelji Blažević u povodu smrti bivšeg nogometnog izbornika i trenera Miroslava Ćire Blaževića u kojem stoji:

"Poštovana obitelji Blažević,s velikom tugom i žaljenjem primio sam vijest o odlasku gospodina Miroslava Ćire Blaževića. Uime Hrvatskoga sabora i osobno, s dubokim suosjećanjem izražavam Vam iskrenu sućut.Otišao je „trener svih trenera“ čovjek iznimnog duha i neumorne energije.

Osebujan, studiozan i stručan, tijekom više od pola stoljeća trenerske karijere u igračima znao je buditi vjeru u vlastite sposobnosti i kvalitete, i kada su oni u to sumnjali.Iz Ćire Blaževića je uvijek vidno isijavala iznimna ljubav prema životu. U posljednje vrijeme neumorno se borio s teškom bolešću, ne gubeći vedrinu duha, niti iznimnu ljudsku pristupačnost i šarm – svoje zaštitne znakove.

Ostavio je dubok trag u brojnim sredinama u kojima je radio, no u kolektivnom sjećanju hrvatskih navijača posebno mjesto uvijek će imati 1998. godina, kada nas je po prvi puta izveo na svjetsku nogometnu pozornicu, a igrače, mimo svih očekivanja, poveo do prvog nogometnog odličja, legendarne bronce zlatnoga sjaja.

Ono što za kolektivno sjećanje hrvatskih navijača predstavlja bronca i kapa ranjenog francuskog policajca na Ćirinoj glavi 1998. godine, za poklonike zagrebačkog Dinama bio je i ostaje Ćirin bijeli šal i legendarni pohod 1982. godine. Tim se povijesnim mjestima s Ćirinim iznimnim autorskim potpisom kao navijači uvijek rado vraćamo. Isto tako, trajno smo mu zahvalni i za predano zagovaranje sportske kulture i društvene tolerancije.

Danas nas je napustio veliki čovjek. Dragi Ćiro, počivao u miru, neka ti je laka hrvatska zemlja koju si toliko volio".

"Dragi naš Ćiro, mi odlazimo, Pero Granić snima, nova se djeca rađaju, Trg mijenja imena ali sve i svakoga pamti, neka ti je laka zemlja, i hrvatska i bosanska i svaka kojom si hodio. Imao si se za što i roditi...",

"Uvijek bio i ostao - trener svih trenera!
Miroslav Ćiro Blažević ❤️🕯😔🙏RIP
Pamtit ćemo te po neizmjernoj dobroti, genijalnosti i duhu koji inspirira generacije."

"Ovo je jedan od dana koje mi je obogatio Ćiro. ❤ U posljednje vrijeme svjedočimo jednom od mnogih ružnih trendova, kad netko umre, ljudi čak i takav događaj koriste za samopromociju, stoga neću ovdje reći šta mi je tad rekao, a zapamtit ću za cijeli život.

To je Ćiro imao, neviđenu neku toplinu, te nešto što izumire, interes za drugog, taj je čovjek obožavao ljude i život, nikog nije gledao s olimpske visine. Rekao sam mu tad kako je moj stari rekao da je bio strašan igrač, to mu je puno značilo, uvijek su ga samo kao trenera doživljavali.

“Sine, pozdravi starog, uljepšao si mi dan” ❤ Također, Ćiro, svaki u kojem sam Te susreo."

"Imala sam čast upoznati Ćiru, putovati s njim i simultano prevoditi njegova predavanja u nekoliko navrata.
Ćiro je prenosio svoja trenerska (zapravo leadership) znanja bankarima i poslovnim ljudima pod nazivom “7 Keys To Success”.
Objašnjavao bi svaki ključ uspjeha, a zadnji je bio ‘Luck’. Nije pripisivao uspjeh sreći, već ‘sreću treba isprovocirati’.
Prije upoznavanja mi je njegov sin Miro najavio da Ćiro zna izbaciti prevoditelje van ako ne tumače vjerno emociju i poruku. Bez obzira što ne govori engleski.
I da će tata odlučiti kad me prvo upozna.
Rekoh, ne dam se smesti 😇
Prvi razgovor s Ćirom na Maksimiru prošao je sve nego razgovor ‘za posao’.
Sjedili na drvenoj klupi i razgovarali satima.
Pričao mi je o svojoj majci koju je rano izgubio i kako mu cijeli život nedostaje, i kako mu je jedino važno da je učini ponosnom.
Pričao mi je o životnim situacijama u kojim se našao, dobrim i lošim stvarima, kako je radio kao čistač u Švicarskoj i kako je znanje francuskog bilo ključ uspjeha. I da jedino žali šta nije naučio engleski i da ću ga naučiti.
Ne sjećam se inteligentnijeg, emotivnijeg i iskrenijeg razgovora u životu do tada.
Puno toga još ali ostaje među nama 🙂
Pa zezancija nakon svakog odrađenog posla, često i na tuđi račun 🙃
‘One cipelice boje kože koje si nosila me vraćaju u život’ 🤣
‘Sad kad si rekla da si gladna ne možemo da ne stanemo na najbolji ručak.’ 😇
Toliko sam naučila od njega.
Moja Snježana me pripremala za ‘nastup’ s njim jer me trema blokirala, i pomogla mi je s uputom ‘uđi u srce, govori iz srca, kao on’. Nije floskula.
It adds another dimension.
“Mala, mi smo tandem” stalno mi je ponavljao.
Čovjek, kavalir.
Dragi Ćiro nadam se da je sada srce na mjestu. 🧡💎
Hvala vam za sve", napisala je njegova suradnica Lana Šiljeg.

"Adio Ćiro!

Imali smo čast da budeš prvi laureat nagrade koju smo ti dodijelili sredinom decembra prošle godine, kada si u Novinarskom domu primio "Vladimira Bearu", koju ti je dodijelilo naše Sportsko rekreativno društvo Srba u Hrvatskoj za doprinos razvoju sportske kulture i društvene tolerancije.

'Dobio sam puno priznanja, ali vjerujte da mi je nagrada Sportsko rekreativnog društva Srba u Hrvatskoj "Vladimir Beara" najdraža. Nemam riječi za opisati što je taj velesvjetski golman za mene kao mladića značio', kazao je Blažević primajući priznanje prije dva mjeseca.

Putuj mirno legendo!"

"💙 Zbogom šefe! “Ovo je isto rat, ali viteški, nitko ne gine. Vaše kolege su ginuli da bi vi igrali. I sad ti nemoj ginuti, ma ginuti ćeš nema druge!” 💪🇭🇷"

MIROSLAV ĆIRO BLAŽEVIĆ je preminuo.

>> Opširnije

"Napustio nas je trener svih trenera, Miroslav Ćiro Blažević. Tvoji uspjesi i postignuća obilježili su hrvatski sport, ispunili naše živote. Vječno si nas zadužio za najljepše uspomene. Iskrena sućut obitelji, prijateljima i svima koji su ga poznavali", napisala je ministrica turizma Nikolina Brnjac.

"In memoriam Miroslav Ćiro Blažević

Dolac na Lašvi 9. veljače 1935. - 8. veljače 2023.

U mnogim podatcima je navedeno da je rođen 10. veljače ali je rođen 9. i upisan dan kasnije.

Desetljećima je Ćiro izražavao želju trenirati splitskog Hajduka, ali mnogi navijači su izražavali sumnju jer je stari suparnik Dinamov. Pa ipak, Ćirin dolazak u Hajduk 2005. godine podijelio je navijače kluba.

Počeo je osvajanjem Superkupa protiv Rijeke. Odmah je neslavno izbačen iz europskog natjecanja (Debreceni VSC 0:3, 0:5), a nakon još nekoliko kola u 1. HNL, 18. rujna Ćiro je napustio klub", objavljeno je na stranici Hajduk kroz povijest.

"Napustio nas je naš legendarni trener Ćiro! Nikada nećemo zaboraviti šefe što ste napravili za hrvatski narod kroz hrvatsku nogometnu reprezentaciju.

Vaša karizma i šarm s jedne strane i nogometno umijeće naših dečkiju s druge, su doveli do toga da je Hrvatska postala nogometna velesila i upravo zbog toga mnoga djeca i mnogi ljudi diljem svijeta znaju za našu malu, ali silnu Hrvatsku. Hvala Vam na svemu šefe. Počivajte u miru Božjem!" napisao je mostovac Zvonimir Troskot.

"ZBOGOM ĆIRO... NAJDRAŽI I NEPONOVLJIVI NAŠ ĆIRO...

Smrt je neizbježna i velika većina onih koji preminu i napuste nas, brzo završe i u zaboravu. Osim njihovih obitelji, koji ih nikada ne zaborave. Rijetki su oni koje pamte svi u njihovoj domovini, a još rjeđi oni koji ostaju u vječnom sjećanju cijelog svijeta. E, takav je Ćiro. Jedan, jedinstveni i neponovljivi. Bila mi je izuzetna privilegija i osobno ga poznavati i izuzetno sam ponosan na to. Na njegovo simpatično mahanje kažiprstom prema meni, uz osmijeh i uz riječi: E jesi im se naj..... m..... svima po redu, svaka ti čast barabo jedna!

Zbogom Ćiro majstore, neka ti je laka hrvatska zemlja. Bit ćeš vječiti ponos i uzor cijele naše Hrvatske, ali i tvoje rodne BiH, svih ostalih susjednih zemalja, Europe i cijelog svijeta! Zauvijek! I još nešto: više nema nikakve dileme kako bi se trebao zvati novi stadion u Zagrebu (ako ga ikada bude).

Puno je legendi, ali samo je jedna najveća i vječna", napisao je saborski zastupnik Krešo Beljak.