Marićev plan za povećanje zaposlenosti spao na ukidanje poreza na kavu koju popijete na poslu

Marićev plan za povećanje zaposlenosti spao na ukidanje poreza na kavu koju popijete na poslu

Foto: FaH/123rf

HRVATSKA treba ozbiljno porezno rasterećenje ekonomije, prije svega rada, na što godinama upozoravaju poslodavci i ekonomisti, no za takav potez ni jedna vlada nema volje ili hrabrosti.
Ministar financija Zdravko Marić danas je potpisao izmjene Pravilnika o porezu na dohodak "kao dio paketa mjera za zadržavanje i rast zapošljavanja", koje stupaju na snagu s početkom 2018. godine.

Kada se pogleda sadržaj tih izmjena, vidi se da otvaranje novih poslova planiraju potaknuti ukidanjem poreza na kavu koju radnik popije u firmi na račun poslodavca.

Izbacuju se stvari koje nisu nikada ni trebale postojati

Vidi se i jedna druga stvar. Vidi se koliko država svojom poreznom politikom otežava položaj radnika, kada ne dozvoljava, odnosno nije dozvoljavala, da im poslodavac neoporezivo kupi čak i najobičniju kavu.

"Propisuje se da se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju voda te topli i hladni napitci (osim napitaka koji u sebi sadrže alkohol), a koje poslodavac na svoj teret omogućuje radnicima za vrijeme radnog vremena", stoji u popisu izmjena Pravilnika o porezu na dohodak.

Naime, do sada su se topli i hladni napici koje poslodavac osigurava radnicima smatrali "plaćom u naravi" te su se na njih plaćali porezi i doprinosi. Iako je nedvojbeno da takve idiotarije treba ukinuti, teško da će dovesti do rasta zapošljavanja u situaciji kada deseci tisuća ljudi bježe u inozemstvo, a ne sele se samo ljudi nego i firme.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podignut je i prag iznosa koji je smatran "plaćom u naravi" koji je do sada iznosio 400 kuna, da se poslodavac ne bi previše razmahao časteći vas bez da plati poreze i doprinose, nova granica postavljena je na 600 kuna godišnje.

Iako veliki broj radnika, onih koji još nisu pobjegli u inozemstvo, egzistenciju osigurava sezonskim poslovima u turizmu te mnogi od njih na Jadran dolaze iz unutrašnjosti pa im je potreban smještaj, ako nakon 10 sati konobarenja ili rada u kuhinji ne planiraju spavati u parku, i plaćeni smještaj i prehranu država je oporezivala. Država koja mnogim besmislenim propisima navodno štiti radnike istovremeno je ubirala poreze na smještaj i hranu koju plaća poslodavac. To je također sada ukinuto.

"Propisuje se da se trošak smještaja i prehrane radnika, koji s poslodavcem imaju sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme za sezonske poslove, u skladu s propisima kojima su uređeni radni odnosi, za vrijeme rada u sjedištu poslodavca ili njegove poslovne jedinice izvan mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika radi poslova koje obavlja, a koji se podmiruje na teret poslodavca ne smatra dohotkom od nesamostalnog rada, a pod uvjetom da računi o obavljenim uslugama glase na poslodavca i da su podmireni bezgotovinskim putem te da u slučaju da je smještaj i/ili prehrana organizirana kod samog poslodavca, isti o tome mora osigurati kao dokaz odgovarajuću vjerodostojnu dokumentaciju", stoji u objavi Porezne uprave.

U Marićevom dijelu "paketa mjera za zadržavanje i rast zapošljavanja" koji se odnosi na porez na dohodak još se spominje ukidanje nekih administrativnih zahtjeva, i sve skupa, prema procjeni Ministarstva financija, trebalo bi donijeti uštede za gospodarstvo od 266 milijuna kuna. No plaće radnika i dalje ostaju pod visokim poreznim opterećenjem i ovakve sitne promjene, izbacivanje nekih stvari koje nikada nisu ni trebale postojati, sasvim sigurno ne mogu donijeti preokret.

Ogromno opterećenje rada

Da podsjetimo, radnik s neto plaćom od 5.000,00 kuna, koji živi u Zagrebu i plaća prirez od 18 posto, ima bruto plaću od 8.019,57 kuna.

Za prvi stup mirovinskog osiguranja, što je 'de facto' porez iz kojeg se financiraju postojeći umirovljenici, plaća 1.026,40 kuna.

Drugi stup iznosi 342,13 kuna, ali to nećemo računati pod porez jer ipak ide na osobni račun radnika, barem dok država ne odluči zaplijeniti i tu imovinu.
Porez na neto plaću iznosi 401,79 kuna, dok je prirez koji ide u gradsku blagajnu 72,32 kune.

"Besplatno" zdravstvo isto košta, tako da ga radnik s navedenom plaćom svaki mjesec plaća 1.026,40 kuna. Nešto što se zove "doprinos za zapošljavanje" svaki mjesec košta 116,32 kune. Doprinos za ozljede na radu iznosi 34,21 kunu.

Ukratko, da biste dobili plaću od 5.000,00 kuna, vaš poslodavac mora platiti 8.019,57 kuna.

Razlika od tri tisuće, izuzev drugog mirovinskog stupa, ide direktno državi. A ona iz drugog stupa - indirektno, kroz posuđivanje novca, opet ide državi.

Hrvatska, kao što znamo, ima porez na dodanu vrijednost od čak 25 posto, što je nakon Mađarske najviša stopa u Europskoj uniji. To znači da, nakon što nam ostane neto plaća, nakon svih gore navedenih poreza i doprinosa, kada tih 5.000,00 kuna potrošimo u trgovini, država nam uzme još 1.000,00 kuna. 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara