IZA VISOKE metalne ograde i bodljikave žice kaznenog zavoda Rosersberg u široj okolici Stockholma, Švedska se priprema za nešto što je do prije nekoliko godina zvučalo gotovo nezamislivo: zatvor za djecu već od 13 godina. Od 1. srpnja ova će ustanova biti spremna primiti prve maloljetne zatvorenike, no upravitelj Gabriel Wessman i njegov zamjenik Igor Miletić, rodom iz Hrvatske, očekuju ih tek tijekom jeseni.

U Rosersbergu, jednom od osam švedskih zatvora koji bi uskoro trebali prihvatiti djecu, užurbano se radi na prilagodbi prostora, no Wessman tijekom Indexova posjeta otvoreno govori kako njegov poslodavac, švedska Uprava za zatvore i probaciju, nije dao pozitivno mišljenje o zakonskom prijedlogu o smještaju djece koja su počinila teška kaznena djela u zatvorski sustav.

Galerija

Zatvorski sustav protiv vlastite reforme

"Stav zatvorskog sustava bio je da bi trebale postojati druge institucije koje će se baviti najmlađim prijestupnicima, uz obrazloženje da djeca te dobi, dakle trinaestogodišnjaci, nemaju sposobnost preuzimanja odgovornosti na način koji bi ih činio prikladnima za zatvorsku kaznu. To je ono što mi kao institucija mislimo o tome", rekao je Wessman i dodao:

"Ali, jednako tako, mi smo institucija koja prima i provodi političke odluke. Ako se takva odluka donese u parlamentu, kao što se očekuje ovog ljeta, mi ćemo je provesti najbolje što možemo. Imamo zaposlenike koji su vrlo pozitivno pristupili tome, žele iz ove situacije izvući najbolje i pobrinuti se da nam se mladi ne vraćaju u sustav kao odrasle osobe."

Dok se krećemo hodnicima prema ćelijama, Wessman i Miletić objašnjavaju kako se švedske zatvore često u javnosti opisuje kao odmarališta. No, čistoća, urednost, relativna udobnost prostora i pristojnost zatvorskih službenika zapravo jedva prikrivaju činjenicu da se nalazimo u pravom zatvoru s prilično strogim režimom.

Sve je unaprijed propisano, od toga kad se i koliko dugo zatvorenici smiju tuširati ili šetati, pa do toga kakve cipele i čarape smiju nositi zatvorski službenici. Zatvor Rosersberg osnovan je 1988. godine i kao i u drugim zatvorima u Švedskoj u to vrijeme, sve ćelije su bile jednokrevetne. Zatvor je nekoliko puta dograđivan kako bi se povećao kapacitet.

Kad to više nije bilo moguće, a broj zatvorenika nastavio je rasti, uvedeni su kreveti na kat i u svakoj su ćeliji bila smještena po dvojica zatvorenika. Prošle jeseni ukupno ih je u ovoj ustanovi bilo 173. U međuvremenu su svi premješteni u druge zatvore.

"Bila je prilična gužva. Morali smo se snalaziti i izmišljati što će zatvorenici raditi tijekom dana jer u našoj radionici bilo je posla samo za njih 40. A onda smo prije godinu i pol dobili zadatak da se pripremimo za primanje djece i mladih", govori Wessman.

S obzirom na nove zadaće, u Rosersbergu više nema odraslih zatvorenika, nego tek tridesetak stranaca koje je tamo uputila švedska Migracijska uprava i koji iz raznih razloga moraju biti u posebnom režimu dok čekaju deportaciju.

Ćelija poput studentske sobe - do teških metalnih vrata

Kreveti na kat uklonjeni su s odjela za mlade. Svako dijete imat će svoju ćeliju s krevetom, prozorom, radnim stolom, policom za knjige i televizorom zaštićenim kutijom od metala i pleksiglasa. Svaka ćelija ima i odvojeni toalet s umivaonikom. Da nema teških metalnih vrata, prostorija bi izgledala poput studentske sobe.

U tom prostoru veličine desetak četvornih metara boravit će zaključani 11 sati dnevno, a tijekom tog vremena jedina njihova komunikacija s vanjskim svijetom je tipka s alarmom kojom mogu kontaktirati zatvorske službenike. No, to ne znači da će automatski dobiti ono što traže.

"Prvo se otvara mali prozor na vratima s još manjim otvorom i provjerava se o čemu se radi. Sama vrata otvaraju se tek ako postoji procjena da je to neophodno. I to u nazočnosti najmanje dvoje službenika", objašnjava zamjenik upravitelja Miletić.

Na svakom od ukupno četiri odjela boravit će petorica mladih, djevojke će biti upućene u druge zatvore, koje će nadzirati najmanje isto toliko zatvorskih službenika, bitno više nego što je uobičajeno u zatvorima za odrasle. Svi službenici prolaze posebnu sedmodnevnu edukaciju za rad s djecom i mladima.

Škola bez interneta i društvenih mreža

Tijekom služenja kazne, koja može potrajati najviše četiri godine i to samo za kaznena djela poput ubojstava, silovanja i zlouporabe eksplozivnih sredstava, predviđeno je normalno školovanje osuđene djece. Rosersberg zapošljava više učitelja koji će provoditi nastavu u posebno opremljenim učionicama.

"Djeca će imati pristup knjigama, računalima i svemu ostalom što im je potrebno za školu, ali neće imati potpuno otvoren pristup internetu. Ne želimo da nekontrolirano komuniciraju s vanjskim svijetom. Neke školske zadatke, za koje im je neophodan internet, morat će raditi pod nadzorom učitelja", kaže Wessman, a na pitanje kako će izgledati običan dan maloljetnog zatvorenika, odgovara:

"Ćelije otključavamo u sedam sati ujutro. Nakon toga slijede jutarnja higijena i doručak. Nastava počinje u osam i traje do 11. Zatim se vraćaju na svoje odjele na ručak i imaju nešto slobodnog vremena. Od 13 do 16 sati ponovno su na nastavi. Potom dobivaju večeru i odlaze na jednosatnu šetnju u dvorištu.

Zatim imaju slobodne aktivnosti do 20 sati, kada ih ponovno zaključavamo. Slobodno vrijeme mogu provesti u sportskoj dvorani, igrati videoigre ili raditi školsku zadaću. Imamo i ambulantu s medicinskim osobljem i prostor za molitvu s religijskom literaturom."

Za one koji postanu opasni po okolinu ili sebe same, postoji i poseban izolacijski odjel. U asketskim ćelijama nema ničega osim tankog madraca na podu, aluminijskog umivaonika i zahodske školjke. Izolirani zatvorenici, ubuduće možda čak i trinaestogodišnjaci, također imaju pravo na kratkotrajni boravak pod vedrim nebom, ali u prostoru koji više nalikuje kavezu nego dvorištu.

Analogni telefoni uz mogućnost prisluškivanja

Kad je riječ o maloljetnicima, posebno je osjetljivo pitanje njihova kontakta s roditeljima i obitelji. Na odjelima će djeca imati analogne telefone s unaprijed određenim i odobrenim brojevima koje mogu nazvati. No, zatvorska uprava može procijeniti da razgovore treba prisluškivati.

"Roditelji će također moći dolaziti u posjet, vjerojatno jednom tjedno. Ali ako procijenimo da su i roditelji povezani s kriminalom, vodit ćemo se najboljim interesom djeteta. To znači da možemo odlučiti da nije u interesu djeteta primiti određeni posjet ili nazvati nekoga", objašnjava Wessman.

Trenutačno djeca mlađa od 15 godina u Švedskoj ne mogu kazneno odgovarati, odnosno njihova se delinkvencija rješava kroz sustav socijalne skrbi i popravne domove. Wessman kaže kako je stopa recidivizma u popravnim domovima znatno viša nego u zatvorskom sustavu, pa se vladajuća koalicija desnog centra stoga odlučila na reformu i spuštanje granice kaznene odgovornosti na 13 godina.

Švedska time zapravo pokušava zatvoriti zakonsku rupu koju koristi organizirani kriminal, regrutirajući sve mlađe tinejdžere za počinjenje najtežih kaznenih djela, ali pritom ulazi u pravno i etički vrlo osjetljivo područje, jer počinje kazneno tretirati djecu.

"Nečiji dolazak u zatvor uvijek je neuspjeh"

"Nečiji dolazak u zatvor uvijek je neuspjeh, ponajprije neuspjeh mnogih institucija prije nas. Naš je stav da u Rosersbergu imamo volje i resursa da napravimo dobar posao. Provodit ćemo zakon ako parlament tako odluči. Kao državni službenik, nemam osobno mišljenje o pitanju spuštanja granice kaznene odgovornosti na 13 godina, nego radim ono što mi je stavljeno u zadatak", kaže upravitelj Wessman i zaključuje:

"Kada me pitaju o različitim vrstama kazni i sankcija, obično kažem da stojim iza institucije i zadatka sve dok to nije protivno mom moralu i etici. Često kao primjer uzimam smrtnu kaznu. Kad bi Švedska uvela smrtnu kaznu, ja više ne bih radio ovdje."