OD SMRTI Franje Tuđmana na predsjedničkoj stolici u Hrvata nije sjedila osoba fascinirana vojskom poput Zorana Milanovića.

Činilo se da će biti teško nadmašiti njegovu prethodnicu koja je predsjedničkom epizodom prekinula briljantnu karijeru tajnice u NATO-u, ali Milanović je ambiciozan. Njegovo je nebo prošarano maskirnim dezenom, njegovi su kriteriji diskvalifikacije protivnika podoficirski, njegove su teme militarističke. U svijetu hrvatskoga predsjednika ne postoji oblik života iznad Hrvata u maskirnoj odori.

S ozbiljne vremenske distance simboličkim žarom očito nadoknađuje manjak vojnih ambicija koji ga je, baš kao i oponenta iz Banskih dvora, krasio početkom devedesetih. Što smo udaljeniji od rata, ratni mu je žar sve življi. On, zapravo, o malo čemu i govori, osim o ratu. I svađa se s hadezenjarama - Andreju Plenkoviću je zamjerio da je s lažnom dijagnozom izbjegao služenje JNA.

Ne bira društvo u uniformi

Prvi čovjek države ne bira društvo, ne opterećuje se biografskim detaljima nositelja uniformi s kojima se druži. Polovicom siječnja odlikovao je umirovljene generale Hrvatske vojske i postrojbe Hrvatskog vijeća obrane te Specijalne policije MUP-a tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, hrvatske ratne tvorevine zbrisane u Daytonu. Odlikovanje je, uz ostale, preuzeo i Mijo Jelić, inače optužen 2016. godine u Bosni i Hercegovini zbog ubojstva i ranjavanja najmanje 40 ratnih zarobljenika u Mostaru 1993. godine. Milanović je Jeliću već uručio odlikovanje 4. kolovoza prošle godine. Odlikovani je tom prigodom izrazio zadovoljstvo i zapazio da je optužnica protiv njega neutemeljena.

> Tko je general Zlatan Mijo Jelić kojeg Milanović planira odlikovati?

Državni je poglavar 26. travnja ove godine primio umirovljene časnike Hrvatskog vijeća obrane. Među njima i Tihomira Blaškića, pravomoćno osuđenog na devet godina zatvora u Haagu. Na sudu za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji.

Naravno, Milanović je poput mnogih domobranskih junaka spreman javno posumnjati u presude suda u Haagu. Lani je, primjerice, zapazio kako nije svatko osuđen u Haagu ratni zločinac i živa je šteta što se onako neustrašiv zaustavio pa nije primijetio i da nije svatko oslobođen u Haagu nevin. 

Mali znak pažnje za dragog Branimira

Vratimo se ovoj iznimno plodnoj godini. U njoj imamo i Milanovićevo ukidanje odluke Ive Josipovića o oduzimanju odlikovanja Branimiru Glavašu. Glavaš je pripadao ekstremnom krilu HDZ-a - ono umjerenije više je voljelo novac nego Antu Pavelića - a za zločine počinjene nad osječkim Srbima prije 30 godina sudi mu se petnaestak godina. Bio je i pravomoćno osuđen, pa je Ustavni sud to ukinuo, pa se sve vratilo na početak, pisali smo više puta. Tek, za našu je priču bitno da je jednom davno nosio uniformu. Eto divnog razloga da mu Milanović iskaže mali znak pažnje - odlikovanja i čin za dragog Branimira.

> Milanović vratio ratna odličja Branimiru Glavašu

Polovicom travnja primio je predstavnike braniteljskih udruga. Među njima i Zorana Marasa, predsjednika Udruge specijalne policije. Prošle je godine Milanović napustio proslavu obljetnice Bljeska jer je Mara nosio HOS-ovu majicu s ustaškim pozdravom. Ovogodišnji je Milanović bitno naklonjeniji Marasu. Još su se i fotografirali.

Krajem istog mjeseca, dok se dobar dio Hrvatske borio sa strahom od covida-19 i razmišljao kako preživjeti naredne mjesece, predsjednik države je također razmišljao.

O čemu?

O vojsci!

"Mi ostali smo bili na Zrinjevcu, u Ženevi..."

"Razmišljam o tome da vojska ne sudjeluje u obilježavanju VRO-a Bljesak u Okučanima kako bi ih se zaštitilo od politizacije. Način polaganja vijenaca u kojem vojnici moraju tamo stajati satima dovodi ih u neugodnu situaciju. Tako da mislim da ću im reći da ostanu doma, da ih naprosto zaštitimo od politizacije", kazao je Milanović nastavljajući najčešće nimalo sadržajnu prepirku s hadezenjarama iz vlade.

Koji dan kasnije, Milanović i družina iz vlade ukazali su se u Okučanima. Bilo je i vojnika. Predsjednik je održao kraći govor s određenom notom samokritičnosti i stanovitim žalom što nije hrvatski ratni general: "Na današnji dan prije sad već puno godina, hrvatski junaci su odlučnošću, znanjem, strpljenjem i hrabrošću oslobodili ovaj dio Hrvatske i nakon akcije Maslenica 1993. godine omogućili da se u kolovozu 1995. Hrvatska konačno spoji i oslobodi. To je bilo malo dobrih i malo hrabrih ljudi. Radilo se o stotinama, možda tisućama ljudi. Mi ostali smo bili na Zrinjevcu, u Ženevi, kadrovskim službama... A ovdje i na drugim bojištima Hrvatske borio se mali broj ljudi. Njima vječna slava i hvala", zapazio je hrvatski predsjednik.

> Milanović o Bljesku: Ovdje se borilo malo ljudi. Mi smo bili na Zrinjevcu, u Ženevi

Zatim je 11. svibnja primio pripadnike Gromova i podijelio im odlikovanja. Okružen hrvatskim vojnicima, predsjednik države smogao je hrabrosti i progovorio o traumatičnim događajima i tragičnim iskustvima iz nešto davnije prošlosti. Srpske, ne hrvatske.

"Draža Mihailović je bio jedna obična budala. On nije isti kao Ante Pavelić, on je bio jedan oportunist i na kraju zločinac", prozborio je Milanović. Gromovima je poručio: "Hrvatski junaci, svaka vam čast, slava i vječna hvala poginulim pripadnicima vaše brigade. Domovini vjerni."

"Hrvatsku branilo malo pravih ljudi"

A 14. svibnja jedna od hrvatskih tema bio je i Njonjo u kupaćima. Milanović mu je, mačistički nadobudno, predbacio manjak mišića, Njonjo je, mačistički nadobudno, uzvratio fotografijom u kupaćima. Na njegovu je fotografiju odgovorio Milanović. Srećom, ne fotografijom, nego riječima upućenima iz Petrinje gdje je bio na 30. obljetnici ustrojavanja 2. gardijske brigade Gromovi i uručenju beretki pripadnicima 2. mehanizirane bojne Gromovi u vojarni Pukovnik Predrag Matanović. Osim nastavka dubokoumne prepirke s Njonjom, Milanović je stigao izjaviti i sljedeće: "Vojska ste koja sudjeluje u međunarodnim misijama. Vodimo računa o tome da naša vojska ide tamo gdje može nešto naučiti, raditi na sebi i graditi svoje karijere i gdje se nećemo nepotrebno uplitati u tuđe sukobe i tuđe razmirice."

Već 18. svibnja predsjednik je bio u Delnicama, na obljetnici osnutka Specijalnih postrojbi Hrvatske vojske i proslavi Dana zapovjedništva specijalnih snaga u vojarni Stožerni brigadir Ante Šaškor.

"Biti pripadnik specijalnih postrojbi je više od posla, to je način života. Vječna slava i hvala vašim suborcima koji su poginuli za Hrvatsku kad je Hrvatsku branilo malo pravih ljudi", govorio je, uz ostalo, Milanović. Obratite pažnju na ovu formulaciju o malo pravih ljudi, nije je jednom koristio. Usput, u Delnicama se nakratko otrgnuo od omiljenih vojnih tema i progovorio o zagrebačkim izborima.

Pričao o hrvatskom putu i podijelio 366 odlikovanja

Na svečanosti u povodu 30. obljetnice formiranja Hrvatske vojske Milanović je 27. svibnja rekao: "Još jednom hvala vam na svemu. Druge riječi nema. Hvala vam na svom onom strahu koji ste prošli i kroz koji su prolazili vaši bližnji. Hvala svima onima koji se nisu vratili. Pamtit ćemo ih zauvijek. Vama slava jer slava nije samo za one koji su pokojni. Neka nam živi naša Hrvatska! Neka živi dovijeka i neka bude mirna jer čuva je Hrvatska vojska."

I još: "To je Hrvatska, to je hrvatski cilj, hrvatski put i na tom putu mi smo, odnosno vi ste, pobjednici. Još jednom hvala vam na svemu. Druge riječi nemam, riječi su prazne", izjavio je predsjednik države pa podijelio 366 odlikovanja.

Dan kasnije, na svečanoj akademiji održanoj istim povodom, Milanović je zapazio: "Zato smo drukčiji i zato nas često, uglavnom bez razloga, krivo doživljavaju i gledaju. Ne treba nas to pokolebati. Svoji smo, znamo što želimo i kako to postići, a HV je jedna od važnijih poluga društva."

U ovom mjesecu, Milanović se nastavio prepirati oko mjesta u kojem će se obilježiti Oluja. On je ne bi u Kninu jer su mu, kako je otkrio "inicijativu da se Oluja slavi i tamo gdje su poginule stotine hrvatskih branitelja, kod Petrinje i Gline" predložili "ratni generali i zapovjednici koji su vodili oslobađajuće bitke".

Predsjednik kao da pati jer nije 1991. nosio uniformu 

Osim na velikim, nacionalnim, militarističkim skupovima, predsjednik sudjeluje i na intimnijim proslavama. Ne bira. Bio je tako i na 30. obljetnici osnutka 101. brigade Zbora narodne garde, odnosno Hrvatske vojske u Centru za kulturu i obrazovanje Susedgrad u Gajnicama. Osim što je izgovorio dirljivu besmislicu o tome kako se "svi moramo držati zajedno", ponovno je javno patio zbog toga što 1991. nije nosio uniformu: "Natjera te da na trenutak spustiš pogled i da se zapitaš: Gdje sam ja bio? Ja nisam bio u ratu, bio sam u Zagrebu, radio sam za Hrvatsku, ali nisam nosio pušku. Slava i čast, što da kažem više od toga", riječi su kojima je komentirao slike poginulih pripadnika brigade.

"Zadržimo sjećanje na te ljude, na te hrabre ljude. U svakoj velikoj priči, u svakoj velikoj plovidbi i avanturi uvijek se sve svodi na malo dobrih i pravih ljudi. Oni su branili Hrvatsku. Svi drugi su bili dobronamjerni i promatrači. Živjela naša zemlja, dajmo joj sve što možemo, dajmo joj malo više od toga, ali ove ljude ne smijemo zaboraviti", izjavio je predsjednik istom prigodom.

> Milanović gledao slike poginulih branitelja: "Natjera te da se zapitaš gdje si bio"

Ni 30. obljetnica osnutka 57. samostalnog bataljuna Marijan Celjak u Sisku nije prošla bez Milanovića. Tamo je, pak, potaknuo bivše vojnike na aktivnije sudjelovanje u militariziranju društva: "Premalo se zna i čuje za vaše ratne uspjehe, pa morate biti glasniji", kazao je Milanović koji je do 1990. godine vjerojatno bio u emigraciji kao hrvatski nacionalist, pa mu nije poznato da je jedan sličan pokušaj uključivanja boraca u društveni život - naime, onaj socijalistički, okončan debaklom.

> Milanović veteranima iz Siska: Premalo se zna za vaše ratne uspjehe, budite glasniji

Nedjelju je proveo s veteranima. A s kim drugo? Ovaj put na 30. obljetnici osnutka 63. "A" samostalne gardijske bojne Zbora narodne garde Požega. "Svi drugi su radili zdušno, a ustvari bili su promatrači, vi ste stvoritelji, još jednom vam veliko hvala", priopćio im je. I tamo je dijelio priznanja.

Predsjednik u krizi identiteta

Dogodilo se, eto, da je temeljni nesporazum Milanovićeva identiteta - vojnik zarobljen u tijelu civila - na površinu isplivao nakon što se, uz pomoć novca građana Republike Hrvatske, ušuškao na ugodnoj poziciji predsjednika države. Ako mu je već prekasno da se realizira kao soldat u nekoj misiji, a biologija nesmiljeno ždere, svakako bi bio korisniji i autentičniji kad bi raspustio skupu predsjedničku paradu, preselio se u skromniji ured, a putovanja po Hrvatskoj i boravke na proslavama raznih postrojbi financirao iz svoga džepa.

P. S. Ispričavamo se ako smo izostavili neku postrojbu čiju je feštu prisustvom obogatio Milanović. Usput, iz ovog pregleda izostavili smo njegove osvrte na Drugi svjetski rat. Valjalo nam je raditi neku selekciju.

I čekati predsjednika neopterećenog uniformama i ratnim mitovima.