ČLAN Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Milorad Dodik, inače dugogodišnji (ne)formalni vladar Republike Srpske, ovih dana ponovno prijeti razbijanjem BiH i ratom.

Istovremeno provodi blokadu institucija BiH, što u njegovoj izvedbi znači da je u zgradu Predsjedništva BiH pozvao harmonikaša i krenuo dernečiti na radnom mjestu.

Kako se može vidjeti na snimci objavljenoj u medijima, dok harmonikaš svira, a ostali pjevaju i piju žestoko piće, Dodik je nazvao svoju majku i otpjevao joj pjesmu Šabana Šaulića Raširi ruke o majko stara, a pjevale su se i Srpkinja je mene majka rodila i Romanija.

Koliko neprimjereno, toliko uobičajeno za najmoćnijeg političara u BiH, koji je odavno izgubio bilo kakav obzir u svojem javnom ponašanju. Više ni prijetnje ratom nisu tabu za Dodika.

Nove prijetnje ratom

Prije nekoliko dana je tako Dodik izjavio da su u Republici Srpskoj spremni na oružane sukobe u BiH te kako bi u slučaju takvog scenarija pozvali prijatelje da ih brane.

"Ako to bude potrebno, branit ćemo se i našim snagama. Ako dođe do toga da kažu da će NATO intervenirati, mi ćemo zatražiti pomoć naših prijatelja, koji su nam jasno i glasno rekli da oni svoje prijatelje nikada ne ostavljaju na cjedilu", kazao je Dodik u intervjuu za televiziju RS-a (RTRS).

Nije pojasnio na koje točno inozemne prijatelje misli.

>> Dodik zaprijetio NATO-u: Neka nas napadnu, pozvat ćemo prijatelje

Sljedeći dan je pak rekao da neće ustuknuti pred najavama sankcija i da će nastaviti s politikom koja će osigurati maksimalnu samostalnost Republike Srpske (RS). 

"Sada proglašavam da je ovo kraj i da ćemo na Narodnoj skupštini RS-a ovo završiti i proglasiti (državne) zakone nevažećim", kazao je Dodik na konferenciji za novinare.

To je dio njegove višetjedne kampanje u kojoj prijeti odcjepljenjem RS-a iz BiH i ratom, što su Dodikove standardne retoričke figure, kojima se kroz godine svako malo vraća kad god se nađe u nekoj nepovoljnoj političkoj situaciji za sebe.

Diplomirao političke znanosti u Beogradu, volio Antu Markovića

Tko je uopće Milorad Dodik i kako je postao dežurni destabilizator BiH, a time i cijele regije?

Milorad Dodik je rođen 1959. godine u Banjoj Luci. Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Bio je krajem 1980-ih mladi i ambiciozni općinski načelnik u Laktašima pored Banje Luke, da bi pred prve višestranačke izbore u BiH 1990. godine postao član Saveza reformskih snaga Ante Markovića. Kao kandidat te stranke izabran je u Parlament Bosne i Hercegovine (BiH).

Tijekom rata bio je nezavisni zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a, jedan od rijetkih koji su tada bili opozicija genocidnoj politici Radovana Karadžića.

Zabilježeno je i da je u ratu spasio više Bošnjaka od smrti, ali je tada dobio i nadimak Mile Ronhill zbog navodnog sudjelovanja u švercu cigareta.

Dodik je 1996. godine formirao Stranku nezavisnih socijaldemokrata, koja je poslije promijenila ime u Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Na čelu SNSD-a je od 2002. godine.

Prvi put došao na vlast u RS-u uz pomoć međunarodne zajednice

Dodik u Narodnu skupštinu RS-a ponovo ulazi 1997. godine. Međutim, već u siječnju 1998. godine formira vladu RS-a, i to uz veliku podršku međunarodne zajednice, koja je htjela maknuti SDS s vlasti u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Dodik je paralelno bio premijer i zastupnik u Narodnoj skupštini RS-a.

Dodik je tada ušao u političko savezništvo s Biljanom Plavšić, koja je napustila SDS zbog korupcije u ovoj stranci, koju je naročito utjelovljavao tadašnji SDS-ov premijer RS-a Gojko Kličković. Plavšić se nije odrekla svojih nacionalističkih stavova, ali se suprotstavila tome da SDS kontrolira cijelu Republiku Srpsku, dok je Dodiku trebala njena reputacija u narodu.

I kasnije, kada je Plavšić završila u Haagu te priznala ratne zločine, Dodik je ostao uz nju.

Dvije godine kasnije sudjelovao je u izboru za predsjednika RS-a. Osvojio je 162.154 glasa, ali mu to nije bilo dovoljno da pobijedi tadašnjeg predsjednika Srpske demokratske stranke Mirka Šarovića. Na izborima 2000. godine je dobio mandat u Općinskom odboru Laktaša, ali ga nije prihvatio, već je ostao na čelu vlade RS-a do 2001. godine.

Na općim izborima 2002. izabran je za zastupnika u Narodnoj skupštini. Dvije godine kasnije ponovo predvodi listu SNSD-a za Skupštinu Općine Laktaši. I ovaj put dobiva mandat u lokalnoj vlasti, ali ga ne preuzima. Pred kraj mandata u NS RS-a, u veljači 2006. godine, ponovo postaje predsjednik vlade RS-a. Iste godine osvaja mandat u NS RS-a i dva mjeseca nakon izbora po treći put sastavlja vladu RS-a.

2010. postaje predsjednik RS-a s 319.618 glasova. Na Općim izborima 2014. godine potvrdio je svoj predsjednički mandat. Na Općim izborima 2018. godine izabran je za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda.

Bogaćenje obitelji Dodik

Dodik ima kuću u Beogradu, koju je procijenio na 1.7 milijuna KM. Oženjen je sa Snježanom, s kojom ima sina Igora i kćerku Goricu. Sa ženom dijeli vlasništvo nad obiteljskom kućom i stanom u Laktašima. 

Njegova supruga je vlasnica poslovnog prostora u Laktašima i oko 23 hektara zemljišta u blizini ovog mjesta. Igor Dodik je suvlasnik voćarske firme Fruit Eco, čiji udio je Dodik 2010. godine procijenio na 2.6 milijuna konvertibilnih maraka. Međutim, u imovinskoj kartici 2014. nije mogao iznijeti novu procjenu zbog, kako je objasnio, elementarnih nepogoda. Djeca Milorada Dodika su suvlasnici firme Global Liberty. 

To su samo oni podaci koji su poznati javnosti, dok mnogi u BiH sumnjaju na to da je obitelj Dodik mnogo bogatija. Nedavno se njegovog sina spominjalo u kontekstu nove regionalne televizija Una TV, a Dodik se uspio i posvađati sa Severinom. Njegovoj netaktičnosti nema granica.

Uvijek dobar s aktualnim vladarom Srbije

Ipak, dugogodišnji vladar RS-a je uvijek pazio da bude u što boljim odnosima s onima koji su na vlasti u susjednoj Srbiji. Tako se godinama na predizbornim skupovima i različitim manifestacijama grlio s Borisom Tadićem, kao što danas to radi i s Aleksandrom Vučićem.

No, aktualni predsjednik Srbije ne voli Dodika previše, koji ga je svojedobno kritizirao, već je s njime u korektnim odnosima iz političkih interesa. Dodik sigurno ne može računati na to da će Vučić u presudnoj situaciji išta žrtvovati da bi mu pomogao.

To se vidi i u vezi najnovijih Dodikovih eskapada o proglašenju neovisnosti RS-a. Vučić je izjavio da će podržati samo ono što je sukladno ustavu BiH i o čemu se sva tri naroda u toj zemlji dogovore, poslavši tako neizravnu poruku Dodiku da ne može računati na potporu Beograda za sporne zakone, na čijem donošenju uporno inzistira.

Dodik je inače međunarodno izoliran, SAD ga godinama drži na crnoj listi, kao i neke njegove suradnike. Stoga se voli umiljavati Rusiji i Vladimiru Putinu, kojeg predstavlja kao svojeg najvećeg i jedinog moćnog zaštitnika u svijetu. RS ima i podršku Viktora Orbana, koji je ugostio Dodika u Budimpešti, kao i austrijske ekstremno desne stranke FPÖ. I to je kraj Dodikovih saveznika u međunarodnoj zajednici, zbog čega mu je važno imati podršku Srbije. 

Bilo bi iznenađujuće da Dodik na kraju uradi nešto što će razljutiti Aleksandra Vučića, ali Dodik je kroz godine pokazao da je za ostanak na vlasti ipak spreman na sve.

Negiranje genocida u Srebrenici

Jedna od stvari koja je Dodika isključila iz međunarodne zajednice njegovo je prostačko negiranje genocida u Srebrenici. Dodik je još 2007. godine izjavio da je u Srebrenici zapravo počinjen genocid, no naknadno je promijenio mišljenje.

"Ja znam savršeno dobro što je bilo, bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Den Hagu i to je nesporna pravna činjenica", izjavio je prije dvanaest godina Dodik u intervjuu za sarajevsku komercijalnu Face TV.

Dvanaest godina kasnije potpuno je promijenio ploču.

"Napravili su mit o Srebrenici oko kojega se gradi nacionalni identitet Bošnjaka. Kao što Srbi imaju kosovski mit, oni prave srebrenički, jer nema ozbiljnoga naroda bez mita", izjavio je Dodik u intervjuu, koji je u 2019. objavio banjolučki list Glas Srpske.

"Strašan zločin se dogodio od nekih Srba, ali ni Haaški sud, osim kvalifikacije koja se proteže po sistemu već presuđenog djela, nije nikad bio točan u broju stradalih. I sad nama govore da moramo nešto priznati. Eto, nećemo", poručio je Dodik.

Dodik: Ima podataka da su tabuti prazni

Dan uoči 26. obljetnice genocida u kojemu su pripadnici vojske i policije bosanskih Srba ubili više od osam tisuća Bošnjaka, Dodik je šokirao novim nivoom bešćutnosti. On je u intervjuu za entitetsku novinsku agenciju Srna rekao da se u memorijalnom kompleksu u Potočarima zapravo ne pokapaju posmrtni ostaci, nego se donose lijesovi (tabuti) na kojima samo pišu imena.

"Ima podataka da su tabuti prazni, da u njima nema posmrtnih ostataka, nego se samo stavi ime", izjavio je Dodik, srpski predstavnik u tročlanom državnom vrhu.

Kvalifikaciju srebreničkog zločina kao genocida opisao je kao "izmišljotinu Amerikanca koji je muslimanske vjeroispovijesti, profesora, koji je u Kongresu SAD-a svojedobno tražio potporu za to da se stvar oko genocida revitalizira i da se na taj način uspostavi tretman navodnih lokalnih genocida, što ne postoji."

"Ta platforma Kongresa je bila osnova za presuđivanje u Haaškom tribunalu i sada svi to nastoje održati kao takvo. To je i svojevrsno ponižavanje holokausta i genocida koji su doživjeli Židovi u Drugom svjetskom ratu, a da ne pričamo o genocidu nad Srbima", elaborirao je svoje teze Dodik.

Sirovost i vrijeđanje u javnoj komunikaciji

Što je više vremena provodio na vlasti, Dodik je postajao siroviji u svojoj javnoj komunikaciji. Svađe s novinarima su postale uobičajene, kao i vrijeđanje neistomišljenika te bahaćenje najgore vrste. Milorad Dodik je tijekom svoje političke karijere na funkcijama premijera i predsjednika u entitetu Republika Srpska te člana Predsjedništva BiH mnogo osoba javno izvrijeđao ili ih proglasio personama non grata.

"Neću dozvoliti da mene omalovažava, to što su drugi to dozvolili, neka je njima na čast", rekao je Dodik svojedobno o eurozastupnici Doris Pack i dodao da "Doris Pack nije dobrodošla u RS te da je ne želi vidjeti ni susresti u životu".

O bivšem šefu bh. diplomacije Igoru Crnadku je govorio da je "periferna ličnost", "nedorastao", "skorojević", "prolazna karikatura u političkom životu", "turbo izdajnik"… Upravo riječ "izdajnik" bila je Dodikov epitet za mnoge političare iz RS-a koji se ne slažu s njegovom politikom ili rade u institucijama BiH, odnosno Službama za zajedničke poslove institucija BiH.

Teško je pobrojati sve urede upućene dugogodišnjem visokom predstavniku Valentinu Inzku, a neke od njih su: klaun, simpatizer nacističkih zločina, protuha, lažljivac, smutljivac, međunarodni klaun, isprazni faktor u BiH, lažov.

Dodik je vrijeđao i Zorana Milanovića, nazvavši ga "iskompleksiranim političarem i čovjekom", no Milanović ga je kao predsjednik RH bez problema kasnije primio na Pantovčaku. Napadao je i Kolindu Grabar-Kitarović i Stjepana Mesića.

Prijateljuje s Draganom Čovićem, voli zapjevati

Ipak, mora se spomenuti i njegovo prijateljstvo s predsjednikom HDZ-a BiH Draganom Čovićem, kojemu je nedavno helikopterom doleti na proslavu rođendana u Mostar. 

Dodik se, otkako je Željko Komšić član Predsjedništva BiH, stilizirao i u zaštitnika prava Hrvata u BiH, što pokazuje da i dalje ima dobre političke instinkte. Naime, iza svih tih ispada i skandala kod Dodika uvijek postoji nit vodilja, sve to proizvodi efekte u javnosti i omogućava mu da dominira debatom u BiH.

I dalje je vrstan populist, koji obožava zapjevati u društvu običnih građana. Svoje vještine je pokazao i kada je u RS-u prijetio štrajk željezničara.

Dodik je posjetio željezničare, obećao im isplate dugovanja, a potom ih odveo u obližnju kafanu.

"Ima li neka kafana da odemo popiti piće ovdje? Ja plaćam", rekao je i onda se s radnicima uputio u obližnji ugostiteljski objekt i naručio piće za sve. On je pio kruškovaču, kako je naglasio.

Nekad je napadao Karadžića i Mladića, danas ih slavi

Dodik je u svojoj političkoj karijeri doživio korjenitu političku transformaciju, od socijaldemokrata i antinacionalista postao je jedan od najžešćih velikosrpskih nacionalista i brutalni negator genocida u Srebrenici.

Nekoć je bio jedan od rijetkih političara iz RS-a koji se usuđivao suprotstaviti politici Radovana Karadžića i Ratka Mladića, da bi ih s vremenom počeo slaviti kao junake i utemeljitelje RS-a.

Mnogi tvrde da je Dodik tako radikalno promijenio svoju retoriku zato što je shvatio da samo tako može pobijediti na izborima u RS-u, ali učinak njegovih izjava je isti bez obzira na to misli li on doista tako ili samo glumi.

Već godinama radi na trovanju atmosfere u BiH i na raznolikim blokadama državnih institucija. Sada prijeti ratom. To su posljednja prijetnja ili posljednji blef, nakon toga nema još nešto ekstremnije. Stoga postoje samo dvije opcije: ili će Dodik reterirati, kao i mnogo puta do sada, ili će međunarodna zajednica konačno odgovarajuće reagirati na njegove sustavne provokacije.