Ministarstvo pravosuđa: Ne znamo zašto je Škare-Ožbolt Sanaderov predmet držala kod sebe
MINISTARSTVO pravosuđa reagiralo je na napise vezane za njihovu ministricu Anu Lovrin koja se spominje kao ona koja je "progurala" postupak preko kojega je premijer Ivo Sanader došao do kuće u Kozarčevoj 21, u elitnom djelu Zagreba, a koja je nacionalizirana 1959. godine.
> Sanaderu poklonjen oteti stan
> Skupocjeni stanovi Milana i Ive - kako su došli do njih
Ministarstvo pravosuđa Ane Lovrin po odlasku Vesne Škare Ožbolt iz tog ministarstva odbilo je, naime, žalbu braće koja su zatražila natrag nacionalizirani podrumski stan u zgradi u Kozarčevoj ulici u Zagrebu u kojoj, kao obiteljskoj kući, sada stanuje samo Ivo Sanader s obitelji, i tako cijelu kuću sa 992 kvadrata zemljišta dodijelilo obitelji Sanader.
Bivša ministrica pravosuđa i predsjednica DC-a Vesna Škare Ožbolt otkrila je, podsjetimo, nedavno na konferenciji za novinare jedan od razloga zbog kojih je prije dvije godine smijenjena s mjesta ministrice pravosuđa, kazavši kako je jedan od njih njezino odbijanje da u korist Ive Sanadera riješi spornu žalbu.
U odgovoru potpisanom od strane glasnogovornice ministarstva pravosuđa, Vesne Dovranić, stoji kako je ministarstvo povodom žalbe Đure Papca, te Zlatka i Željka Hrastara, koje zastupa Zvjezdana Znidarčić-Begović, izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove od 23. lipnja 2005. godine, Ministarstvo pravosuđa odlučilo rješenjem od 27. srpnja 2006. godine.
Srećko Papac, kao nasljednik iza pokojnog Đure Papca, protiv spomenutog drugostupanjskog rješenja pokrenuo je upravni spor koji se vodi pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, navode iz ministarstva.
"Da stan ne ispunjava minimalne tehničke uvjete stanovanja ustanovljeno i prije nego su žalitelji podnijeli zahtjev"
Nadalje se objašnjava kako su u predmetnoj zgradi u trenutku nacionalizacije postojala četiri stana - tri stana koja su suvlasnicima ostavljeni u vlasništvu (i kojima su oni raspolagali, prodali ih, te su sada njihovi vlasnici, prema podacima Gradskog stambeno komunalnog gospodarstva Ivan Šarić, te Mirjana Sanader - koja je vlasnica dva stana), te jedan dvosobni stan, u podrumu, koji je ostao nacionaliziran.
Iz ministarstva također pojašnjavaju kako je i prije donošenja Zakona o naknadi, dakle i prije nego što su žalitelji podnijeli zahtjev za naknađivanje ovoga stana, utvrđeno (Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo, 5. travnja 1996. godine) da taj stan ne ispunjava minimalne tehničke uvjete stanovanja, te da će se stoga brisati iz evidencije stanova, dok je stanarki Boženi Šašljagi dodijeljen na korištenje drugi odgovarajući stan (Odluka od 4. travnja 1996. godine), u vlasništvu Grada Zagreba, "čime je, faktički, ovaj dio zgrade prestao biti stan". Đuro Papac, te Zlatko i Željko Hrastar zatražili su vraćanje upravo ovog podrumskog stana.
Đuro Papac i braća Hrastar podnijeli su, podsjećamo, 1997. godine zahtjev za naknadu oduzete imovine, smatrajući da oni polažu pravo na naturalnu restituciju tog stana, a slijedom toga i na 992 kvadrata zemljišta na kojem se nalazi kuća. Za dio koji neće biti moguće vratiti, predlagali su isplatu novčane naknade.
"Odredbe Zakona o naknadi ne odnose se na imovinu koja u naravi ne postoji, bilo da je uništena ili je pak postala sastavni dio neke druge stvari"
"Odredbe Zakona o naknadi ne odnose se na imovinu koja na dan donošenja toga Zakona u naravi ne postoji (članak 7. toga Zakona). Ovo se odnosi i na imovinu koja u naravi ne postoji, bilo da je uništena ili je pak postala sastavni dio neke druge stvari tako da se više ne može fizički identificirati njezino postojanje, što je ovdje slučaj", objašnjavaju iz ministarstva, te dodaju da, kako se ni u vrijeme donošenja, kao ni stupanja na snagu Zakona o naknadi, nije radilo o stanu već o zajedničkim dijelovima zgrade, nije bilo moguće udovoljiti zahtjevu podnositelja zahtjeva jer je člankom 15. Zakona o naknadi kao predmet naknade određen stan, a ne i zajednički dijelovi zgrade koji su u suvlasništvu ostalih suvlasnika (kao npr. podrum i tavan).
Zbog tih razloga je, nastavljaju, Ministarstvo pravosuđa kao drugostupanjsko tijelo, utvrdilo da je pravilno odbijen zahtjev za povrat predmetnih prostorija, jer one u vrijeme stupanja na snagu Zakona o naknadi (11. listopada 1996. godine) nisu imale status stana, već zajedničkih dijelova zgrade. Tako je, kažu, postupano i u smislu odredbe članka 49. stavka 1. Zakona o naknadi "jer nije moguć povrat zajedničkih dijelova zgrade, što jasno proizlazi iz te zakonske odredbe".
"Drugostupanjsko rješenje potpisao pomoćnik ministrice, kojemu za to nije trebala suglasnost ministrice Lovrin"
Drugostupanjsko rješenje potpisao je pomoćnik ministrice, Boris Koketi, koji i inače potpisuje sva drugostupanjska rješenja, i za isto mu nije potrebno odobrenje ni suglasnost ministrice pravosuđa, također kažu iz ministarstva. "Takva rješenja se kao rješenja koja se donose u upravnom postupku, uopće ne dostavljaju na uvid, odnosno pregled odnosno odobrenju ministrici pravosuđa", također objašnjavaju.
"Ministarstvo pravosuđa ne može spekulirati o razlozima zbog kojih je bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt ovaj predmet držala kod sebe. Međutim, iz službenih evidencija Ministarstva proizlazi da taj predmet doista nalazio kod prijašnje ministrice od mjeseca studenog 2005. godine", kažu također iz ministarstva.
Ona ga je, kažu, predala sadašnjoj ministrici gospođi Ani Lovrin kod primopredaje dužnosti, koja je isti, "ne nalazeći razloga za posebno postupanje s ovim predmetom, odnosno, za izdvajanje ovog predmeta iz uobičajenog postupka rješavanja, dostavila u rad nadležnoj Upravi za građansko pravo radi daljnjeg postupanja".
B.S.
Foto: Index
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati