MINISTRICA kulture Nina Obuljen Koržinek otvorila je u četvrtak navečer obnovljeno Hvarsko kazalište, istaknuvši kako je riječ o neprocjenjivu biseru hrvatske kulturne baštine čiji značaj prelazi okvire lokalne zajednice.

"Prema mnogima prvo komunalno kazalište u renesansnoj Europi, Hvarsko kazalište svoja je vrata otvorilo različitim društvenim staležima 1612. godine, čime je grad Hvar dobio mjesto kulturnih i društvenih susreta svih svojih građana u nevjerojatno demokratičnoj atmosferi. Iako je u kronologiji najstarijih kazališta Europe Hvarsko kazalište treće po redu renesansno kazalište, njegova ga javna uloga čini jedinstvenim u povijesti teatra uopće", istaknula je ministrica.

Dodavši da kulturni značaj Hvarskoga kazališta prelazi okvire lokalne zajednice, ministrica je istaknula kako je ono središte nekih od najznačajnijih kulturnih manifestacija Hrvatske, poput Dana hvarskog kazališta koji se odvijaju od 1973. godine i u sklopu kojih je i upriličeno otvorenje obnovljenoga kazališta.

Ministrica kulture zaželjela je da nakon svečanoga otvaranja ova "čudesna zgrada ponovno postane i ostane dom svih Hvarana, amatera i profesionalaca, da ugošćuje – baš kao što je slučaj ovih dana – vrhunske umjetnike, sve one koji vole i njeguju umjetnosti".

Otvorenje obnovljenoga kazališta uveličala je izvedba "Judite" Marka Marulića u glazbeno-scenskoj interpretaciji Katarine Livljanić i ansambla Dialogos.

Hvarsko kazalište, treće renesansno kazalište u Europi

Hvarsko kazalište prvo je komunalno kazalište u Europi koje se često ističe kao treće po redu u bogatoj literaturi o povijesti nastanka europskih kazališta, navodi pročelnik Konzervatorskog odjela u Splitu Radoslav Bužančić u prigodnom tekstu o povijesti i tijeku obnove toga kazališta.

Prvo poznato renesansno kazalište slavni je Teatro Olimpico koji je 1580. u Vicenzi sagradio Andrea Paladio po uzoru na antička kazališta. Drugo je kazalište Teatro all'antica u Sabionetti, nastalo odmah nakon Paladijeva, između 1588. i 1590. godine, a izgradio ga je njegov suradnik Vicenzo Scamozzi.

Hvarsko kazalište, treće renesansno kazalište u Europi, nastaje na prelasku iz 16. u 17. stoljeće.

Sagrađeno je u hvarskoj luci na glavnom gradskom trgu nasuprot lože, a iznad Arsenala koji se nalazio na samoj morskoj obali.

Premda je Hvarsko kazalište dovršeno, kako piše na njegovim nadvratnicima 1611./1612. godine, zamisao o njegovoj gradnji i sama izvedba morala je započeti znatno prije, u vrijeme obnove grada stradalog od Turaka u Ciparskom ratu kolovoza 1571. godine.

Gradnji komunalnog kazališta, navodi Bužančić, pridonijelo je humanističko ozračje otoka te pojava renesansnih dramskih tekstova Hvarskog književnog kruga - od Lucića i Hektorovića do Pelegrinovića i Benetovića - kao i čvrste veze Hvara s drugim jadranskim komunama Splitom i Dubrovnikom.

Za razliku od talijanskih teatara, Hvarsko kazalište nije sačuvalo izvornu unutrašnjost zbog kasnijih pregradnji, ali je gotovo u cijelosti sačuvan njegov izvorni renesansni izgled.

Premda se ne može točno odrediti tko su bili protagonisti ovoga značajnog komunalnog pothvata te koliko je bilo njegovih obnova, zasluga za podizanje Hvarskoga kazališta često se pripisuje gradskom knezu Petru Semitecolu, koji je upravljao gradom u vrijeme njegova dovršetka.

Na prijelazu 16. na 17. stoljeće u gradu Hvaru djeluju vrsni graditelji iz glasovite pučiške obitelji Bokanić, a najznačajniji među njima je arhitekt i kipar Trifun Bokanić prepoznat još od prije u kapitalnim zahvatima na trogirskom i hvarskom glavnom gradskom trgu. Njegova je manira, napominje Bužančić, prepoznata i na zgradama Arsenala i Fontika podignutim nasuprot Gradske lože u hvarskoj luci.

Kakva je bila unutrašnjost renesansnog kazališta i tko je bio njezin autor, do danas nije poznato, ali se zna da je bila podijeljena na dva dijela, skenu i gledalište. Skena je bila prostranija od današnje i obuhvaćala je dijelom prostor partera do prve dvije lože. Pozornica i proskenij bili su drveni kao i sjedišta jednostavno raspoređena na podu od kvadratnih keramičkih ploča veličine kvadratne stope (sačuvan pod ispod poda novog kazališta).

Kazalište je pregrađeno početkom 19. st. u neoklasicističkom slogu pod upravom Kazališnog društva.

Obnova od 1801. do 1803. pod ravnanjem Petra Crescencija donijela mu je suvremeni izgled, novu organizaciju prostora s dva reda loža oko partera i novu skenu za glumce. Kasniji prepravci s polovine 19. stoljeća ostvarili su proširenje gledališta, gradnju loža i redukciju skene.

Najveće je pregradnje, dodaje Bužančić, donijela obnova s prijelaza 19. na 20. st. kada je kazalište dobilo današnji izgled. Opremljeno je novim dekoracijama, a obnovljeni strop iznad partera je ožbukan i oslikan slikarijama Ante Bubića u neobaroknom slogu. Alegorija Glazbe kao žene koja svira orgulje, pozlate na profilima i dekoracijama cartapeste, slikani ukrasi i skena oslikana novom scenografskom kompozicijom majstora Nikole Marchija dali su kazalištu njegov današnji izgled.

Hvarsko kazalište, ističe, može se smatrati jedinstvenim ne samo po svojoj starosti, već i po slojevitosti koja ga dovodi u rang prvorazrednih izvora za poznavanje razvoja Europske scenske umjetnosti uopće.

U obnovu Hvarskoga kazališta Ministarstvo kulture, uz pomoć i potporu Grada Hvara, ulaže od 1990. godine, a do sada je uloženo više od 35 milijuna kuna, a obnovom je upravljao Konzervatorski odjel Ministarstva kulture u Splitu.