Misteriozne kuglaste munje i dalje zbunjuju znanstvenike. O čemu se tu radi?

Misteriozne kuglaste munje i dalje zbunjuju znanstvenike. O čemu se tu radi?
Foto: 123rf

KUGLASTE ili kugličaste munje vrlo su rijetka i do dan-danas nerazjašnjena pojava. Toliko su neobične da ih mnogi očevici doživljaju kao svemirske letjelice (NLO, neidentificirani leteći objekti) ili kao čudna, eterična bića.

O uzroku te pojave postoje mnogobrojne hipoteze, neke manje, a neke više uvjerljive, a jedna od bizarnijih tvrdi da se uopće ne radi o munji, već o “mjehuru svjetla“, piše Science Alert.

Najnovija studija naziva “Physics of a ball lightning in a form of a bubble of light“, objavljena u časopisu Optik, iznijela je nove informacije koje idu u prilog toj neobičnoj hipotezi da se zapravo radi o svjetlu zarobljenom unutar tankog mjehura zraka.

Ponašaju se vrlo čudno

Formiranje kugličastih munja jako je teško predvidjeti. Pojavljuju se u obliku žućkaste svjetleće kugle promjera 10 do 20 centimetara, a ponekad i do par metara. Kratko vrijeme se lagano kreću iznad tla te nakon desetak sekundi nestaju. Povezuju se s grmljavinskom olujom, ali traju duže od bljeska munje.

Već je prije nekih desetak godina fizičar Vladimir Torchigin iz Ruske akademije znanosti došao do teze da atmosferska pojava koju nazivamo kuglastom munjom uopće nije munja, nego fotoni koji se odbijaju unutar zračnog mjehura koji su sami stvorili.

U najnovijoj studiji Torchigin dodatno formulira tu svoju hipotezu te objašnjava kako se pri odgovarajućim atmosferskim uvjetima stvara tanak sloja zraka koji lomi svjetlo. Taj sloj zraka, koji pomalo nalikuje mjehuriću, može učinkovito fokusirati svjetlo poput leće, pojačavajući ga dovoljno da se unutar njega uguraju čestice zraka i da se proizvede dugotrajniji mjehur svjetla.

Njegova hipoteza ne objašnjava u potpunosti nasilnije nestanke kuglastih munja, spektrografske analize te pojave, poput one koju su izradili kineski znanstvenici, ili miris sumpora koji često prati taj neobičan fenomen.

No on u najnovijoj studiji predstavlja neke brojke koje bi mogle dovesti do potrebnih eksperimenata koji će, jednom za svagda, potvrditi ili osporiti tu hipotezu.

Možda je ipak munja?

S obzirom na to da se radi o rijetkoj pojavi, znanstvenici su do prije nekoliko godina mogli proučavati takve pojave jedino u laboratoriju, odnosno u umjetno stvorenim uvjetima. Stoga je bilo teško potvrditi ili osporiti mnoge hipoteze o nastanku te neobične pojave.

No prije samo nekoliko godina kineski znanstvenici uspjeli su slučajno uhvatiti ovaj neobičan fenomen spektrografom. Naime, 2012. su kamerama i spektrografima pratili grmljavinsko nevrijeme. Nakon udara munje pojavila se blještava kugla promjera čitavih pet metara koja je nestala već nakon 1,6 sekundi.

Znanstvenici su pritom mogli analizirati elektromagnetski spektar kuglaste munje, a rad o tome objavili su 2014. godine u časopisu Physical Review Letters.

Rezultati analize išli su u korist hipoteze inženjera Johna Abrahamsona sa Sveučilišta u Canterburyju. Abrahamson je, naime, pretpostavio da bi taj fenomen mogao biti rezultat isparavanja podzemnog materijala koji je potisnuo udarni val zraka. Kada munja udari u zemlju, smatra Abrahamson, stvara intenzivnu toplinu koja isparava silicijev oksid iz prašine. Nastali udarni val podiže plin u zrak, a pokrenute reakcije nakratko stvaraju dojam blještave kugle.

Tko je više u pravu?

Znanstvena zajednica više naginje Abrahamsonovoj hipotezi jer su spektrografska očitavanja kineskih znanstvenika pokazala da su glavni sastojci kuglaste munje bili isti kao i tla, odnosno da se sastojala od silicija, željeza i kalcija.

Sasvim je moguće da je Torchiginova ideja sama po sebi mjehurić koji će se uskoro rasplinuti, no dok se ne postigne konsenzus o tome što točno i nedvojbeno stoji iza tih sablasnih, sjajnih sfera, njegova hipoteza ostaje i dalje kao jedna od zanimljivijih za objašnjenje te misteriozne pojave.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara