Misteriozni kodovi otkriveni u špiljama Europe i Hrvatske, evo o čemu se radi

Misteriozni kodovi otkriveni u špiljama Europe i Hrvatske, evo o čemu se radi
Nalazište Marsoulas u Francuskoj Foto: Wikipedia/YouTube

KADA se spominju špiljski crteži iz Europe, prva stvar koja svima, kako laicima tako i stručnjacima, uglavnom pada na pamet su prizori životinja – prethistorijskih konja, bizona, mamuta, srna i mačaka, koji svojom ljepotom i vjernošću izvornim modelima već stoljećima oduzimaju dah i pokreću imaginaciju.

Stručnjaci se danas slažu da su najstariji tragovi izrade ukrasa, slikarija i ritualnih ukopa jasne potvrde postojanja viših kognitivnih funkcija, odnosno sposobnosti apstraktnog mišljenja kod naših predaka, uključujući i neandertalce.

Počeci astronomije

No ne slažu se svi oko njihovih mogućih interpretacija. Naime, na tu temu predstavljene su brojne teorije koje sve imaju svoje zanimljive argumente, ali ne i konačne potvrde.

Primjerice, američki arheolog Alexander Marshack predstavio je teoriju prema kojoj su crteži na kostima prvi znaci bilježenja važnih astronomskih događaja. U prilog toj tezi govori više nalaza, među ostalima i činjenica da se neka tijela životinja i točkice na njima mogu interpretirati kao prezentacije zviježđa. Na glavi jednog od crteža bizona na nalazištu Lascaux u Francuskoj otkriveno je sedam točaka koje bi svojim rasporedom mogle predstavljati sedam zvijezda Plejada (slika dolje). Također, Chantal Jègues-Wolkiewiez utvrdila je da su od 130 otkrivenih paleolitskih špilja njih čak 122 poravnate sa solsticijem ili ekvinocijem, koji su bili važni vremenski orijentiri prapovijesnim ljudima.

Lascaux u Francuskoj

Psihodelično ili transično slikarstvo

Prema jednoj drugoj teoriji, koju su postavili David Lewis-Wiliams i Jeana Clottes, crteži, osobito apstraktni grafički prikazi, mogli su biti rezultat promijenjenih stanja svijesti izazvanih u šamanskim ritualima, senzornom deprivacijom, pod utjecajem opojnih sredstava i sl. U toj teoriji geometrijski oblici predstavljaju tzv. entopičke forme, neurološki stvorene oblike doživljene 'unutrašnjim okom uma' u stanju transa. Ova teorija mogla bi objasniti zašto su neki likovi toliko uvriježeni te vremenski i prostorno vrlo široko rasprostranjeni.

Otisak ruke na zidu špilje Pech Merle u Francuskoj

Prapočeci komunikacije simbolima

U novije vrijeme također se javlja teorija prema kojoj bi apstraktni grafički oblici mogli biti prvi znaci pokušaja grafičke komunikacije, odnosno simboličkog pisma.

Jedna od istaknutijih zastupnica ove teorije je francuska paleoantropologinja Genevieve von Petzinger koja je otkrila da se u brojnim špiljama Europe učestalo nailazi na relativno mali broj karakterističnih simbola koji se ponavljaju.

U jednom svojem govoru na TED talku 2015. (video gore) ona je objasnila da crteže koje su stvorili neki od najranijih umjetnika na Zemlji, prije nekih 10.000 do 40.000 godina, ne istražuje samo zato što su lijepi nego zato što je zanimaju razvoj suvremenog uma, kreativnosti, imaginacije i apstraktnog razmišljanja te generalno pitanje što uopće znači biti ljudsko biće.

"Sva bića komuniciraju na neki način. No mi ljudi to smo doveli na sasvim novu razinu. Naša želja da komuniciramo i surađujemo sačinjavala je veliki dio naše priče o uspjehu. Naš suvremeni svijet utemeljen je na globalnoj mreži razmjene informacija koja se bazira na sposobnosti komuniciranja pomoću grafičkih, odnosno pisanih oblika komunikacije", kaže Von Petzinger.

Uvjerena je da grafička komunikacija svoje podrijetlo vuče još iz starijeg kamenog doba te da su prvi grafički zapisi u špiljama zapravo svojevrsne preteče pisma. Ističe da su druga dva oblika komunikacije - zvučni i znakovni (gestikulacijom) - sporedni jer su ograničeni vremenski i prostorno. Za razliku od njih, grafička komunikacija omogućuje da se poruke šire mnogo dalje i da traju mnogo dulje.

Kada je 2007. počela istraživati apstraktne grafičke oblike, nije postojao nikakav njihov popis niti podrobnije informacije o vremenu u kojem su se pojavili. Mnogi čak nisu bili dobro dokumentirani. Stoga je, kaže, sa svojim suprugom fotografom Dillonom provela više od 300 sati istraživanja u špiljama, pod zemljom.

Trud je urodio plodom - otkrili su da na 72% nalazišta koja su istražili u Španjolskoj, Portugalu, Francuskoj i na Siciliji postoje geometrijski znakovi. Štoviše, uspjela je identificirati ograničenu skupinu od 32 znaka koji se najčešće koriste (slika dolje).

Von Petzinger smatra da je činjenica da je u cijeloj Europi uspjela identificirati samo 32 znaka koji se ponavljaju u razdoblju koje se protezalo kroz 30-ak tisuća godina vrlo znakovita.

"Da je riječ o nekakvim slučajnim uzorcima, očekivali bismo puno veću raznovrsnost. Međutim, mi vidimo stalno iste znakove koji se ponavljaju u vremenu i prostoru", kaže Von Petzinger.

Neki od tih znakova s vremenom su se mijenjali, a neki su i nestali, dok su se novi i drugačiji pojavljivali. Međutim, Von Petzinger tvrdi da je više od 60% njih ostalo u upotrebi kroz svih 30-ak tisuća godina. Neki su vrlo rašireni, dok su drugi ograničeni na relativno mala područja pa pretpostavlja da bi ovi potonji možda mogli predstavljati simbole određenih klanova.

Crtež na zidu Altamire

Slični simboli pronađeni su i u Hrvatskoj

Istraživanja naših znanstvenika, među ostalim Mije Čujkević-Plečko i Ivora Karavanića, pokazuju da su geometrijski motivi prisutni i u hrvatskim nalazima iz razdoblja gornjeg paleolitika. Posebno su dobro istraženi na dvama lokalitetima, a to su Vlakno na Dugom otoku i Šandalja II u Istri. U nalazištu Šandalja II pronađeno je čak devet urezanih predmeta, od kojih osam koštanih.

Čujkević-Plečko i Karavanić u svojem preglednom znanstvenom radu također predstavljaju tri navedene teorije.

Koliko se one čine uvjerljivima, za Index nam je objasnio Karavanić, redoviti profesor na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i pridruženi redoviti profesor Odsjeka za antropologiju Sveučilišta u Wyomingu.

Karavanić se posebno bavi istraživanjima arheologije paleolitika, odnosno proizvodnjom oruđa te strategijama preživljavanja i simbolikom neandertalaca i ranih modernih ljudi, posebice na prostoru srednje Europe i jadranskog područja.

Još kao student sudjelovao je na iskapanjima u Francuskoj, a vodio je više znanstveno-istraživačkih projekata špiljskih nalazišta u Hrvatskoj, čije je rezultate objavio u poznatim međunarodnim i domaćim časopisima.

On kaže da su teorije Genevieve von Petzinger vrlo zanimljive i poznate u arheološkim krugovima.

"Sasvim je logično da su figurativni i nefigurativni prikazi imali određeno značenje u mlađem razdoblju kamenoga doba koje nazivamo gornjim paleolitikom, od približno 40.000 do 12.000 godina prije sadašnjosti, ali i ranije. Na to upućuju arheološki konteksti mnogobrojnih lokaliteta s čestim nalazima simboličkog ponašanja iz tog razdoblja", kaže Karavanić.

No ističe da treba imati na umu da slični prikazi iz različitih razdoblja paleolitika ili iz istoga razdoblja, ali s različitih zemljopisnih područja, nisu nužno morali imati isto značenje.

"Slični prikazi kakve obrađuje Von Petzinger otkriveni su na nalazima iz špilja Šandalja II kod Pule i Vlakno na Dugom otoku. Nalaze iz Šandalje II, koja je iskopavana dvadesetak puta od 1962. do 1989., prvi je pronašao pokojni akademik Mirko Malez, a ureze na izrađevinama detaljnije je obradila Mia Čujkević-Plečko. Rad, čiji sam suautor, objavljen je u časopisu Histria archaeologica i donosi pregled mogućih interpretacija nalaza s urezima, uključujući i one koje je za slične motive dala Genevieve von Petzinger."

Razne svrhe na raznim mjestima

Unatoč tome što su te interpretacije vrlo zanimljive, kaže, valja napomenuti da je većina njih spekulativnog karaktera te da su često teško dokazive. Ti se predmeti mogu promatrati u širem okviru fenomena paleolitičke umjetnosti. Premda su istraživanja paleolitičke umjetnosti u Hrvatskoj donedavno bila tek u začetku, u posljednje vrijeme načinjeni su značajni koraci na tom planu.

Karavanić smatra da su grafički simboli na različitim lokacijama u različitim razdobljima mogli imati različite svrhe.

"Meni je osobno posebno zanimljiva teorija koja govori o vizijama tijekom transa, odnosno promijenjenog stanja svijesti, no ne bih mogao mrežaste prikaze na nalazima iz Šandalje II sa sigurnošću povezati s tom teorijom. Jednostavni urezi na nalazima možda su samo posljedica bilježenja nekog brojanja, a možda imaju složenije značenje. Na istom lokalitetu pronađeno je dosta osobnih ornamenata od probušenih životinjskih zuba pa ti nalazi zajedno s urezanim predmetima svjedoče o razvijenoj vizualnoj simboličnoj komunikaciji kod šandaljskih lovaca sakupljača, odnosno o potpuno razvijenom modernom ponašanju."

Nalazište najstarijeg predmeta izrađenog ljudskom rukomu Hrvatskoj

Šandalja je nalazište pokraj Pule koje se sastoji od više kraških pećina i podzemnih špilja.

Najvažniji nalazi na tom lokalitetu otkriveni su u pećinama Šandalja I i Šandalja II. Kameni udarač napravljen od potočne volutice čija se starost procjenjuje na oko 800.000 godina najstariji je predmet izrađen ljudskom rukom pronađen na tlu Hrvatske.

U Šandalji II, koja je otkrivena 1962., uz veliko ognjište pronađeni su artefakti gornjega paleolitika i ostaci pračovjeka naše podvrste (Homo sapiens sapiens). Njihova je starost procijenjena na više od 12.000 godina.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara