Možda se ne čini tako, ali svijet je zaista sve bolje mjesto za život

Možda se ne čini tako, ali svijet je zaista sve bolje mjesto za život
Foto: 123rf

POKOJNI švedski akademik, liječnik i profesor Hans Rosling zamijetio je svojedobno zabrinjavajući trend. Ne samo da mnogi ljudi u razvijenim zemljama nisu svjesni da svijet postaje sve bolje mjesto za život, nego zapravo misle da je stanje upravo obrnuto. Ništa čudno s obzirom na to da u medijskim izvještajima dominiraju katastrofe, teroristički napadi, ratovi i glad, piše Julius Probst za BBC.

Tko želi saznati činjenicu da se svakog dana širom svijeta otprilike 200.000 ljudi izdiže iznad granice siromaštva od dva dolara dnevno? Ili da dnevno više od 300.000 ljudi prvi put u životu dobije pristup električnoj energiji i pitkoj vodi? Ovakve vijesti iz zemalja u razvoju jednostavno nisu dovoljno uzbudljive da bi se našle u medijskom fokusu. Rosling je u svojoj knjizi ”Factfulness” obrazložio zašto je važno i loše vijesti staviti u određenu perspektivu.

Globalizam je, doduše, posljednjih desetljeća smanjio realnu vrijednost plaća srednjeg sloja u nekim razvijem zemljama, ali je istodobno pomogao da se milijuni ljudi uzdignu iznad globalne razine siromaštva, posebice u jugoistočnoj Aziji. Nedavni uspon populizma koji je proširio zapadnim zemljama dolaskom Trumpa, Brexitom, pobjedom populista u Mađarskoj i Italiji, od velike je važnosti za globalno blagostanje. Globalizacija je jedini način da se gospodarski prosperitet proširi na sve zemlje, a ne samo nekoliko odabranih.

Dok neki ljudi glorificiraju prošlost, jedna od temeljnih činjenica ekonomske povijesti ukazuje da je sve do nedavno veliki dio svjetski populacije živio u bijednim uvjetima. Sljedećih sedam točaka pokazuje kako je svijet postao bitno bolje mjesto za život nego što je bio do prije nekoliko desetljeća.

1. Životni vijek nastavlja rasti

Čak ni za vrijeme industrijske revolucije krajem 19. stoljeća prosječni očekivani životni vijek u europskim zemljama nije bio veći od 35 godina. To ne znači da je većina ljudi umirala u kasnim 30-ima ili 40-ima, nego da je visoka smrtnost kod djece statistički spuštala prosječan životni vijek. Žene koje su umirale pri porodu također su pridonosile tom trendu. Kao i neke bolesti, poput malih boginja ili kuge, koje su u međuvremenu posve iskorijenjene u razvijem zemljama. Danas je očekivani životni vijek u Europi veći od 80 godina.

2. Smrtnost djece nastavlja padati

Prije više od stoljeća, smrtnost djece do pete godine života bila je iznad 10 posto, čak i u visoko razvijenim zemljama poput Velike Britanije ili SAD-a. Zahvaljujući modernoj medicini, te boljoj zdravstvenoj skrbi, u bogatim je zemljama ovaj postotak danas gotovo na nuli. Osim toga, zemlje u razvoju poput Indije i Brazila danas imaju bitno manju stopu smrtnosti djece nego što su razvijene ekonomije imale dok su bile na otprilike istom stupnju razvoja.

3. Prirodni prirast pada

Iako su mnogi zabrinuti zbog eksplozije globalne populacije, činjenica je da stopa plodnosti pada širom svijeta. UN očekuje da će se stanovništvo svijeta zaustaviti na otprilike 11 milijardi do kraja ovog stoljeća. Mnoge zemlje u razvoju, kao što su Brazil, Indija i neke afričke nacije, već su zašle u razdoblje niske plodnosti. Ova tranzicija u razvijenim je zemljama počela u vrijeme industrijske revolucije i potrajala je gotovo 100 godina, dok su mnoge druge zemlje stigle u tu fazu za dva do tri desetljeća.

4. BPD ubrzano raste u razvijenim zemljama

Tehnološki lideri SAD i zapadna Europa u posljednjih su 150 godina rasli prosječno dva posto godišnje. To znači da se realan dohodak udvostručavao svakih 36 godina. Iako je bilo i dugoročnih padova, BDP ipak kontinuirano raste. Zemlje nižeg dohotka poput Kine i Indije posljednjih desetljeća rastu po većim stopama i ubrzano sustižu zapadnu konkurenciju. Desetpostotni rast BDP-a kroz duže vrijeme znači da se dohodak udvostručuje svakih sedam godina.

5. Globalna nejednakost dohotka se smanjuje

Dok su nejednakosti unutar zemalja već nestale kao rezultat globalizacije, globalna nejednakost također je u kontinuiranom padu već desetljećima. Za takav trend ponajprije su zaslužne Kine i Indija, u kojima se poboljšao životni standard stotina milijuna ljudi. Prvi put nakon industrijske revolucije može se reći da polovina globalne populacije pripada srednjoj klasi.

6. Sve više ljudi živi u demokraciji

Danas otprilike polovina globalne populacije živi u demokraciji. Među onima koji i dalje žive u autokraciji, 90 posto ih je u Kini. No, postoje razlozi na temelju kojih možemo vjerovati da će i tamo gospodarski razvoj naposljetku dovesti do demokratizacije.

7. Konflikti su u opadanju

Povijest čovječanstva je povijest sukoba. Od 1500. godine barem 50 posto vremena dvije najveće sile svijeta bile su u ratu. Prva polovica 20. stoljeća bila je posebice brutalna zbog dvaju svjetskih ratova, no uslijedilo je mirno razdoblje. Prvi put u povijesti u zapadnoj Europi rođene su tri generacije u mirnodopskom razdoblju, a međunarodne organizacije poput UN-a i Europske unije pridonijele su stabilnosti u svijetu.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara