NA HAŠKOM suđenju bivšem predsjedniku SRJ Slobodanu Miloševiću u srijedu je o ratnom zločinu u selu Bruška, kraj Škabrnje u zadarskom zaleđu, svjedočila Jasna Denona, a optužba je izvela i dvojicu zaštićenih svjedoka iz BiH.

Denona (27) je u kratkom iskazu ispričala da su 21. prosinca 1991. pripadnici "Martićeve milicije" upali u kuću njezinih roditelja u selu Bruška i na ukućane, koji su pokušali bježati, otvorili vatru iz automatskog oružja.

Denona, tada 15-godišnjakinja, rekla je da je bila ranjena u kuk i ruku. Dan kasnije vidjela je tijela četvoro ubijenih mještana i čula da ih je stradalo još pet, među kojima i jedan Srbin.

U hrvatskom dijelu optužnice ICTY-a protiv Miloševića ubojstvo 10 civila u Bruškoj navedeno je među pojedinačnim zločinima.

Milošević je u protuispitivanju tvrdio da je zločin počinila poremećena osoba, ali je svjedokinja kazala da ne misli tako. Na tvrdnje optuženog da su tada vođene borbe između JNA i hrvatskih snaga, odgovorila je da o tome ne zna ništa i da je bila dijete.

U susjednom selu Škabrnja snage JNA i pobunjenih Srba su nakon zauzimanja sela 18. studenoga 1991., idući od kuće do kuće, ubile najmanje 38 hrvatskih civila. Od 18. studenog do veljače 1992. ubile su sve preostale stare i nemoćne civile, njih 26.

Svjedok B-1780, opisao je zvjerska mučenja kroz koja su prošli Bošnjaci zatočeni na poljoprivrednoj farmi kraj Zvorniku, kad su u svibnju 1992. taj grad u istočnoj Bosni zauzeli "arkanovci" i druge paravojne snage iz Srbije.

Rekao je da su "arkanovci", "šešeljevci","Žute ose" i "Beli orlovi" za četiri dana dok je on bio pritvoren na farmi ubili desetak Bošnjaka uz svakodnevna premlaćivanja i mučenje.

B-1780 je opisao da je 12. svibnja odveden na ispitivanje gdje je premlaćen letvama, palicama i vodovodnim cijevima, u prostoriji gdje je bilo 20-tak izmrcvarenih zatočenika. Opisao je kako su ih čuvari tjerali da bježe iz prostorije i potom im pucali u leđa, usmrtivši najmanje sedam ljudi.

Svjedok je također ispričao da je bio očevidac kada je skupina "arkanovaca" ubila zatočenika nabijajući ga na kolac, te kako su jednom 20-godišnjaku odsjekli uho i natjerali ga da ga pojede.

B-1780 opisao je i druga zvjerstva s farme, koja je Milošević u

protuispitivanju nazvao "nevjerojatnim događajima" te se žalio što tužitelj kaže da su ih počinili "Srbi a ne paravojska i pojedinci".

Svjedok B-1448, opisao je incident iz svibnja 1992. kod Brčkog kada je kao pripadnik bošnjačkih snaga kod jednog ubijenog srpskog dobrovoljca našao dokumente o slanju većih količina oružja i streljiva iz Beograda u Brčko i Bosanski Šamac.

Optužba je u spis uvela pisani iskaz svjedoka i nađene dokumente a svjedok je trebao potvrditi njihovu autentičnost, no Milošević je upozorio da se datumi u iskazu i na dokumentima ne poklapaju.

B-1448 je naveo da je 17. svibnja 1992. kod ubijenog srpskog dobrovoljca Branislava Filipovića pronašao dokumente o slanju oružja i streljiva a Milošević je ukazao da je na reversu o izdavanju oružja VP 5055 iz Beograda datum 20. lipnja 1992.

"Ako je Filipović ubijen 17. svibnja, kako je kod sebe mogao da imati dokument izdan 20. lipnja, mjesec dana nakon što je ubijen", pitao je optuženi, no svjedok je ostao pri tvrdnji da je dokumente našao kod vojnika, dodajući kako "nije zagledao datume".