Na suđenju Miloševiću troje svjedoka za zločine u Hrvatskoj
Tekst se nastavlja ispod oglasa
NA HAAŠKOM suđenju bivšem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Miloševiću optužba je u ponedjeljak izvela troje svjedoka iz dokaznog postupka za ratne zločine u Hrvatskoj Marka Miljanića koji je svjedočio o pokolju u Škabrnji, Barbaru Nađ čiji je suprug ubijen za vrijeme srpske okupacije Baranje i zaštićenog svjedoka C1149 koji je svjedočio o boravku u logoru Stajićevo.
Marko Miljanić, rodom iz Škabrnje, bivši podčasnik koji je napustio JNA u svibnju 1991. i postao pripadnik redovnog sastava MUP-a RH, opisao je zapovjedanje obranom Škabrnje, sela u zadarskom zaleđu, u kojoj je sudjelovalo 240 slabo naoružanih mještana.
Miljanić je rekao da je 18. studenoga 1991. JNA topništvom napala Škabrnju, bez povoda i za trajanja primirja, te da je u napadu sudjelovalo 1.000 vojnika, 28 tenkova, zrakoplovi i helikopteri.
Iz podruma jedne kuće, u koji se sklonio sa 65 civila, Miljanić je s policijskom radio stanicom slušao kako tadašnji zapovjednik Kninskog korpusa Ratko Mladić drugom časniku JNA naređuje da nastavi napad na selo, pod prijetnjom strijeljanja.
Miljanić je rekao da je vidio kako se iz četiri helikoptera iskrcavaju padobranci JNA iz Niša i zauzimaju položaje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Napredujući kroz selo dugačko 8,5 km vojnici su izvlačili civile iz podruma i ubijali ih a ostale koristili kao živi štit, rekao je svjedok. Po njegovim su riječima za vrijeme napada i nakon zauzimanje Škabrnje ubijena 42 mještana, a 80 posto od 500 hrvatskih kuća potpuno je uništeno.
Među žrtvama je bio i Miljanićev otac, koji je ubijen pred očima supruge, ruku svezanih žicom i u klečećem položaju.
U optužnici koja Miloševića tereti za zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj navodi se da su u napadu na Škabrnju srpske snage ubile 38 hrvatskih civila. Još četiri civila ubijena su veljači 92.
Optuženi Milošević je u protuispitivanju tvrdio da su zločine počinili pripadnici srpskih paravojnih snaga iz tog područja, nakon što je JNA prošla kroz selo, no svjedok je to negirao rekavši da su "oni radili zajedno".
Milošević je iznio i primjer suđenja Zorani Banić u Zadru za zločine u Škabrnji, rekavši kako to dokazuje da pokolj nije počinila JNA, jer u njoj "žene nisu nosile odore".
Također je tvrdio da je Škabrnja imala stratešku važnost, što je svjedok opovrgnuo rekavši kako se ranije u JNA govorilo da je to "klero-nacionalističko i ustaško selo".
Svjedokinja Barabara Nađ, Mađarica iz sela Brestovac u Baranji, opisala je kako su njezinog supruga Stevana u svibnju 1992., tri osobe, od kojih je jedna bila u odori JNA, odveli na "ispitivanje" s kojeg se nikada nije vratio, a njegov leš pronađen je šest godina kasnije na groblju u Belom Manastiru, smrskane lubanje.
Za njegovu sudbinu uzaludno se raspitivala kod MUP-a tzv. Krajine a kasnije je saznala da je ubijen i zakopan u Kopačkom ritu, zajedno s još pet mještana.
Milošević je, ispitujući vidno potresenu svjedokinju, nabrajao navodna ubojstva baranjskih Srba koja su prethodila okupaciji u kolovozu 1991., no Barabara Nađ je kazala da za njih ne zna.
"Da nisu bili Srbi moj muž ne ni bio ubijen i to na takav način", rekla je Nađ. U svom je iskazu opisala diskriminaciju kojoj su bili izloženi malobrojni preostali Hrvati i Mađari u okupiranoj Baranji, od izbacivanja s posla do zabrane svih kontakata.
Svjedok C-1149 je kao zarobljenik JNA iz Vukovara, 1991. godine bio zatvoren u logoru u Stajićevu kod Zrenjanina.
C-1149, liječnik koji je radio u okolici Vukovara, porijeklom stranac, ispričao je da su ga 19. studenog 1991. zarobili pripadnici vojne policije JNA i paravojnih snaga, nakon čega je zajedno s oko 1.700 muškaraca, autobusom prebačen na poljoprivredno dobro u Stajićevu. Opisao je kako su zarobljenici putem tučeni i da se to svakodnevno dešavalo i u Stajićevu u kojem nije bilo dovoljno hrane ni tekuće vode.
C-1149 je kazao da je u logoru teško ozlijeđeno nekoliko zatvorenika kojima su u bolnici u Zrenjaninu odbili pružiti medicinsku pomoć, uz riječi da "Srbija neće liječiti ustaše".
Jedan zatvorenik ubijen je pri navodnom pokušaju bijega.
Tijekom Miloševićevog ispitivanja, svjedok je rekao da je među zarobljenicima bilo oko 300 pripadnika Zbora narodne garde u odorama te da ih je među civilima bilo još oko 10 posto.
Potvrdio je da su Hrvati pritvoreni u logoru imali status ratnih zarobljenika, ali su, unatoč tome, maltretirani. C-1149 je odbacio tvrdnje optuženog da su Srbi u Vukovaru bili izloženi nasilju i napadima hrvatskih paravojski, rekavši da se "živjelo u miru, da Srbi nisu napadani, te da je u skloništima tijekom tri mjeseca napada bilo 15 srpskih obitelji".
Marko Miljanić, rodom iz Škabrnje, bivši podčasnik koji je napustio JNA u svibnju 1991. i postao pripadnik redovnog sastava MUP-a RH, opisao je zapovjedanje obranom Škabrnje, sela u zadarskom zaleđu, u kojoj je sudjelovalo 240 slabo naoružanih mještana.
Miljanić je rekao da je 18. studenoga 1991. JNA topništvom napala Škabrnju, bez povoda i za trajanja primirja, te da je u napadu sudjelovalo 1.000 vojnika, 28 tenkova, zrakoplovi i helikopteri.
Iz podruma jedne kuće, u koji se sklonio sa 65 civila, Miljanić je s policijskom radio stanicom slušao kako tadašnji zapovjednik Kninskog korpusa Ratko Mladić drugom časniku JNA naređuje da nastavi napad na selo, pod prijetnjom strijeljanja.
Miljanić je rekao da je vidio kako se iz četiri helikoptera iskrcavaju padobranci JNA iz Niša i zauzimaju položaje.
Među žrtvama je bio i Miljanićev otac, koji je ubijen pred očima supruge, ruku svezanih žicom i u klečećem položaju.
U optužnici koja Miloševića tereti za zločine protiv čovječnosti u Hrvatskoj navodi se da su u napadu na Škabrnju srpske snage ubile 38 hrvatskih civila. Još četiri civila ubijena su veljači 92.
Optuženi Milošević je u protuispitivanju tvrdio da su zločine počinili pripadnici srpskih paravojnih snaga iz tog područja, nakon što je JNA prošla kroz selo, no svjedok je to negirao rekavši da su "oni radili zajedno".
Milošević je iznio i primjer suđenja Zorani Banić u Zadru za zločine u Škabrnji, rekavši kako to dokazuje da pokolj nije počinila JNA, jer u njoj "žene nisu nosile odore".
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Također je tvrdio da je Škabrnja imala stratešku važnost, što je svjedok opovrgnuo rekavši kako se ranije u JNA govorilo da je to "klero-nacionalističko i ustaško selo".
Svjedokinja Barabara Nađ, Mađarica iz sela Brestovac u Baranji, opisala je kako su njezinog supruga Stevana u svibnju 1992., tri osobe, od kojih je jedna bila u odori JNA, odveli na "ispitivanje" s kojeg se nikada nije vratio, a njegov leš pronađen je šest godina kasnije na groblju u Belom Manastiru, smrskane lubanje.
Za njegovu sudbinu uzaludno se raspitivala kod MUP-a tzv. Krajine a kasnije je saznala da je ubijen i zakopan u Kopačkom ritu, zajedno s još pet mještana.
Milošević je, ispitujući vidno potresenu svjedokinju, nabrajao navodna ubojstva baranjskih Srba koja su prethodila okupaciji u kolovozu 1991., no Barabara Nađ je kazala da za njih ne zna.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Također je kazao kako svjedokinja ne može znati da su njezinog muža ubili pripadnici JNA."Da nisu bili Srbi moj muž ne ni bio ubijen i to na takav način", rekla je Nađ. U svom je iskazu opisala diskriminaciju kojoj su bili izloženi malobrojni preostali Hrvati i Mađari u okupiranoj Baranji, od izbacivanja s posla do zabrane svih kontakata.
Svjedok C-1149 je kao zarobljenik JNA iz Vukovara, 1991. godine bio zatvoren u logoru u Stajićevu kod Zrenjanina.
C-1149, liječnik koji je radio u okolici Vukovara, porijeklom stranac, ispričao je da su ga 19. studenog 1991. zarobili pripadnici vojne policije JNA i paravojnih snaga, nakon čega je zajedno s oko 1.700 muškaraca, autobusom prebačen na poljoprivredno dobro u Stajićevu. Opisao je kako su zarobljenici putem tučeni i da se to svakodnevno dešavalo i u Stajićevu u kojem nije bilo dovoljno hrane ni tekuće vode.
C-1149 je kazao da je u logoru teško ozlijeđeno nekoliko zatvorenika kojima su u bolnici u Zrenjaninu odbili pružiti medicinsku pomoć, uz riječi da "Srbija neće liječiti ustaše".
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Jedan zatvorenik ubijen je pri navodnom pokušaju bijega.
Tijekom Miloševićevog ispitivanja, svjedok je rekao da je među zarobljenicima bilo oko 300 pripadnika Zbora narodne garde u odorama te da ih je među civilima bilo još oko 10 posto.
Potvrdio je da su Hrvati pritvoreni u logoru imali status ratnih zarobljenika, ali su, unatoč tome, maltretirani. C-1149 je odbacio tvrdnje optuženog da su Srbi u Vukovaru bili izloženi nasilju i napadima hrvatskih paravojski, rekavši da se "živjelo u miru, da Srbi nisu napadani, te da je u skloništima tijekom tri mjeseca napada bilo 15 srpskih obitelji".
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
Učitavanje komentara
Tražimo sadržaj koji
bi Vas mogao zanimati
bi Vas mogao zanimati