HRVATSKI liječnički zbor (HLZ) organizirao je 18. svibnja 2022. u svojim prostorijama u Zagrebu tribinu "Priziv savjesti u svjetlu autonomije i temeljnih ljudskih prava", na kojoj su izlaganja održali gotovo isključivo predstavnici hrvatske konzervativno-klerikalne scene u medicini, pravu i etici.

Kao jedan od glavnih izlagača na tribini bio je najavljen Miroslav Šumanović, koji je 2017., kada je 12 od 13 ustavnih sudaca jednoglasno zaključilo da se pobačaj ne smije zabraniti, jedini imao izdvojeno mišljenje.

Tko je jedini sudac koji je htio zabraniti pobačaj?

Kao pokrovitelji tribine navedeni su i Hrvatska liječnička komora, Akademija pravnih znanosti Hrvatske i Akademija medicinskih znanosti Hrvatske.

Kako se može vidjeti na fotografijama i videosnimkama sa skupa, odaziv nije bio osobit. Veliku dvoranu HLZ-a posjetilo je tek nekoliko desetaka ljudi. No zbog aktualnosti teme ondje su se našli brojni predstavnici medija.

Uvodni govor održala je Jasenka Markeljević, dopredsjednica Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju HLZ-a, koja je česta gošća katoličkih medija kao što su radio Hrvatska katolička mreža i televizija Laudato.

Usporedba abortusa s nacističkim zločinima

Ona je istaknula kako je priziv savjesti kodeks koji je proistekao iz suđenja nacistima, odnosno iz Nürnberškog kodeksa.

"Oni su osuđeni jer se nisu pozvali na pravo priziva savjesti, tadašnji liječnici, a istodobno su se slijepo držali zakona", rekla je Markeljević.

Takvo viđenje, među ostalima, iznijela je i Dubravka Hrabar s Pravnog fakulteta u Zagrebu, koja je javnosti poznata kao idejna urednica ultrakonzervativnog Obiteljskog zakona koji nije prošao u saboru, ali i kao velika podržavateljica udruge U ime obitelji Željke Markić te homofobnog referenduma o istospolnim brakovima.

U svojem izlaganju naglasila je da se nacistima sudilo jer su se "povinovali ljudskim, rasnim zakonima", iz čega bi se moglo zaključiti da bi se medicinski djelatnici u svojoj etici trebali voditi vjerskim zakonima.

Naglasila je pritom da se "slično događalo u komunističkim režimima".

Markeljević je u istom duhu istaknula da su se već u Starom zavjetu babice Šifra i Pua pozivale na priziv savjesti kada je "faraon naredio da se ubijaju muška djeca Židova".

Upozorila je da bi liječnici trebali prepoznati "autentičnu istinu u sebi" te da ne bi trebali "podilaziti zakonskim regulativama koje u nekim zemljama forsiraju eutanaziju, prekid života i forsiraju isključenje iz života invaliditeta različitim socijalnim manipulacijama".

Nije potrebno puno mašte da bi se ovakve poruke shvatile kao upozorenja medicinskim djelatnicima da je njihovo eventualno neprizivanje na savjest čin sličan nacističkim zločinima.

Markeljević je nadalje izrazila uvjerenje da će se pokušaji ukidanja prava na priziv savjesti u ginekologiji u budućnosti preliti na druge grane medicine te da će se tako onemogućiti pravo na priziv savjesti ako se zakonski omogući eutanazija.

Pritom je propustila primijetiti da zemlje u kojima je pravo na prekid trudnoće najdostupnije, uglavnom najrazvijenije zemlje svijeta poput skandinavskih i sjevernoeuropskih, istovremeno imaju i najbolju socijalnu skrb te brigu o nemoćnima i osobama s invaliditetom. Istraživanja su pokazala da upravo suprotno vrijedi za nerazvijene zemlje.

Na tribini se također moglo čuti zadnjih dana učestalo pozivanje na Hipokratovu zakletvu. No dok su izlagači, govoreći o institutu priziva savjesti, rado navodili tekovine suvremene civilizacije, prilikom upozoravanja na Hipokratovu zakletvu redovno su navodili neke od njezinih zastarjelih verzija – onu "izvornu", staru dva i pol tisućljeća, ili pak posljednju verziju u kojoj se spominje zaštita "života od začetka", usvojenu 1948. Nitko se nije pozvao na verziju Ženevske liječničke prisege iz 2006. godine, u kojoj je Hipokratova formulacija zamijenjena s "Uvijek ću poštovati ljudski život", ni na posljednju verziju koju je Svjetsko liječničko udruženje (WMA) usvojilo u Chicagu 2017. godine.

Zanimljivo je da je Hrvatska liječnička komora 2020. godine u svojim Liječničkim novinama objavila službeni prijevod tih zadnjih izmjena, dok s druge strane neki hrvatski udžbenici za studente medicine još uvijek navode staru verziju sa zaštitom "života od začetka".

Hrabar: Protivnici priziva savjesti žele utišati svoju savjest

Hrabar je među ostalim istaknula da fetus ima pravnu osobnost. Također je ustvrdila da "liječnik ne smije biti diskriminiran zbog poziva na priziv savjesti kako prije zasnivanja radnog odnosa tako ni poslije" te da "mora imati jednaku pravnu zaštitu, isto kao što liječnici koji se ne pozivaju na priziv savjesti ne smiju biti diskriminirani".

No kako bi bilo jasno da ne izjednačava liječnike koji se ne pozivaju na priziv savjesti s onima koji se pozivaju, izjavila je kako bi se "moglo zaključiti da protivnici priziva savjesti žele utišati svoju savjest jer ispada da ljudi koji su protiv pobačaja imaju savjest, a oni koji su za, a protiv priziva, da je nemaju".

Hrabar: Priziv savjesti je neotuđiv i neograničen

Hrabar, ali i drugi izlagači, potrudili su se stvoriti dojam kako je institut priziva savjesti civilizacijski doseg, neotuđiv po međunarodnim pravnim dokumentima, dok je njegovo uskraćivanje liječnicima obilježje totalitarnih režima.

"Prije svega treba početi od međunarodnih dokumenata, njih je nekolicina, koji govore o pravu na priziv savjesti, uz vjeroispovijest i slobodu mišljenja. To su jedna od rijetkih prava, ljudskih, koja su neograničena, dakle ni u kojem slučaju ih se ne može ograničavati", ustvrdila je za medije Hrabar.

Europski sud presudio je da se priziv savjesti može ograničiti

No Helena Majić, savjetnica iz Ustavnog suda, navela je nekoliko primjera koji jasno demonstriraju da to baš ne stoji.

U predstavljanju kratke povijesti priziva na savjest u Europi ukazala je na činjenicu da se taj institut prvenstveno odnosi na služenje vojske. U tom kontekstu podsjetila je na dvije poznate priče u kojima je Europski sud za ljudska prava stavio prava pacijenata na zdravstvenu uslugu ispred prava na priziv savjesti.

Prilično detaljno predočila je kroz kakve su sve torture prolazili poljska 14-godišnjakinja i njezini roditelji, koje su liječnici i svećenici povlačili po bolnicama u nastojanju da ih odvrate od odluke da se dijete koje je bilo začeto silovanjem pobaci. Podsjetila je da je djevojčica u Poljskoj u jednom trenutku čak bila oduzeta od roditelja i smještena u centar za maloljetnike. Europski sud za ljudska prava u tom je slučaju, poznatom kao P. i S. protiv Poljske, presudio da su prava maloljetnice na pristup legalnom pobačaju nakon silovanja bila višekratno uskraćivana.

Majić je ukratko ispričala i slučaj u kojem su Ellinor Grimmark i Linda Steen izgubile sudske sporove sa Švedskom, koju su tužile jer im je bilo onemogućeno da rade kao primalje budući da su odbijale sudjelovati u prekidima trudnoće, pozivajući se na priziv savjesti iz vjerskih razloga. Štoviše, primalje su taj spor izgubile i na Europskom sudu za ljudska prava.

Ustvrdila je da je ta odluka i rasprava koja se o njoj povela zapravo prvi put 2020. godine nedvojbeno priznala da priziv savjesti jest pravo zdravstvenih djelatnika, a ne samo vojnika.

"Međutim, isto tako je utvrđeno da je Švedska, koja je na sebe preuzela odgovornost osigurati dostupnost zdravstvenih usluga... dužna osigurati tu uslugu svim ženama i da ona na tu uslugu može ograničiti priziv savjesti zdravstvenog djelatnika", rekla je Majić, napomenuvši da je to ipak bio poseban slučaj jer primalje nisu ostale bez posla medicinskih sestara koji su ranije imale u zdravstvenom sustavu.

Žarko Udiljak, predsjednik Hrvatskog kršćanskog društva dentalne medicine, pokušao je opravdati institut priziva savjesti tumačenjem da je on danas važan i za pacijente i za liječnike, čak i u dentalnoj medicini, jer sve više ljudi inzistira na estetskoj ljepoti unatoč tome što imaju zdrave zube.

"Zbog toga je izuzetno važno pacijentu priopćiti bit terapije i kada ne prihvaća pojašnjenja, reći 'ne' jer je to također u njegovom interesu", poručio je.

Priziv savjesti po standardima Katoličke crkve

Na tribini se također mogla čuti tvrdnja kako priziv savjesti ne proizlazi iz vjerskih svjetonazora ni iz enciklike Humanae Vitae, koju je 1995. objavio papa Ivan Pavao II.

No za one koji poznaju sadržaj te enciklike jasno je da su njezine oštre osude kontracepcije i pobačaja konceptualno identične stavovima velike većine sudionika nedavne tribine.

Primjerice, u njoj stoji:

"Prenatalna dijagnostika, na koju nema moralnih zamjerki ako se provodi kako bi se identificirao medicinski tretman koji bi mogao biti potreban djetetu u maternici, prečesto postaje prilika za predlaganje i pribavljanje pobačaja. To je eugenički pobačaj, opravdan u javnom mnijenju na temelju mentaliteta – koji se pogrešno smatra konzistentnim sa zahtjevima 'terapijskih intervencija' – koji prihvaća život samo pod određenim uvjetima i odbija ga kada je pogođen bilo kakvim ograničenjem, hendikepom ili bolesti."

To je upravo stav koji su u slučaju Mirele Čavajde, trudnice koja je tražila pobačaj zbog agresivnog raka na mozgu svojeg fetusa koji je ugrozio i nju i dijete, izrazili brojni hrvatski liječnici zagovornici priziva na savjest.

Od organizatora nismo dobili odgovore na postavljena pitanja

Na tribini očekivano nisu bili primjereno zastupljeni medicinari, etičari i predstavnici udruga pacijenata koji se snažno zalažu da pravo na priziv savjesti prestane ugrožavati prava žena na zdravstvenu uslugu, odnosno na prekid trudnoće.

Brojni medicinski stručnjaci i udruge za prava pacijenata već godinama upozoravaju da bi klerikalni konzervativci rado zabranili ili drastično ograničili pravo na pobačaj da mogu. Budući da to ne bi prošlo ni u Hrvatskoj ni u EU, njihova je očita zamjenska strategija neizravno otežavanje pobačaja pridobivanjem što većeg broja liječnika, osobito ginekologa, za priziv savjesti.

Pritom udruge za prava pacijenata, ali i europska istraživanja upozoravaju da neki liječnici, koji se u javnim ustanovama pozivaju na priziv savjesti, u privatnim klinikama izvršavaju pobačaj, čime na račun nesretnih žena kojima su uskraćena zakonska prava stvaraju vrlo lukrativan poslovni model.

Zbog svega navedenog pokušali smo od Hrvatskog liječničkog zbora, organizatorice tribine Morane Brkljačić i Hrvatske liječničke komore doznati zašto je tribina ustrojena na takav način da se mogla čuti samo jedna strana u polemici iako su se izlagači pozivali na demokratsku stručnu raspravu.

Pitali smo i zašto na tribini nije predstavljeno neko konstruktivno rješenje koje bi omogućilo da se istovremeno s jasnim ograničenjima poštuje pravo na priziv savjesti medicinskih djelatnika i pravo žena na prekid trudnoće, kad je očito to najveći problem koji bi trebalo zakonski regulirati.

Konačno, zanimalo nas je kako je moguće da se u organizaciji Hrvatskog liječničkog zbora i pod pokroviteljstvom Hrvatske liječničke komore organiziraju tribine koje ne pridonose pronalaženju stručnih rješenja, već isključivo svjetonazorskoj polarizaciji struke i društva?

Iz HLK-a smo dobili kratak odgovor da je organizator bio Liječnički zbor te da se obratimo njima.

Iz tajništva HLZ-a su nam pak poručili da je organizator skupa Povjerenstvo za medicinsku etiku i deontologiju HLZ-a.

"Sukladno Statutu sva tijela u sastavu HLZ-a imaju samostalnost organizirati stručne skupove, tribine, predavanja i sl. u okviru svojih djelatnosti.

Stoga Vas upućujemo da se za pitanja po navedenom skupu javite predsjednici Povjerenstva za medicinsku etiku i deontologiju HLZ-a doc.dr.sc. Morani Brkljačić, dr.med.", stoji u kratkoj poruci.

To smo učinili još u četvrtak prijepodne, međutim od Brkljačić nismo dobili nikakav odgovor do završetka ovog teksta.