Nacional-socijalistički influencer: Miletiću nije do plaže, nego do snimanja na plaži
NACIONAL-SOCIJALISTIČKI influencer Marin Miletić i ovog je ljeta pronašao ulogu.
Tri puta je došao pred ogradu ispod Hiltona na riječkoj Costabelli, tri puta izvadio kliješta, tri puta prerezao lokot. I tri puta se pobrinuo da to bude snimljeno. Jer rezanje lokota bez kamere je prekršaj.
Rezanje lokota s kamerom je politička karijera. Hilton stavi novi lokot do večeri, Miletić se vrati za vikend, i tako se vrti najjeftinija produkcija hrvatskog ljeta: reality show u kojem glavni glumac sam sebi piše scenarij, režira, snima i onda o sebi izvještava. Big Brother branitelj plaža.
Da se razumijemo: Problem je stvaran
I tu treba biti pošten. Situacija na Costabelli jest skandal. Do pješčane plaže ne možete ako ne prođete kroz hotel i ne platite ulaz: Miletić govori o 130 eura s ležaljkom i suncobranom, a more valjda ide gratis, kao gesta dobre volje.
Ministarstvo mora pritom objašnjava da "ograđivanje nije protuzakonito" jer su takvi propisi vrijedili kad je ugovor potpisan, iako Zakon o pomorskom dobru iz 2023. izričito jamči slobodan pristup plažama.
Građani s pravom gledaju u tu ogradu i pitaju se čije je more. Tema je legitimna, bijes je opravdan, a ministarstvo koje javno stane na stranu lokota na javnom dobru zaslužuje da mu USKOK pregleda ladice, a ne da mu Dnevnik prenosi priopćenja.
Utoliko veća šteta što je temu prigrlio čovjek kojem je važnije kako izgleda dok je rješava od toga hoće li ikad biti riješena.
Nacionalist ujutro, socijalist popodne
Poslušajte Miletića uz ogradu. Prvo krene nacionalna smjena: "hrvatski branitelji nisu ginuli da bi elite svojatale naše plaže". Branitelji, kod koncesijskog ugovora o ležaljkama.
Onda, bez pauze, socijalistička smjena: moćnici otimaju od naroda, plaže pripadaju svima, elite prisvajaju ono što je ljudsko, kamenčići su naši. Domovina i klasna borba u istoj rečenici, zastava u jednoj ruci, kliješta u drugoj.
Dakle, istovremeno nacionalist i socijalist (kako se ono skraćeno zvahu ljudi koji su bili jedno i drugo... na vrh mi je jezika, javit ću vam se).
U svakom slučaju, povijest uči da ta kombinacija retorike u pravilu završi tako da narod dobije spomenik, a elita novu plažu.
"Neću doći sam": Zastupnik koji prijeti masom
Posebna poslastica je Miletićeva najava: zatvori li Hilton još jednom prolaz, "cirkus ćete imati usred sezone, i tada neću doći sam". Saborski zastupnik, čovjek plaćen da piše zakone, javno najavljuje dovođenje mase pred hotel u špici sezone. Turudiću je poručio: ili hapsite mafiju oko Hiltona, ili hapsite mene.
Molim lijepo, uhitite me, ali obavezno pred kamerama i po mogućnosti subotom, kad je engagement najbolji. Zastupniku stoje na raspolaganju zakonodavna inicijativa, interpelacija, saborski nadzor i odbor za pomorstvo.
Miletić je iz tog arsenala odabrao kliješta iz Bauhausa i prijetnju okupljanjem. Vatrogasac koji umjesto gašenja požara organizira prosvjed protiv vatre. I još naplati snimku.
Gdje je Most bio kad je držao ključ?
A sad neugodno pitanje: gdje je Most bio kad je držao ključ?
Jer evo detalja koji Miletić uporno preskače. Koncesija Costabelli dodijeljena je odlukom Vlade u travnju 2015. Manje od godinu dana kasnije Most je ušao u vlast.
I to ne kao ukras: u Oreškovićevoj vladi i potom u prvoj Plenkovićevoj Most je držao MUP, pravosuđe, zaštitu okoliša i energetiku, upravu, potpredsjednička mjesta u Vladi, a Božo Petrov sjedio je na mjestu predsjednika Sabora, drugoj funkciji u državi.
Osamnaest mjeseci ruke na svim polugama. Koncesija Costabella cijelo je to vrijeme mirno stajala u Narodnim novinama, javna, dostupna, s istim odredbama kojima danas Miletić maše pred kamerom. Broj revizija spornih koncesija na pomorskom dobru koje je Most u tom razdoblju pokrenuo: nula.
Broj predloženih zakona o slobodnom pristupu plažama: nula. Broj prerezanih lokota, doduše, također nula, ali tada još nije bilo TikToka, pa se nije ni isplatilo.
Nula, drugi dio: 2023.
Dobro, reći će netko, 2016. je davno, Miletić tada nije ni bio u politici. Vrijedi. Onda 2023., kad se donosio novi Zakon o pomorskom dobru, onaj isti na koji se Miletić danas kune. Most sjedi u Saboru, Miletić je zastupnik. Gdje su Mostovi amandmani koji bi propisali obvezno usklađivanje starih koncesija s novim zakonom?
Gdje je prijedlog da se zatvori upravo ona rupa kroz koju se Hilton danas provlači, ona po kojoj za stare ugovore vrijede stari propisi? Nigdje. Rupa je ostala otvorena, ministarstvo se u nju udobno uselilo i sad iz nje piše priopćenja. Lokot koji Miletić tako fotogenično reže suzaključao je i njegov Most. Samo što se to na snimci ne vidi, jer kamera uvijek gleda u kliješta, nikad u kalendar.
Kliješta ne pišu zakone
Građanin koji idućeg vikenda dođe na Costabellu naći će novi lokot. Ograda stoji, koncesija vrijedi, ministarstvo drži leđa koncesionaru, a jedino što raste je Miletićev doseg na Facebooku. Butković mu je odgovorio ljubavnim pismom uz Padre Pija ("ja te ljubim i volim takvog kakav jesi"), pa se pitanje javnog dobra pretvorilo u dopisivanje dvojice zaljubljenih golubova koji se natječu tko će biti simpatičniji biračima.
Plaže se oslobađaju zakonima, revizijama koncesija i dosadnim upravnim postupcima, dakle svime što je Most mogao raditi dok je imao ministarstva, Sabor i potpredsjednika Vlade.
Populizam je buka na mjestu gdje je trebao biti rad. Miletić danas herojski reže lokote. Njegova je stranka nekad imala ključ. Nije ga ni izvadila iz džepa, da ne pokvari kadar.
