NAVODNA imena osumnjičenih silovatelja tinejdžerice u okolici Zadra masovno se dijele po Facebooku. To je izuzetno opasno, prvenstveno po silovanu djevojčicu.

Otkad je objavljena informacija da je sudac Županijskog suda u Zadru Ivan Marković osumnjičene za višestruko grupno silovanje 15-godišnje djevojčice pustio da se brane sa slobode, nije trebalo dugo čekati da uzavru komentari i reakcije na društvenim mrežama.

Uzimanje pravde u vlastite ruke nikad nije rješenje

Nije tajna da javnost nema povjerenja u pravosuđe i da svaki ovakav slučaj u pravilu to nepovjerenje dodatno potencira. Prvi komentari na objavu informacije o puštanju osumnjičenih silovatelja na slobodu bili su predvidivi: zazivaju se kastracija, smrtna kazna, uzimanje pravde u vlastite ruke.

S obzirom na to da je žrtva maloljetna i da se u ovakvim slučajevima zbog stigmatizacije i dodatne traumatizacije žrtve u medijima izbjegava objava svake informacije koja bi mogla dovesti do njezine identifikacije, jasno je da ni imena osumnjičenih silovatelja, mlađih punoljetnika, što uključuje čak i ime mjesta iz kojeg dolaze i žrtva i osumnjičenici, jednostavno ne smiju biti objavljena. Ne zbog njih, nego zbog žrtve.

Sve gore navedene okolnosti dovele su do predvidljivog rezultata. Bijesni građani na Facebooku objavljuju imena i fotografije maloljetnika - osumnjičenih silovatelja. 

Jesu li Facebook pravednici svjesni što čine žrtvi?

Iako je bijes javnosti razumljiv, teško je ne zapitati se jesu li ljudi koji objavljuju njihova imena i fotografije na Facebooku svjesni što rade. Ne njima, nego žrtvi.

Jesu li svjesni da je svaka objava bilo kakve konkretne informacije po kojoj se može identificirati žrtva najveća prijetnja upravo silovanoj djevojčici? Jesu li svjesni da je bilo tko mogao uzeti slike tinejdžera i imena kojima želi nauditi i složiti takvu objavu? Jesu li sto posto sigurni da se za nezamisliv zločin javno optužuju ljudi za koje, barem zasad, ne možemo biti sto posto sigurni da su zaista i krivi?

Nadalje, ako su imena i fotografije autentične, što silovana tinejdžerica može pomisliti kad vidi statuse u kojima se navode imena i fotografije onih koji su ju, po svemu sudeći, mučili i silovali godinu dana? Odgovor je logičan - da detalji iz istrage cure i da će vrlo brzo, baš poput imena osumnjičenih silovatelja, javno biti objavljen i njezin identitet. Ili još gore, da će netko objaviti snimke kojima su ju, po kaznenoj prijavi policije, iznuđivali kako bi mogli više puta ponoviti svoje nedjelo.

Što je s presumpcijom nevinosti?

Ljudi koji objavljuju fotografije i imena osumnjičenih silovatelja možda za sebe misle da su nekakvi heroji i face, da pokazuju srednji prst katastrofalnom pravosuđu i da utjeruju pravdu. Istina je dijametralno suprotna, takvim objavama se sužava krug oko žrtve, a njezin identitet, koji zbog neupitne traume jednostavno mora ostati sakriven, sve je bliži tome da postane javan.

Naravno da u civiliziranom društvu postoji i nešto što se zove presumpcija nevinosti te da, naravno, postoji šansa da osumnjičeni nisu krivi za ono za što su kazneno prijavljeni.

Imajte na umu interes žrtve

Objavom imena i fotografija osumnjičenih silovatelja se, ukratko, prije svega šteti silovanoj djevojčici. To je nešto što bi na umu trebao imati svatko tko u pravedničkom bijesu, koliko god da on bio razumljiv, na društvenim mrežama dijeli osobne informacije o osumnjičenim mladićima.

Živimo u vrijeme masovne histerije, kad se informacije (i dezinformacije!) šire brže nego ikad. Ali ako vam je zaista stalo do silovane tinejdžerice, neovisno o tome što mislite o pravosuđu, promislite prije nego što kliknete na "share".