DANAS su interventne postrojbe kosovske policije krenule u akciju na sjeveru Kosova, u kojem žive preostali Srbi u ovoj nekadašnjoj jugoslavenskoj autonomnoj pokrajini koja je sada neovisna država. Policija je objavila da se radi o akciji usmjerenoj protiv krijumčara te je upala u jednu apoteku i više trgovina.

>> Na Kosovu upucan Srbin. Vučić Srbima: Ako nastave, odgovor će biti kristalno jasan

Srbi su odmah izašli na ulice Sjeverne Mitrovice te su se oglasile sirene za opasnost. Policija je rastjerivala okupljene građane šok-bombama i suzavcem. 

Ustrijeljen Srbin na sjeveru Kosova

Portal Kosovo Online objavio je da je u sukobima policije i Srba ustrijeljen jedan Srbin, koji je u teškom stanju. U bolnicu u Mitrovici zaprimljeno je ukupno šest osoba koje su stradale u okršajima policije i Srba u Zvečanu, općini nedaleko od Mitrovice.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić stoga je sletio u Rašku, općinu na granici s Kosovom, te se sastao s predstavnicima kosovskih Srba. Premijerka Srbije Ana Brnabić je pak pozvala međunarodnu zajednicu, NATO i KFOR da hitno reagiraju i "zauzdaju premijera Kosova Albina Kurtija". Kurti se oglasio na Facebooku, poručivši da "zločin i kriminalne grupe neće biti tolerirani i protiv njih će se voditi borba”. 

“Borit ćemo se protiv šverca, koji ćemo spriječiti. Današnja policijska akcija je završena. Pozivam građane u Sjevernoj Mitrovici da ne nasjedaju na neke medije u Srbiji koji štite kriminal, korupciju i šverc i žele iste politizirati”, napisao je kosovski premijer na Facebooku.

I prije 40 godina Kosovo su potresali nemiri

Na Kosovu, dakle, ponovno imamo nemire, četrdeset godina nakon što su prvi nemiri 1981. godine uzdrmali tadašnju socijalističku Jugoslaviju.

Mnogo toga se promijenilo u tih četiri desetljeća, kosovski Albanci i kosovski Srbi su zamijenili mjesta kada je riječ o pozicijama moći i nemoći, ali se nije promijenilo da je Kosovo i dalje nestabilno područje, jednako eksplozivno kao i tada.

Okidač prosvjeda Albanaca 1981. bila je loša hrana u studentskim menzama u Prištini, glavnom gradu najsiromašnijeg dijela SFRJ. Studentski protesti protiv loših uvjeta studiranja i života s kraja zime 1981. godine prerasli su u masovne demonstracije na ulicama kosovskih gradova, izazvali snažnu i nasilnu reakciju policije te doveli do višetjednog izvanrednog stanja i uvođenja policijskog sata. Uslijedila su uhićenja brojnih sudionika nemira i smjene u partijskom rukovodstvu Saveza komunista na Kosovu.

Strah kosovskih Albanaca nakon Titove smrti

Uzroci nemira na Kosovu bili su kompleksni. Titova smrt u svibnju 1980. godine je ponovno pokrenula pitanje eventualnih ustavnih promjena.

Među kosovskim Albancima, koji su činili apsolutnu većinu stanovništva Kosova (77.4 posto), počeo se širiti strah da bi Titova smrt mogla omogućiti Srbiji ponovno stjecanje vlasti nad Kosovom. 

Kosovo je po Ustavu iz 1974. postalo autonomna pokrajina unutar SFRJ. Počelo se razmišljati o tome da Kosovo treba postati republika unutar SFRJ, što je kasnije postao i slogan prvih velikih demonstracija 1981.

Radikalizaciji situacije na Kosovu je doprinijela i velika ekonomska kriza koja je pogodila tadašnju Jugoslaviju, a koja se teško odrazila na upravo ionako najsiromašnije Kosovo, a koje je upravo tada doživljavalo efekte demografske eksplozije, odnosno veliki broj mladih ljudi suočenih s nezaposlenošću i nedostatkom ozbiljne životne perspektive.

Brutalna reakcija milicije i dolazak JNA na Kosovo

Prosvjedi su započeli 11. ožujka 1981. u kantini studentskog doma, gdje je kao povod poslužila loša kvaliteta hrane. Ispočetka su izvikivane isključivo parole socijalne prirode, da bi se potom počele izvikivati parole koje ukazuju na položaj Kosova u Jugoslaviji ("Trepča radi, Beograd se gradi").

Pokrajinske vlasti su reagirale tako da su na studente tijekom noći poslale miliciju. Privedeno je nekoliko desetina studenata, pokrajinsko rukovodstvo je potom na izvanrednom sastanku osudilo prosvjede te se činilo da je kriza završena.

No, to je tek bio početak nemira na Kosovu. 

Jugoslavenski vrh je ocijenio ove prosvjede, kao i njihov slogan, kao "prijetnju teritorijalnom integritetu i suverenitetu Jugoslavije". Tadašnje Predsjedništvo SFRJ je 2. travnja proglasilo izvanredno stanje na Kosovu i poslalo JNA, uključujući i oklopne jedinice, s ciljem uspostave reda. Demonstracija sile je bila dovoljna da se neredi brzo počnu smirivati, iako su u nekim gradovima na Kosovu zabilježeni 30. travnja, a posljednji od njih 17. svibnja.

Jugoslavenske vlasti su za vrijeme krize uporno nastojale zataškati, odnosno sakriti pravo stanje stvari na Kosovu.

Uz takva nastojanja se vezuje anegdota o tome da je jedan od partijskih dužnosnika, čuvši da novinska agencija Reuters obavještava međunarodnu javnost o tome da se nešto događa, povikao "Zaustavite Reuters!". 

Po službenim izborima ubijeno desetak ljudi

Savezne vlasti su postojanje pobune priznale tek nekoliko dana nakon gušenja, kada je na tiskovnoj konferenciji tadašnji savezni sekretar za unutrašnje poslove Stane Dolanc objavio kako je prilikom nereda poginulo 9 osoba.

Albanski izvori, pak, navode da je broj ubijenih bio daleko veći, odnosno nekoliko desetina ljudi, odnosno da su uglavnom stradali od strane JNA.

Krvavo gušenje prosvjeda na Kosovu 1981. zapravo je bilo početak dugogodišnje borbe kosovskih Albanaca za svoja prava. Iz Srbije je prema Kosovu pak usponom Slobodana Miloševića na vlast dolazila ugnjetavačka politika, koja je samo pogoršavala stvari. Milošević je i ukinuo autonomiju Kosova, što je bio uvod u nove sukobe, a uslijedio je i ratni raspad Jugoslavije, koji je zapravo kulminirao ratom na Kosovu krajem 1990-ih.

Što se u 40 godina promijenilo na Kosovu

Srbija je zbog etničkog čišćenja na Kosovu doživjela višemjesečno bombardiranje NATO-a te izgubila vlast na Kosovu, koje je 2008. proglasilo neovisnost. Srbija je s Miloševićem i kasnijim liderima učinila sve da Kosovo izgubi, iako i danas ne priznaje njegovu neovisnost i smatra ga dijelom svojeg državnog teritorija.

U četrdeset godina od nemira 1981. Kosovo je prošlo put od autonomne pokrajine unutar SFRJ, razvlaštene i potlačene regije unutar Miloševićeve Srbije, koja je pak bila dio Savezne Republike Jugoslavije, pa međunarodnog protektorata do međunarodno koliko-toliko priznate neovisne države. Mnogo toga se promijenilo, primjerice status Srba i Albanaca na tom području. Početkom 1980-ih milicija je batinala Albance, danas policija batina Srbe. 

Istovremeno, mnogo toga je ostalo isto. I dalje su tu nemiri, brutalno postupanje organa reda, etnički motivirano nasilje, prijetnje ratom, nacionalizam te Kosovo kao potencijalno balkansko bure baruta. Današnji dan nas na to ponovno upozorava.

Kako bi rekao poznati talijanski pisac Giuseppe di Lampedusa u svojem slavnom romanu Gepard: “Stvari se mijenjaju da bi ostale iste.”