Od onog što nam govore u kampanji je puno važnije ono što nam ne govore

Od onog što nam govore u kampanji je puno važnije ono što nam ne govore
Foto: Index/Pixsell/Igor Kralj

BILI su neki od izbora sada već davne 1992. ili 1993. Aktivisti iz tada dosta značajnog splitskog HSLS-a išli su po mjestima oko Splita. Držali su tribine, što je nekad bio čest način promidžbe. Prije početka jedne pristupi im stariji gospodin, predstavi se, kaže da ima 93 godine i zamoli ih: "Samo mi nemojte još i vi obećavati bolju budućnost".

Više od četvrt stoljeća kasnije možemo pogledati stranačke programe. Svi vam oni nude neku neodređenu bolju budućnost. Štoviše, što stranka i koalicija bila važnija, to je budućnost svjetlija i manje određena, no svakako bolja. Relativno konkretnije programe imaju oni kojima je šansa ući u sabor s nedovoljno zastupnika da osnuju klub. A bez kluba, bez troje zastupnika minimalno, u sustavu ne možete praktično ništa.

Politika upravljanja tuđim novcem

Cijela hrvatska politička filozofija se temelji na tome da uđete u sabor, formirate vladu i upravljate - tuđim novcem. Pri tome čekate Europu, Djeda Mraza ili nešto treće da reformira ekonomiju kako biste mogli nešto povećati mirovine, državne plaće, a ako baš bude sreće i da neki stjecaj okolnosti poveća plaće i u privatnih poslodavaca (makar to bio odlazak par stotina tisuća ljudi izvan Hrvatske).

Ono što vam ne žele reći je da nitko od njih ne misli ozbiljno mijenjati hrvatski gospodarski model temeljen na turizmu i trošenju od turizma, koji opet generira PDV, dakle proračunske prihode, od kojih vlast poput nekadašnjih feudalaca dijeli po svojoj volji. Je li ijedna od većih stranaka u svim ovim županijama koje se bave primarno turizmom spomenula kako stvari više neće ići ovako? Nije.

Pogledamo stvari realno. Ono malo gospodarskog rasta što smo imali temeljilo se na tome da je hrpa turističkih destinacija zadnjih desetak godina otpala. Prvo je Arapsko proljeće učinilo nesigurnim zemlje Sjeverne Afrike koje su u svojim resortima primale ogroman broj gostiju. Onda se dogodila Grčka i tamošnja kriza koja je uključivala gomile štrajkova, a nitko ne želi provesti godišnji tamo gdje su svako malo demonstracije ili radi štrajka ostanete neplanirano na otoku. Onda su tu bili i nemiri u Turskoj koja je samu sebe na nekoliko godina izbacila s turističke scene.

Nije problem turizam, problem je što imamo samo turizam

Za one koji nisu mogli planirati daleke destinacije Hrvatska je zadnjih desetak godina postala gotovo idealna. Relativno bliska destinacija do koje se može autocestom, sigurna, uz turistički smještaj u privatnim apartmanima čiji broj je rastao svake godine. Država je namjerno pustila turistički smještaj uz minimalne poreze, znajući da će joj se novac ionako vratiti kroz PDV. Nije tu bio samo smještaj, tu su i razne druge usluge od taksija (koji do uberizacije nije baš uvijek izdavao račune) do hrpe drugih poslova, od skipera do sezonskog rada za studente. Tu su bili još i bonusi – zapadu je standard rastao, dolazili su i kruzeri, sve su ostavljali novac. Što mislite, odakle onaj model prodaje auta s ratama "na trećine" nego za ekipu koja živi od turizma? Svake godine sve više. Lijep model, samo to nije stalan model.

Problem nije turizam – ali problem je kada je razvoj samo u turizmu

Naravno, nije problem u turizmu. Problem je kada se razvoj vrti samo oko stihijskog turizma. Tu gospodarsku granu ugrozi i jača kiša, a kamoli svjetska pandemija. I tu je pitanje na koje naše stranke, barem one relevantne, nemaju odgovor – što napraviti kako bi zaista krenuli naprijed? Je li netko rekao da se ne može ići u mirovinu godinama prije nego što ide prosječan Nijemac? Ako želimo par tisuća kuna veće plaće, onda treba ili bitno povećati produktivnost ili nuditi skupe proizvode, od namještaja do vina i usluga. Je li netko rekao kako treba stvoriti uvjete da se poduzetnicima isplati raditi u Hrvatskoj?

Cijeli model koji političari nude je – idemo sada žicati neke milijarde od Europske unije, pa čekati da se vrati turizam, pa onda će opet PDV dolaziti u proračun (drugi porezi donose bitno manje), pa ćemo mi usmjeravati neke poticaje, recimo za izgradnju stanova, pa će sve biti kao što je nekada bilo. I vlast i građani ponašaju se na način da će problem sam proći i da će se sve vratiti na staro. Nakon ovoga, cijeli Mediteran će biti skoro pa gladan – turizam će nuditi svi. A kako turizam više nije more i sunce, nudit će ga i oni koji ga do sada nisu nudili. Odakle uopće ta bahata ideja da smo baš mi ti koji mogu držati turizam kao glavnu gospodarsku granu?

U kampanji nema ničeg suvislog jer nitko ne želi govoriti o stvarnim problemima

Razni "turistički otoci" rasuti po oceanima u službenim gospodarskim strategijama pokušavaju smanjiti ovisnost o turizmu, pa razvijaju proizvodnju ranog povrća, nude povlastice informatičarima, neki se uhvatili i suvremenog elektroničkog bankarstva – ali mi to ne radimo. Gdje u programima stranaka vidite nešto što bi vas potaklo da vaš novac, rad i znanje uložite u Hrvatsku, a ne Sloveniju, Češku ili čak Bugarsku?

Cijela kampanja koja je pri kraju se temelji na ideološkim temama i podmetanjima. Zašto? Zato što o stvarnim problemima našeg zaostajanja nitko ne želi ništa ni reći, ali ni čuti. Nitko ne želi reći da Hrvati prerano odlaze u mirovinu. Da smo izgubili specijalistička znanja potrebna za visoku produktivnost, a još i visokoproduktivne ljude tjeramo porezima. Nitko ne želi reći da ne mogu cijele županije živjeti samo od turizma – on je dobrodošao, ali ne kao glavna djelatnost. Nitko ne želi reći da za krenuti putem Češke ili kakve druge uspješne države nije dovoljno malo smanjiti državnu upravu i broj zamjenika načelnika, već treba krenuti u puno veće promjene.

Slušamo od svih – manji porezi, novi državni projekti (odakle?), veće plaće (na račun čega, uštede od 500 lokalnih dužnosnika?), veće mirovine (koje dobrim dijelom idu upravo od tih poreza koji bi sada svi smanjili). Ako izuzmemo ovih par manjih grupacija koje se bore za pokoje mjesto u saboru s kojim realno neće imati utjecaja, oni koji će stvarno odlučivati, a to su očigledno HDZ i SDP, ne namjeravaju napraviti ništa konkretno osim ljude druge stranke zamijeniti svojima. Cijela politička priča zadnjih 30 godina može se svesti na jednu jedinu rečenicu: "Bitno da pobijede naši, a ne njihovi!". To što se u nekim segmentima čak i disfunkcionalna BiH razvija brže od nas – koga briga.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara