Novo žarište koronavirusa moglo bi biti najgore do sada. Kako je do toga došlo?

Novo žarište koronavirusa moglo bi biti najgore do sada. Kako je do toga došlo?
Foto: EPA

MJESECIMA je Latinska Amerika gledala kako ostatak svijeta pati od koronavirusa. Ali Latinska Amerika više nije samo promatrač. „Ovo je novi epicentar“, rekao je dr. Marcos Espinal, voditelj za zarazne bolesti u Panameričkoj zdravstvenoj organizaciji. Mjesecima nakon što se pojavilo u relativnoj opskurnoj kineskoj provinciji, središte virusne oluje stiglo je u Latinsku Ameriku. Trenutačno u 33 zemlje ove regije postoji 920.000 potvrđenih slučajeva koronavirusa i gotovo 50.000 mrtvih, ali brojke rastu, piše CNN.

Dok broj preminulih i zaraženih u SAD-u, Europi i Aziji pada, Latinska Amerika sada je jedina svjetska regija u kojoj epidemija nesumnjivo dostiže nove vrhunce. „U mnogočemu to ne iznenađuje. Moglo se predvidjeti da će se ovo dogoditi“, objasnila je za CNN dr. Anna Diez Roux, dekanica Fakulteta javnog zdravstva Sveučilišta Drexel.

U razgovoru s osam različitih stručnjaka, među kojima su bivši šef države, epidemiolozi i vrhunci istraživači, CNN je došao do zaključka da postoji široka suglasnost da su pogrešne odluke nacionalnih vlada u kombinaciji s jedinstvenim ekonomskim i javnozdravstvenim stanjem u Latinskoj Americi dovele do trenutačne teške epidemiološke situacije. Stručnjaci su također gotovo jednoglasni u mišljenju da će se stvari vjerojatno pogoršati.

Kako je došlo do ovoga?

Latinska Amerika svoj je prvi potvrđeni slučaj zabilježila u veljači, kad je 61-godišnji muškarac u Sao Paolu bio pozitivan na testu nakon što se u Brazil vratio iz Italije. Tjednima kasnije činilo se da su stvari pod kontrolom. Ukupan broj slučajeva u regiji bio je tek nešto viši. Prvi smrtni slučaj dogodio se 7. ožujka u Argentini.

Ali neki su već tada sumnjali da će se doći do tragedije, nastavlja CNN. U svom komentaru za The New York Times 19. ožujka, brazilski javnozdravstveni stručnjak Miguel Lago napisao je da Latinska Amerika nije spremna za virus i da će regija vjerojatno stradati više nego Europa.

„Latinska Amerika mogla bi postati najteža žrtva covida-19 ako zdravstvene vlasti i nacionalne vlade ne poduzmu hitne mjere“, napisao je Lago.

Njegove su se riječi pokazale proročanske. Do sredine svibnja, Latinska Amerika imala je veći dnevni porast novih slučajeva nego SAD i Europa. Brazil će nadmašiti Italiju, Veliku Britaniju i Rusiju i zabilježiti drugi najveći broj zaraženih u svijetu. Globalni manjak testova i nevoljkost nekih zemalja da masovno testiraju izazvali su sumnju u točnost broja zaraženih i smrtnih slučajeva u regiji.

„Službene brojke daju lažan osjećaj sigurnosti. Broj slučajeva pokazuje razmjer problema“, govori dr. Epinal.

Upitan odgovor nacionalnih vlada

CNN je o epidemiji virusa u Kini pisao u prvom tjednu siječnja. Do 1. ožujka zdravstveni su stručnjaci širom svijeta upozorili da je pandemija nezaustavljiva. Svaka je latinoamerička vlada znala ili trebala znati što se sprema, a u ožujku su mnogi regionalni čelnici poduzeli mjere koje su ukazivale da razumiju prijetnju. Ostali to nisu učinili.

„Bilo je nekoliko loših primjera nacionalnih vlada koje jednostavno nisu marile i predsjednika koji su odlučili ne učiniti ništa“, rekao je Luis Guillermo Solís, bivši predsjednik Kostarike te ukazao na dvije najveće zemlje Latinske Amerike, Brazil i Meksiko, koje predstavljaju otprilike polovicu ukupnog stanovništva regije.

Brazilski predsjednik Jair Bolsonaro i meksički predsjednik Andrés Manuel López Obrador dosljedno su umanjivali virusnu prijetnju u ožujku. Bolsonaro je koronavirus nazivao „malom gripom“. Lopez Obrador je na konferenciji za novinare držao dvije amajlije i sa smiješkom govorio kako će ga one zaštititi. Lopez Obrador je na kraju pozvao ljude da ostanu kod kuće i odobrio zatvaranje velikog dijela gospodarstva, ali njegovi kritičari tvrde da je njegova nejasna poruka pridonijela da meksička javnosti bude skeptična prema smrtnoj prijetnji, piše CNN.

Meksiko ovaj tjedan bilježi najveći dnevni porast smrtnih slučajeva i novozaraženih. Dosad je imao 85.000 potvrđenih slučajeva i oko 9400 preminulih, no zdravstveni dužnosnici kažu kako su stvarne brojke veće zato što Meksiko testira manje nego mnoge druge zemlje.

Međutim, Bolsonaro se drži svojih inicijalnih tvrdnji. Iako epidemija u Brazilu raste eksponencijalno u jednu od najtežih na svijetu s 465.000 zaraženih i 28.000 mrtvih, on uporno održava velika skupove s tisućama svojih pristaša.

„Došlo je do napetosti između lokalnih i regionalnih vlasti koje su željele otići korak dalje u smislu socijalne distance, a državni vrh se tome protivio“, objasnila je Katherine Bliss, znanstvena suradnica CSIS Global Health Policy Centera.

Bolsonaro je tvrdio da je istinska prijetnja u karantenskim mjerama koje su guverneri saveznih država uveli širom zemlje. Radi se o mjerama koje su nedvojbeno pogodile brazilsko gospodarstvo. No, gotovo je sigurno da bi epidemija u Brazilu bila kudikamo teža da guverneri nisu reagirali.

Karantene ne rješavaju sve

Izostanak brze reakcije u Brazilu i Meksiku nisu slijedile i ostale zemlje u regiji. Bivši kostarikanski predsjednik Solis kaže da je većina vođa učinila pravu stvar.

„Trebalo se izolirati i spriječiti ljude da ulaze u zemlju. Mislim da je ta faza uglavnom dobro odrađena“, rekao je Solis za CNN.

Peru, Čile i Ekvador zatvorili su svoje granice za strance sredinom ožujka te odmah uveli stroge karantenske mjere. Ali dva mjeseca kasnije, Peru je imao drugi najveći broj zaraženih u Latinskoj Americi, Čile je bio na trećem mjestu, dok je ekvadorski grad Guayaquil doživio jednu od najtežih lokalnih epidemija na svijetu.

Situacija u tim zemljama se pogoršavala unatoč sveobuhvatnim i proaktivnim mjerama nacionalnih vlada za suzbijanje virusa. Kako bi objasnili zašto se to događa, stručnjaci ukazuju na najmanje dva vjerojatna uzroka. Mjere prevencije postale su neučinkovite zbog velike ekonomske nejednakosti, a manjak investicija u sustave javnog zdravstva potkopava mogućnost skrbi o bolesnima.

Latinska Amerika stalno trpi zbog jedne od najvećih ekonomskih neravnopravnosti na svijetu, što je dovelo do toga da veliki broj radnika sudjeluje u takozvanoj neformalnoj ekonomiji. To su radnici koji ne zarađuju formalnu plaću i moraju svaki dan izaći na ulici kako bi radili, prodavali tacose, laštili cipele ili čistili kuće. Oni vjerojatno imaju malu ili nikakvu ušteđevinu na koju se mogu osloniti i svakako si ne mogu priuštiti bolovanje.

„Ti ljudi u normalnim okolnostima žive od tjedna do tjedna. Ako je sve zatvoreno, kako će prehrani sebe i svoje obitelji?“ pita se Carin Zissis iz Americas Societyja i Councila of the Americas.

Oko 55 posto svih radnika u Latinskoj Americi radi u neformalnoj ekonomiji, pokazuju podaci Svjetskog gospodarskog foruma, odnosno ukupno gotovo 140 milijuna ljudi. Dok mnogi od tih ljudi svakodnevno moraju napustiti svoje domove širom Latinske Amerike da bi zaradili za život, karantene su osuđene na propast.

„Nacionalnim je vladama vrlo teško održati stroge mjere poput karantene, zato što ljudi moraju svakodnevno izlaziti da bi zaradili za život“, kaže Carlos Malamud, viši analitičar španjolskog Elcano Royal Institutea.

Vladine subvencije mogle bi dati više poticaja ljudima da ostanu kod kuće, ali siromašnije zemlje nemaju novca koji bi jamčio da ljudi ne moraju izlaziti zbog posla. Ogromne razlike u prihodima u velikim metropolama Latinske Amerike onemogućile su i adekvatno stanovanje. Umjesto toga, milijuni su se nagurali u siromašne i gusto naseljene favele ili barriose u kojima velike obitelji često žive u jednoj ili dvije sobe.

„Sigurnosne mjere koje treba poduzeti da bi se spriječilo širenje pandemije jednostavno se mogu provesti“, rekla je za CNN Cynthia Arnson, ravnateljica latinoameričkog programa Wilson Centera.

Drugim riječima, mnogi ljudi nisu se mogli socijalno distancirati čak ni kad su pokušali. Latinoameričke zemlje također su godinama propuštale investirati više u javno zdravstvo, iako je to u mnogim slučajevima zapisano u ustavu kao pravo koje je građanima zajamčeno. Panamerička zdravstvena organizacija kaže kako velika većina zemalja u regiji u javno zdravstvo investira manje od preporučenih šest posto BDP-a.

Zbog toga su javne bolnice kronično nedovoljno financirane, ali često i prenapučene ljudima koji traže pomoć. Situacija je bila teška i prije nego se pojavila pandemija, a covid-19 je neke javne bolnice u Ekvadoru, Peru i Brazilu gurnuo na rubu kolapsa, pa i preko njega. Bez proaktivnog ulaganja u javnozdravstveni sustav, s pandemijom se možemo nositi neko vrijeme, ali to ne može biti kontinuirani proces, naglasio je Solis.

Što će biti dalje?

Dok epidemija napreduje, u Latinskoj Americi, kao i drugdje po svijetu, postoje dva glavna, ali često i suprotstavljena cilja. Kako usporiti virus, a istodobno pokrenuti ekonomiju? Moglo bi biti teško postići oba cilja. Panamerička zdravstvena organizacija vjeruje da će se epidemija održati na sadašnjim razinama barem još nekoliko tjedana. Utjecajni model sa Sveučilišta u Washingtonu predviđa da će Brazil do kolovoza imati više od 125.000 mrtvih.

„Mislim da ćemo imati puno mrtvih“, rekla je Diez Roux sa Sveučilišta Drexel.

Napregnuti javnozdravstveni sustavi neće moći pronaći i izolirati nove slučajeve kad se karantena jednom ublaži, a zdravstveni stručnjaci slažu se da je to ključna mjera za dugoročno suzbijanje epidemije.

„To je u velikoj mjeri jedini način kojim trenutačno kontroliramo bolest i za takvo nešto treba imati vrlo funkcionalan sustav“, objasnila za Diez Roux za CNN.

Gospodarski oporavak mogao bi postati još izazovniji. Ujedinjeni narodi prognoziraju da će BDP regije pasti 5,3 posto, najviše od početka 90-ih godina. Oko 30 milijuna ljudi moglo bi pasti u siromaštvo. Budući da će globalna gospodarska aktivnost pasti te da su latinoameričke ekonomije iznimno ovisne o globalnoj trgovini, one se neće moći obratiti za pomoć u inozemstvo.

„Vrlo sam zabrinuta. Gospodarski problemi su zapanjujući“, rekla je Cynthia Arnson iz Wilson Centera.

Siromašni su već ranjiviji na virus zbog loših stambenih uvjeta i potrebe da odlaze na posao. A virus će vjerojatno povećati broj siromašnih, pogoršati stambene uvjete, pa će potreba za izlaskom i zaradom postati još veća. Radi se o okrutnom ciklusu, ali on predstavlja budućnost Latinske Amerike, regije u kojoj će se najviše osjetiti kratkoročni i dugoročno učinci virusa.
„Latinska Amerika je poput savršene oluje“, rekao je Lago, brazilski javnozdravstveni stručnjak koji je upozorio na ovo još u ožujku. Ali već tada je vjerojatno bilo prekasno da bi se učinilo nešto više.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara