Novozelanđani napuštaju svjetske metropole i vraćaju se kući
SREDINOM ožujka, nakon što je američki predsjednik Donald Trump objavio planove za zatvaranje granica i New York započeo višemjesečni lockdown zbog covida-19, Hannah Reid ukrcala se na avion kući za Novi Zeland. Prije nego što se pojavila pandemija, studirala je pravo na postdiplomskom studiju na elitnom njujorškom sveučilištu Columbia, s namjerom da okuša sreću u nemilosrdnom pravnom okružju New Yorka, piše BBC.
"Odjednom se 200.000 dolara godišnje u New Yorku više ne doima privlačnim"
"Nešto poput ovoga mnoge je stvari stavilo u perspektivu. Odjednom se 200.000 dolara godišnje plaće u njujorškom odvjetničkom uredu više ne doima blistavim i privlačnim kad se uzme u obzir zdravstveni rizik i lockdown", rekla je Reid, koja se vratila u Auckland na prijašnji posao u novozelandskom odvjetničkom uredu.
"Način na koji se SAD nosio s covidom-19 i način na koji je zaraza utjecala na New York učvrstili su moje razmišljanje i drago mi je da sam donijela ovakvu odluku. Ako postoji jedna riječ kojim bih ga opisala, povratak na Novi Zeland bio je olakšanje", objasnila je Reid za BBC.
Ne vraćaju se kako bi pričekali kraj pandemije, nego da bi se skrasili
Novozelanđani se vraćaju iz cijelog svijeta kako bi se skrasili, a ne kako bi pričekali da prođe pandemija u inozemstvu. Uspjeh njihove domovine u borbi protiv koronavirusa ohrabrio je mnoge da se vrate kući i uživaju u sigurnom utočištu, u kojem maske i druge mjere nisu dijelom normalnog života. Gubitak poslova i ograničenja putovanja dodatno su potaknuli novozelandske iseljenike da se spakiraju i vrate kući.
Gotovo 50.000 Novozelanđana vratilo se od početka ove godine. Mnogi poput Reid namjeravaju ostati na Novom Zelandu. Sociolog Paul Spoonley sa Sveučilišta Massey u Aucklandu smatra da je trenutačno teško reći koliko će ih se još vratiti iz inozemstva. On predviđa da će se vratiti ukupno 100.000 ljudi ili 10 posto ukupne prekomorske populacije, ovisno o tome koliko će trajati pandemija i povezane ekonomske krize: "Ako se ovo nastavi kroz više od nekoliko mjeseci, brojevi će se nesumnjivo povećati."
Jedinstvena prilika za Novi Zeland
Novi Zeland se suočava s jedinstvenom prilikom, piše BBC. Nijedna se druga zemlja na svijetu ne suočava s istom vrstom reverzne migracije izazvane pandemijom u kombinaciji s vrlo učinkovitim odgovorom na pandemiju i brojnom prekomorskom dijasporom. Novi Zeland je drugi nakon Irske u OECD-u prema udjelu građana koji žive u inozemstvu. Otprilike 600.000 do milijun Novozelanđana živi u drugim zemljama, a pet milijuna u domovini. Mnogi Novozelanđani prelaze preko Tasmanovog mora u Australiju, gdje mogu raditi bez viza, a drugi u potrazi za bolje plaćenim poslovima odlaze u Veliku Britaniju i SAD ili emigrantske centre poput Dubaija i Singapura.
Iako su se mnogi Novozelanđani kroz povijest nakon uspješne karijere u inozemstvu vraćali kući kako bi se nastanili ili zasnovali obitelj, nije bilo nijednog slučaja da se ovako veliki broj ljudi odjednom vratio u domovinu te da je Novi Zeland odjednom postao poželjniji nego London, New York, Hong Kong i drugi globalni centri. Stalni egzodus visoko kvalificiranih Novozelanđana nekoć je bio poznat kao odljev mozgova. Danas se to sve češće naziva razmjenom mozgova, jer ljude koji odlaze zamjenjuju visokokvalificirani emigranti iz cijelog svijeta. Godišnja neto migracija je oko 56.000 ljudi, a 2019. godine 27 posto Novozelanđana bilo je rođeno izvan zemlje.
"Kući će se vratiti mnogi koji bi inače zauvijek ostali u inozemstvu"
Ali ovaj novi tok Novozelanđana djeluje kao drukčiji oblik razmjene mozgova, zato što se Novozelanđani koji su razvili vještine i poslovne veze u inozemstvu vraćaju i pridonose Novom Zelandu, smatra ekonomistica Julie Fry, autorica knjige Better Lives: Migration, Wellbeing and New Zealand (Bolji životi: Migracije, dobrobit i Novi Zeland). Ova obrnuta migracija odlična je prilika za uspostavljanje veza između Novog Zelanda i ostatka svijeta, pri čemu povratnici mogu podijeliti ono što su naučili u inozemstvu, podučiti ljude na Novom Zelandu i donijeti međunarodno iskustvo na lokalno tržište gotovo odmah po dolasku.
"Definitivno će nam biti bolje, jer će se kući vratiti mnogi koji bi inače zauvijek ostali u inozemstvu", rekao je Spoonley za BBC.
U ovoj ranoj fazi još je teško znati koliko će Novozelanđana ponovno napustiti zemlju, iako anegdotalno mnogi, poput Reid, kažu da se ne planiraju vratiti u inozemstvo, čak ni kad koronavirus više ne bude tako velika briga. Porast cijena kuća ukazuje na veću potražnju za stalnim smještajem, a odnose može izmijeniti i način na koji je covid-19 promijenio velike gradove.
"Ljudi gledaju kompletnu sliku"
"Kad se vratite na Novi Zeland iz inozemstva, obično vam nedostaju sjajne stvari u New Yorku ili Londonu. No s obzirom na to da su takvi gradovi kratkoročno ili srednjoročno kompromitirani, u smislu psihologije, ljudi gledaju kompletnu sliku. Posebice kad je riječ o kvaliteti njihova života ili obrazovnim prilikama njihove djece", objasnila je Fry.
Međutim, neposredna financijska budućnost Novog Zelanda mogla bi biti daleko manje ružičasta. Iako se stopa nezaposlenosti trenutačno kreće oko četiri posto, broj ljudi koji su bez posla, ali ne traže aktivno posao ili se vode kao "nedovoljno iskorišteni" dramatično je porastao. Neki ekonomisti predviđaju da će do kraja godine nezaposlenost biti devet posto.
U ovoj ranoj fazi malo je podataka o tome jesu li povratnici pronašli posao otkako su se vratili na Novi Zeland. Na anegdotalnoj razini, mnogi su se uspješno vratili na svoje stare pozicije ili pretvorili svoje međunarodno iskustvo u nove uloge. Istodobno, nova fleksibilnost oko rada na daljinu omogućila je drugima da svoje međunarodne poslove prvi put dovedu na Novi Zeland.
Mnoge kompanije su sad otvorenije prema radu na daljinu
Jedan je prijatelj Hannah Reid počeo raditi za londonski odvjetnički ured iz svog doma u Aucklandu, a ona je uz svoj redovni posao nastavila raditi za jednog njujorškog odvjetnika za ljudska prava. "Mnogo je kompanija sada otvorenije prema radu na daljinu, pa ako se može raditi iz sigurnosti Novog Zelanda, zašto ne?" rekla je Reid.
Iako možda neće svi odmah pronaći posao, smatra Fry, podaci ukazuju da će povratnici postupno početi stvarati radna mjesta samim svojim boravkom, jer će sve više ljudi trebati usluge i domove.
"Treba im smještaj, kupovat će stvari, trebaju im škole, liječnici, a to drugim Novozelanđanima daje posao. Potražnja će sveukupno rasti. Treba vremena za prilagodbu, ali s vremenom nećemo imati gužve nezaposlenih, nego otvaranje novih radnih mjesta", rekla je Fry za BBC.
Ne žele svi zauvijek ostati na Novom Zelandu
Ipak, mnoge mlade Novozelanđane koji su uspjeli kod kuće kopka da ponovno krenu na put. Maraea McMahon bila je na polovici skijaške sezone u Kanadi kad se pojavila pandemija. Otkako se vratila kući u Wellington, radila je u lokalnoj humanitarnoj organizaciji, ali već je počela razmišljati o studiju u New Yorku, gdje je radila kao au pair.
"Ozbiljna sam oko toga, neću uskoro napustiti Novi Zeland, ali otići ću kad bude sigurno", naglasila je McMahon.
Da bi Novi Zeland zaista imao koristi od talenata koji se vraćaju kući, oni moraju ostati dugoročno. Zasad nema odgovora na pitanje koliko je to izvjesno i podložno je faktorima kao što su troškovi putovanja u inozemstvo, rok u kojem će se pojaviti cjepivo i oporavak svijeta. Inozemno iskustvo već desetljećima je ključni dio života Novozelanđana i mnogi koji su od toga morali odustati ili skratiti boravak možda će jedva čekati da krenu u svijet. Kad pandemija jednom bude pod kontrolom, isti ti Novozelanđani možda će se uputiti u inozemstvo. Čak i sa 100.000 novih stanovnika, tržište rada i dalje je maleno, što ambicioznim djelatnicima bez međunarodnog iskustva otežava napredovanje. Želja da se vidi svijet također može odigrati ulogu u odluci o odlasku iz domovine.
Osjećaj odanosti
Ali postoji i jedan element koji bi mogao utjecati na ravnotežu - duboki osjećaj odanosti. Općenito, smatra Spoonley, prisilna obrnuta migracija, pri čemu su mnogi migranti morali napustiti svoje domove i vratiti se u zemlju podrijetla, rezultira osjećajima ogorčenosti i bijesa, kao i snažne želje za ponovnim odlaskom. Međutim, ovaj put Spoonley ukazuje na veliku zahvalnost među mnogim Novozelanđanima, koja bi ih mogla potaknuti da ostanu: "Mislim da su mnogi povratnici jednostavno zahvalni što mogu biti u zemlji koja normalno funkcionira i u kojoj mogu nastaviti svoje živote."
bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati