NA DRUŠTVENIM mrežama često susrećemo brojne lažne informacije o cjepivu - od zavjera po kojima se u ljude ugrađuju mikročipovi do vijesti o tome da će cjepivo nekako uspjeti izmijeniti naš genetski kod.

BBC je pitanje o bojazni od izmjene DNK postavio trima neovisnim znanstvenicima i svi kategorički negiraju da cjepivo protiv covida-19 mijenja ljudski DNK.

Neka od novih cjepiva, poput onog koje je razvila tvrtka Pfizer/BioNTech i odobreno je u Velikoj Britaniji, koriste fragmente genetskog materijala virusa ili takozvanu glasničku RNK.

Promjena DNK

"Ubrizgavanje RNK u nečiji organizam ni na koji način ne djeluje na DNK ljudskih stanica", kaže profesor Jeffrey Almond sa Sveučilišta u Oxfordu. 

Ona funkcionira tako da organizmu daje uputstvo o proizvodnji proteina koji je prisutan na površini koronavirusa, a imunosni sustav zatim uči prepoznavati i stvarati antitijela protiv tog proteina.

U antivakserskim postovima se obično ističe da tehnologija cjepiva glasničkim RNK (mRNA) "dosad nije bila testirana ni odobrena". 

Istina je da cjepivo s glasničkim RNK dosad nije bilo odobreno, no u posljednjih su nekoliko godina obavljene brojne studije o cjepivima s mRNA-om koja su primijenjena na ljudima.

Otkako je izbila pandemija, cjepivo je testirano na više desetaka tisuća ljudi širom svijeta i prošlo je rigorozan proces ishođenja dozvola.

Poput svih novih cjepiva mora proći stroge provjere sigurnosti prije nego što se preporuči za široku upotrebu.

U prvoj i drugoj fazi kliničkih ispitivanja cjepiva se testiraju na malom broju dobrovoljaca da bi se provjerila njihova sigurnost i da bi se odredila odgovarajuća doza. 

U trećoj fazi ispitivanja cjepiva se testiraju na tisućama dobrovoljaca da bi se ustanovilo u kojoj su mjeri učinkovita.

Grupa koja je primila cjepivo i kontrolna grupa koja je primila placebo pažljivo se nadziru zbog potencijalnih negativnih reakcija, takozvanih nuspojava.

Nadzor sigurnosti nastavlja se i nakon što se cjepivo odobri za upotrebu. 

Bill Gates i tvrdnje o mikročipiranju

Po teoriji zavjere koja je obišla svijet, pandemija koronavirusa paravan je za plan o ugradnji mikročipova koji se mogu pratiti, a iza svega navodno stoji suosnivač Microsofta Bill Gates. 

Ne postoji cjepivo s "mikročipom" i nema dokaza za tvrdnju da Gates to u budućnosti kani izvesti.

Glasine su se počele širiti u ožujku kad je Gates u jednom intervjuu rekao da ćemo na kraju "morati imati neku vrstu digitalnih certifikata" na temelju kojih će se znati tko se oporavio, tko je testiran i na koncu, tko se cijepio. Nije spominjao nikakve mikročipove.

To je rezultiralo globalno podijeljenim člankom pod naslovom: "Bill Gates će koristiti implantate mikročipa u borbi protiv koronavirusa."

Unatoč nedostatku dokaza, u svibnju je anketa YouGova, kojom je obuhvaćeno 1640 ljudi, pokazala da 28 posto Amerikanaca vjeruje kako Gates želi koristiti cjepiva za ugradnju mikročipova u ljude, a među republikancima je taj broj iznosio 44 posto.

Lažna tvrdnja o upotrebi tkiva pobačenog fetusa

Postoje i tvrdnje po kojima cjepivo sadrži tkivo pluća pobačenog fetusa, što nije točno.

"Stanice fetusa ne koriste se u proizvodnom procesu nijednog tipa cjepiva", kaže dr. Michael Head sa Sveučilišta u Southamptonu. 

Video postavljen na jednoj od najvećih antivakserskih stranica na Facebooku poziva se na studiju za koju autor tvrdi da pokazuje što sve ide u cjepivo koje izrađuju AstraZeneca i Oksfordsko sveučilište. 

No njegovo je tumačenje pogrešno s obzirom na to da je studija proučavala način na koji cjepivo reagira kad se u laboratoriju uvede u ljudske stanice. 

Do zabune je vjerojatno došlo jer postoji korak u procesu razvoja cjepiva pri kojemu se koriste stanice uzgojene u laboratoriju, a potječu iz embrionalnih stanica koje bi inače bile svakako uništene. Tehnika je razvijena šezdesetih godina prošlog stoljeća, no za potrebe ovog istraživanja nisu korišteni pobačeni plodovi.

Brojna cjepiva izrađuju se na ovaj način, pojašnjava dr. David Matthews sa Sveučilišta u Bristolu, dodajući da se bilo kakvi tragovi stanica u cijelosti uklanjaju iz cjepiva "u skladu s iznimno visokim standardima".

Tvorci cjepiva sa Sveučilišta u Oxfordu ne negiraju da su koristili klonirane stanice, no ističu kako nije riječ o "stanicama tkiva pobačenih fetusa".

Stanice funkcioniraju poput tvornica kako bi proizvele vrlo oslabljen oblik virusa koji je prilagođen tako da djeluje kao cjepivo.

No premda se oslabljeni virus stvara uz pomoć tih kloniranih stanica, sav se stanični materijal uklanja kada se virus pročisti i ne koristi se u cjepivu.

Tvrdnje o stopi oporavka

Svjedoci smo "argumenata" protiv cjepiva za covid-19 posvuda na društvenim mrežama. Njihovi autori pitaju se zašto nam je uopće potrebno cjepivo ako su izgledi da netko umre od virusa toliko mali.

"Meme" koji dijele antivakseri navodi da je stopa oporavka od bolesti 99.97 posto i upućuje na to da je sigurnije oboljeti od covida nego primiti cjepivo.

Za početak, brojka koja se u "memeu" naziva "stopom oporavka", sugerirajući da je riječ o osobama koje su se zarazile virusom i preživjele bolest, jednostavno nije točna.

Otprilike 99.0 posto osoba koje se zaraze koronavirusom prežive covid, kaže Jason Oke, viši statističar sa Sveučilišta Oxford.

Dakle, oko stotinu od 10.000 zaraženih će umrijeti, a to je daleko više od tri od 10.000, kako sugerira objavljeni "meme".

No Oke dodaje da "u svim slučajevima rizik u mnogočemu ovisi o dobi oboljelog te se ne uzima u obzir kratkoročni i dugoročni morbiditet od covida-19".

"Ne radi se samo o pukom preživljavanju. Na svaku osobu koja umre, postoje i drugi ljudi koji bolest prežive, no prethodno su podvrgnuti liječenju na odjelima za intenzivnu skrb, a među njima su i oni koji pate od dugotrajnih zdravstvenih posljedica."

To može rezultirati preopterećenjem zdravstvenog sustava pacijentima oboljelim od covida, koji zauzimaju ograničene resurse bolnice namijenjene liječenju pacijenata oboljelih od svih ostalih bolesti i ozljeda.

Koncentriranost na ukupnu stopu smrtnosti i svođenje cijepljenja na individualan čin u potpunosti promašuje poantu cijepljenja, smatra prof. Liam Smeeth s Londonskog fakulteta za higijenu i tropsku medicinu.