ZAGREBAČKI nakladnik "Barbat" objavio je knjigu uglednoga povjesničara Franje Šanjeka "Bosanskohumski krstjani u povijesnim vrelima".

Autor u predgovoru napominje da se krstjani i Crkva bosanska kao historiografski problem pojavljuju u povijesnoj znanosti sredinom 19. stoljeća, a prvi sustavan pokušaj obradbe povijesti Crkve bosansko-humskih krstjana objavio je u istoimenu djelu Božidar Petranović u Zadru 1867.

U toj knjizi Petranović tvrdi, kako navodi Šanjek, da je Crkva bosanska bila pravoslavna i da je s vremenom postala krivovjernom i to pod utjecajem makedonskih bogumila koji su se preko srpskih zemalja postupno infiltrirali u Bosnu.

U djelu "Bogumili i patareni" hrvatski povjesničar Franjo Rački tvrdi pak da su bosanko-humski krstjani izravni potomci bugarskih i makedonskih bogumila. Šanjek smatra da se upravo pod utjecajem Račkoga krstjane počelo nazivati bugumilima, izrazom nepoznatim povijesnim vrelima o Crkvi bosanskoj.

Povjesničar Jaroslav Šidak u studijama o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, kako podsjeća, branio je katoličku pravovjernost krstjana od optužaba latinskih i pravoslavnih vrela, uvjeren da je Crkva bosanska katolička s istočnim obredom, koja je u nezgodno vrijeme poricala autoritet Rimske crkve.

U historiografiji naroda bivše Jugoslavije o Crkvi bosanskoj, kako tvrdi Šanjek, nerijetko prevladavaju etička, društveno-politička, kulturno-religiozna i ideloška stajališta pojedinih autora.

Recenzenti akademik Lujo Margetić i Petar Strčić smatraju da Šanjekova knjiga podastire znanstvenoj i kulturnoj javnosti najvjerodostojnija vrela o fenomenu krstjana, za koji Šanjek tvrdi kako duboko zadire u društvenu, intelektualnu, političku i religioznu problematiku hrvatskog i europskog srednjovjekovlja.

Literarna građa i odabrani arhivski dokumenti u knjizi su objavljeni u izvornu jeziku i u suvremnenom hrvatskom prijevodu. Autor je analizirao podrijetlo i povijesni razvoj Crkve bosansko-humskih krstjana, uključivo krivovjerje uz istočnu obalu Jadrana (Ecclesia Dalmatie) i katarske crkve slavonskoga reda (Ecclessia Sclavoniae).

Piše o znamenitom saboru na Bilinu polju 1203., o Bosanskoj (katoličkoj) biskupiji i heterodoksnim krstjanima te odnosu srpske srednjovjekovne države i bosanskoga krivovjerja. Knjiga sadrži dokumente koji se izravno odnose na pojavu i širenje heterodoksnih krstjana u Bosni i Humu, njihov utjecaj na društvene i kulturne događaje, utjecaj stranih čimbenika, posebice iz Rima i Budima na rješavanje toga gordijskoga čvora hrvatskoga srednjovjekovlja, koji je, po Šanjekovim procjenama, utjecao i na šira europska zbivanja.