Od ministarske plaće se ne kupuju vile s bazenima

Od ministarske plaće se ne kupuju vile s bazenima
Foto: Index/Pixsell/Milan Sabic

STVAR je krajnje jednostavna. S hrvatskom ministarskom plaćom, koja je tek nešto viša od plaće prosječnog radnika u Njemačkoj, ne može se za mandata bitno povećati imovina. Cijela priča s imovinskim karticama zbog koje padaju ministri jedan za drugim počinje i završava s tom jednostavnom činjenicom.

Dok ste javni dužnosnik, ili općenito radite u javnom sektoru, nema šanse da si od plaće možete stvoriti vilu s bazenom, kupiti kuću u Zagrebu ili nešto slično, ako niste nešto naslijedili ili imali od prije. A ako ste imali od prije - onda to mora biti uredno navedeno u imovinskoj kartici.

>> FOTO Pogledajte vilu s bazenom Milana Kujundžića u Ivanbegovini

Koliko god, naime, plaće od 15-18.000 kuna izgledale velike za nekoga tko prima 4-5.000, realno s tom plaćom možete otplaćivati kakav prosječan stan i kupiti na kredit ne baš tako luksuzan auto. Pa rata kredita na šest godina za auto od 200.000 kuna je preko 3000 kn, dodati tome kasko, gume, servise, održavanje… A još uopće nismo došli u cjenovni rang jednog Mercedesa ili BMW-a. Dodatno, dužnosnici uz plaću mogu tek predavati na faksu ili primati naknade od autorskih honorara, ako su u kojem upravnom tijelu, nemaju pravo na naknadu. Ima tu još nešto. Posao u izvršnoj vlasti donosi prilične troškove - počnite od odjeće. Računajte odijela, košulje i ostalo što traži protokol.

Ponekad treba i počastiti stranačku ekipu koja vam je lijepila plakate. Službene kartice na državnoj razini su prilično pod nadzorom (puno više časti lokalna samouprava) pa ipak treba iskoristiti svoju. Priča kako se kuća može kupiti tako da štedite od dnevnica za putovanje koje su donedavno bile 150 kn ipak je samo urbana legenda.

Imovinska kartica na početku i kraju mandata ne može imati velike razlike

Stvar je jednostavna - na početku i na kraju mandata dužnosnici ispunjavaju imovinsku karticu i ona na početku i na kraju mandata treba biti manje-više ista. Ako ste štedjeli, možda imate 100-200.000 kuna veću imovinu, možda i malo više ako baš svaki dan jedete u menzi kao jedan brački zastupnik, ali to je manje-više to. Sve drugo ste morali imati od prije: zarađeno ili naslijeđeno. Ili vam je zaradio netko iz uže obitelji, ali onda i to treba biti navedeno.

No, zanimljivo, naši dužnosnici stalno imaju neki problem s imovinskim karticama. Nekima se naglo nađe dodatna, zaboravljena imovina. Neki drugi su cijeli život u javnom sektoru, na pristojnoj no ne velikoj proračunskoj plaći, no eto čine se većim financijskim magovima nego Warren Buffett. Treći dobivaju kredite o kakvima većina može samo sanjati.

Ispunjavanje imovinske kartice kao odlazak u Mordor

Imovinska kartica, formular gdje treba upisati značajniju imovinu i kredite, čini se našim dužnosnicima prepreka u rangu onoga što mora proći ekipa iz Gospodara prstenova u sve tri knjige. Jedan ne zna ispuniti, drugi ne zna kvadraturu vlastite imovine, treći ne zna ni namjenu prostorija, četvrtome žena nije rekla za svoje poslovne uspjehe. Naravno da se onda pojavi sasvim razložno pitanje: jesu li muljali s karticom, jesu li muljali s imovinom ili stvarno ne znaju ispuniti istu? Ako je ovo zadnje, "eto ja ministar ne znam ispuniti formular", pitanje je tko je takvom čovjeku dao ministarsko mjesto. Ako je ovo prije, muljanje, onda je upravo to - muljanje.

Prva i osnovna pretpostavka je - dok ste na javnoj dužnosti i imate javnu i lako provjerljivu plaću (u javnom sektoru nema tajnosti plaća) jedini, ali jedini način da vam se bitno promijeniti ukupna imovina je da ili nešto naslijedite ili da odete u Vegas i zavrtite na ruletu. Visoka hrvatska ministarska plaća je u biti 2200 do 2300 eura od čega treba platiti i odjeću i režije i stranci neki postotak i ostale životne troškove, pa ako vam ostane i pola, to je 1150 eura, dovoljno za pola kvadrata stana u Zagrebu svaki mjesec, godišnje dakle šest kvadrata ili garsonijera od 24 kvadrata za cijeli četverogodišnji mandat! Ako ste na još boljem mjestu, predsjednika Republike, to je već 3000 eura mjesečno, pa će za pet godina možda pasti i jedan stan od sobe i pol - punih 40 kvadrata. I to je to. Govorimo da realno za tri saborska mandata, što je jako puno, objektivno jedva možete kupiti trosobni stan na prosječnoj lokaciji u Zagrebu, a kamoli kakvu lijepu kuću!

Ako ste ušli u politiku bogati - to treba biti odmah vidljivo

Matematika je prilično jednostavna. Naravno, neki ljudi u politiku ulaze bogati, i neka takvih, kamo sreće da imamo uspješnih direktora velikih firmi. I ti ljudi s pravom mogu imati jako veliku imovinu, uredno su im firme zaradile, oni su platili porez na dobit i kupili i kuće i bazene i vikendicu i planinsku kuću - ali onda dobit mora biti jasno vidljiva u financijskim izvješćima firme i naravno sve to treba biti jasno uneseno u imovinsku karticu. Bilo kakvo naknadno "pronalaženje" kuća, vikendica ili Mercedesa jednostavno nije dopustivo, jer to znači ili neznanje ili muljažu.

Čini se da su imovinske kartice dužnosnika u nas ispunile svrhu, jer za političare nezgodnih pitanja o podrijetlu imovine ima sve više. Plaće su javne, životne troškove uglavnom svi znamo, javnost i novinari imaju sasvim legitimno pravo pitati: "Odakle vam?" Da ne spominjemo koliko košta održavanje jedne veće nekretnine ili, recimo, jahte. Ako netko renta - lijepo i taj prihod u poreznu karticu. Odgovor na pitanje o svojoj imovini trebaju znati reći svi dužnosnici, ili će morati otići, prije ili kasnije. 

Nervoza kod političara

Od državnih plaća vile, bazene i zamkove sigurno nisu sagradili, inače bi ih imao svaki prosječni Nijemac ili Austrijanac. Sve se to lako izračuna. Možda baš u tome, lakom računanju moguće imovine, računu koji može napraviti svatko od nas, i je problem. Zbog toga su političari na svako pitanje o imovini nervozni.

A možda bi i Porezna uprava, umjesto da lovi sitne švercere peršinom i salatom, mogla pogledati procjene vrijednosti svih tih političarskih vila i vikendica i jahti i provjeriti stvari u detalje? Ili državni represivni sustav postoji samo za sitne igrače, a ne za one koji se, eto, "snađu"?

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara