Odvjetnik Gotovine: Galiću i Tolimiru doživotni zatvor, a Karadžiću 40 godina? Što propuštam?

Odvjetnik Gotovine: Galiću i Tolimiru doživotni zatvor, a Karadžiću 40 godina? Što propuštam?

Foto: FAH

LUKA MIŠETIĆ, odvjetnik generala Ante Gotovine, u četvrtak je u povodu presude Haškog suda Radovanu Karadžiću od 40 godina zatvora, na svom Twitter računu izrazio zbunjenost odlukom zapitavši se što je propustio u presudi Karadžiću kada su drugi za manje zločine dobili veće kazne.

"Galić je dobio doživotni zatvor za granatiranje Sarajeva. Tolimir je kažnjen doživotnim zatvorom za Srebrenicu. Karadžiću 40 godina za Sarajevo i Srebrenicu zajedno. Što propuštam?", zapitao se Mišetić.

Stanislav Galić, zapovjednik Romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, bio je suđen na doživotni zatvor 2003. kao najodgovorniji za dugotrajnu opsadu Sarajeva, uključujući i pokolj na tržnici Markale 2004.  kada je ubijeno 66 ljudi.

General Vojske RS Zdravko Tolimir je 2012. osuđen na doživotni zatvor zbog zapovjedne odgovornosti za srebrenička masovna pogubljenja, kao i ubijanje ključnih ljudi bošnjačke zajednice u Žepi - kao bivši pomoćnik Ratka Mladića za obavještajno–sigurnosne poslove u Glavnom štabu VRS-a.

Podsjetimo, predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić proglašen je danas pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu krivim za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine u Bosni i Hercegovini i osuđen na kaznu od 40 godina zatvora.

> Karadžić kriv za genocid u Srebrenici, osuđen na 40 godina zatvora

Kriv je za genocid u Srebrenici

Raspravno vijeće utvrdilo je da je kriv za genocid u Srebrenici i višegodišnje teroriziranje Sarajeva kao i za uzimanje pripadnika UN-a za taoce, a utvrdilo je da nije bilo genocida u sedam općina -Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku te ga je oslobodilo krivnje za taj dio optužnice.

Sud je utvrdio da je postojao plan sudionika udruženog zločinačkog pothvata za eliminaciju stanovništva Srebrenice kroz prisilno premještanje žena, djece i starijih muškaraca te fizičku eliminaciju muškaraca što je dosegnulo razmjere genocida.

Vijeće je utvrdilo da su 12. i 13. srpnja 1995., nakon što je stvoreno ozračje prinude u srebreničkoj enklavi, stanovnici prisiljeni na odlazak. Trideset tisuća žena i djece prevezeno je iz Potočara na područje pod muslimanskom kontrolom. Tisuće muškaraca, koji su odvojeni od njih, nakon toga ubijeni su na sustavni način i organizirano, utvrdilo je vijeće. Vijeće je uvjereno da je postojao plan da se svi vojno sposobni muškarci i dječaci pobiju i da on nije mogao biti proveden bez znanja i namjere vojnog vodstva bosanskih Srba da počine genocid.

Vijeće je zaključilo da su Karadžić i Mladić još u ožujku 1995. osmislili plan da se muslimani uklone iz Srebrenice i da je primao relevantne informacije tijekom osvajanja enklave. S civilnim povjerenikom za Srebrenicu Miroslavom Deronjićem Karadžić je nakon pada Srebrenice 13. srpnja 1995. navečer govorio o muslimanima u šiframa kao "o robi koja se mora smjestiti u magazine", a odmah nakon toga razgovora Deronjić je s pukovnikom Ljubišom Bearom razgovarao gdje pobiti muslimane. To za vijeće "van razumne sumnje pokazuje suglasnost Karadžića za ubijanje muslimanskih muškaraca" i da je dijelio cilj udruženog zločinačkog pothvata da se pobiju muslimanski muškarci nakon 13. srpnja 1995.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara