Ogromno otkriće: Riješen misterij izduženih lubanja iz Osijeka

Ogromno otkriće: Riješen misterij izduženih lubanja iz Osijeka
Foto: Mario Novak, Mislav Čavka, Dženi Los

VJEROJATNO su mnogi čuli za pronalaske izduženih i deformiranih lubanja kod drevnih Maya, Inka i drugih naroda. Po medijima su o njima znale kolati priče, odnosno teorije zavjera, da se radi o ostacima vanzemaljaca, ali je znanstvena zajednica dokazala kako se zapravo radi o jednoj neobičnoj, ali ipak podosta raširenoj praksi kod mnogih starih civilizacija.

No, čitatelje će možda iznenaditi vijest da su takve deformirane lubanje pronađene i kod nas, u Osijeku, i da su zapravo bile dio jednog vrlo neobičnog načina ukopa, koji je kod znanstvenika pobudio mnoga pitanja.

U studiji koja je objavljena u časopisu PLOS ONE, a koja je provedena pod vodstvom arheologa Rona Pinhasija sa Sveučilišta u Beču i našeg bioarheologa Marija Novaka s Instituta za antropologiju, prezentirani su rezultati izotopske i genetičke analize tri pokopane osobe koje su pronađene tijekom arheoloških istraživanja u Osijeku 2013. godine, na području Hermanovog vinograda.

Ovaj neuobičajen ukop datira iz 5. i 6. stoljeća poslije Krista, odnosno iz doba Velike seobe naroda kada na ovim prostorima borave različiti nomadski narodi kao što su Huni, Goti, Gepidi, Langobardi i sl. Radi se o iznimno rijetkom nalazu koji je posebice zanimljiv zbog toga što su lubanje dvije osobe iz tog groba umjetno deformirane te su im glave izdužene ili povišene.

Izdužene lubanje i neobična sličnost umrlih mladića

“Analiza je pokazala da je riječ o tri mladića starosti oko 14 godina, svi pokazuju znakove neishranjenosti, a izotopna analiza ukazuje na identičnu prehranu kod sve tri osobe, gdje su se hranili većinom žitaricama s vrlo malim udjelom proteina životinjskog porijekla.

Ono što je iznimno važno su rezultati analize drevne DNK koja je pokazala da svaka od analiziranih osoba ima različito geografsko podrijetlo: osoba s izduženom lubanjom potječe iz istočne Azije, osoba s povišenom lubanjom potječe s Bliskog istoka, a osoba s normalnom lubanjom s područja istočne Europe“, rekao je za Index bioarheolog Mario Novak.

Deformirana lubanja – dokaz statusa

“Umjetna deformacija lubanje je namjerna aktivnost koja se provodi na glavama dojenčadi s ciljem postizanja željenog oblika lubanje pomoću letvica, jastučića ili posebno napravljenih pokrivala za glavu.

Radi se o široko rasprostranjenom kulturnom fenomenu koji se prakticira kako bi se označio grupni ili individualni identitet, odnosno kako bi razlikovao pojedince od ostalih ljudi ili kako bi pružio jasno vidljive dokaze o statusu ili pripadnosti određenoj klasi“, objasnila je molekularna genetičarka Kendra Sirak, poslijedoktorandica u laboratoriju Davida Reicha na Sveučilištu Harvard i koautorica ovog istraživanja.

Žrtvovanja ljudi na području današnje Hrvatske?

U samoj studiji spominje se i mala mogućnost da se pri ukopu radilo o žrtvovanju mladih ljudi kako bi se postigla bolja žetva. Upitali smo Marija Novaka kolika je vjerojatnost da se radilo o ljudskom žrtvovanju i je li takva praksa bila prisutna za vrijeme Velike seobe naroda.

“To nam je jedna od najvećih nepoznanica. Hipotezu da se možda radi o žrtvovanju ljudi su zapravo predstavili moji kolege iz Rumunjske i Mađarske jer postoji nekoliko sličnih ukopa na tome području iz istoga razdoblja, a koji se vežu uz germanska plemena i nomadsku populaciju.

Kod svih spomenutih ukopa ponavljaju se određeni uzorci; recimo ovdje imamo tri mladića koji su iste dobi, svi pokazuju znakove izgladnjelosti, a pokopani su vrlo neobično, u jami zajedno s gomilom životinjskih kostiju i keramike“, rekao je Novak.

“Kolege arheolozi iz inozemstva su na temelju sličnih nalaza došli do zaključka da se vjerojatno radi o žrtvovanju jer su u ukopima pronašli razbacane kosti mladića, pomiješane sa životinjskim kostima.

No, to je za sada samo hipoteza. Vrijeme Velike seobe naroda je vrlo turbulentno, a povijesni izvori su jako oskudni. Recimo, znamo da su rimski pisci spominjali žrtvovanja ljudi kod barbarskih naroda, ali teško je to, za sada, potvrditi sa sigurnošću“, dodao je.

U što su vjerovali?

“Plemena koja su prolazila kroz naše područje imala su različita vjerovanja. Većinom su bili mnogobošci. Obožavali su Sunce, Mjesec i slično. Goti su bili, primjerice, Arijanci, odnosno pripadali kršćanskoj sekti. Huni se bili većinom totemisti, vjerovali su u životinje i nebeska tijela.

Zanimljivo je da na području Crnog mora imamo Sarmate i Skite koji su često obožavali jelene i konje. Oni su također žrtvovali mlade neudane djevojke. Ako je umro plemenski vođa, znali su žrtvovati gomile konja, ali i ljudske žrtve“, ispričao je Novak za Index.

Mada još ne znamo radi li se uistinu o žrtvovanju ljudi, ovaj nalaz je zasigurno interesantan i značajan za našu arheološku zajednicu zbog specifičnosti načina ukopa, a s obzirom na to da će vjerojatno, ako ništa drugo onda zbog izduženih lubanja, pobuditi interes i kod hrvatskih građana, nadamo se da će se uskoro sprovesti daljnja istraživanja koja će još dodatno rasvijetliti ovaj neobičan i tajnovit nalaz.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara