Foto: Index, FAH

"NAS i dalje nitko ništa ne pita", požalio mi se prije nekoliko dana Dražimir Jukić, predsjednik Zbora udruga veterana gardijskih postrojbi i jedan od viđenijih prosvjednika pred Ministarstvom branitelja.

To o čemu ih nitko ništa ne pita je ime novog ministra branitelja. Otkako je Mijo Crnoja prisiljen na ostavku, Vlada samo prima odbijenice od onih koje su poželjeli imenovati ministrom branitelja. Premijer Tihomir Orešković je odmah nakon Crnojine iznuđene ostavke, bolje bi bilo reći smjene jer se on ostavci žestoko opirao uz svesrdnu podršku HDZ-ovog braniteljskog gurua Josipa Vidovića i šefa stranke Tomislava Karamarka, najavio da će u najkraće vrijeme pronaći zamjenu za degažiranog barakaša. No, čini se da mjesto ministra branitelja baš i nije tako primamljivo. Prije samo nekoliko mjeseci činilo se da postoji pregršt kandidata, koga god biste upitali znao je što treba u tom ministarstvu napraviti i zašto je Predrag Matić pogrešna osoba za to mjesto. Odjednom, svi veziri mukom zamukoše.

Pitajmo učitelje, studente, pacijente...

"Matić je bio idealna osoba. Imao je odličnu šansu riješiti sva braniteljska pitanja. Na žalost, sve je otišlo krivo", rekao mi je istom prilikom Dražimir Jukić te dodao da bi i za novoga ministra braniteljske udruge predložile nekog Matićevog profila. Žalostan je, kaže, što Vlada nije uključila braniteljske udruge u izbor novog ministra. Razgovarali smo i o ukidanju Ministarstva branitelja za što Jukić kaže da to uopće nije loša ideja, ali tek za nekoliko godina. „Kad se sve posloži“, reče.

Ubrzo po tom razgovoru pojavila se informacija da se pravaši iz vladajuće koalicije zalažu za ukidanje Ministarstva branitelja, a MOST predlaže da o svemu odluče sami branitelji. Na prvu se to i ne čini kao loša ideja. Pitajmo branitelje što žele i ispunimo im želju kakva god bila. Bio to neki dosad nepoznati ministar, ili potpuno ukidanje Ministarstva. Kad već dio njih već godinu i pol larma, neka konačno i daju neki suvisli prijedlog. Nadajmo se samo da to ne bi bio prijedlog poput onih kakve su prije nekoliko mjeseci dali za izmjene zakona o braniteljima. Pošaljemo lijepo pola milijuna letaka na kućne adrese branitelja, odmah ih u naslovu upozorimo da resor ima toliko i toliko novca na raspolaganju, i neka sami odluče što će napraviti.

No, da se ne bi branitelje i dalje stigmatiziralo, kao povlaštenu kastu hrvatskoga društva, trebalo bi isti princip primijeniti i u drugim resorima. Kao što bi se branitelje pitalo koga žele za ministra i žele li uopće ministarstvo, tako bi trebalo pitati znanstvenike, profesore, učitelje, pa čak i studente i učenike koga žele vidjeti na mjestu ministra znanosti. Žele li nekoga tko nije baš siguran u teoriju evolucije ili imaju nekog drugog na umu? Maleni dio znanstvenika, u postotku manje-više jednak broju šatoraša u apsolutnom broju branitelja, već se oglasio po tom pitanju. Putem Indexa već su rekli da Predragu Šustaru nije mjesto u Ministarstvu znanosti. Osim kao lošem primjeru pretvaranja Ministarstva znanosti u Ministarstvo na rubu znanosti. So, Šustar, bye, bye!

Šuštar, Nakić, Hasanbegović - bye, bye!

Idemo dalje. Ministar zdravlja Dario Nakić čim je preuzeo dužnost brže-bolje je ukinuo program „72 sata“ prema kojem se pacijenti s karcinomom morali početi liječiti unutar tri dana od dijagnosticiranja bolesti. Ministar je ustvrdio da taj program nije donio nikakve koristi sustavu jer sustav, naravno, postoji radi sustava, a ne radi pacijenata. Pobunila se udruga pacijenata. Adieu. Auf Wiedersehen. Gesundheit. Farewell.

Ministarstvo kulture? O Zlatko Hasanbegoviću premoćnom većinom već su se izjasnili kulturnjaci i novinari, još se čeka što će reći arheološke iskopine i Viteško alkarsko društvo, ali njihovi glasovi neće pretjerano utjecati na rezultat. Najveći dio kreatora kulture i medija ne želi Hasanbegovića, za kojeg nažalost netočan urbani mit kaže da je, kad se slagala Vlada i Karamarko spomenuo kulturu, prvi otkočio svoj browning. Kad smo već krenuli s pozdravima, pozdravimo i Zlatka Hasanbegovića. Hit the road Jack and don't you come back no more.

No, ni tu nije kraj. Kad već pitamo na sve strane zašto ne bismo priupitali građane Republike Hrvatske koga žele za premijera. Odštampamo, kao i za branitelje, tri i nešto milijuna listića pa neka svatko ima priliku odlučiti čija je stražnjica najbolja za ostavljanje otiska u kožnom stolcu najvećeg ureda u Banskim dvorima. Vjerujem da se to u nekim zemljama zove izbori i da bi se oni koji žele voditi državu trebali kandidirati na njima. Od premijera bismo se mogli oprostiti pjesmom The Buoysa. And nobody ever got around, To finding Timothy, Timothy...