SVETINJA. To je jedan od omiljenih pojmova na hrvatskoj političkoj desnici kojim se ona služi da razne pojave i događaje pokuša proglasiti neupitnima i zabraniti njihovo kritičko propitivanje. Svetinja je u međuvremenu mnogo: branitelji su svetinja, Domovinski rat je svetinja, nogometna reprezentacija je svetinja, Bleiburg je svetinja, Dinamo je svetinja, sve i svašta je svetinja.

Riječ je o iznimno problematičnom pojmu u kontekstu demokratskog i sekularnog društva, primjerenijem teokraciji nego demokraciji, ali u hrvatskom javnom diskursu toliko raširenom da mnogi s njime ne vide nikakav problem. Dapače, rado će se njime poslužiti čim im to zatreba iz oportunističkih razloga.

Nasmiješena Kolinda je pozirala s turistima za fotografije

S duge strane, takt i pristojnost kod takvih nisu baš na cijeni, čega je možda najbolji primjer Zdravko Mamić kojemu su usta uvijek puna “svetinja”, ali nije kroz svoj cijeli život uspio svladati osnove pristojnog ponašanja. S time ponekad ima problema i njegova (bivša?) frendica, predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, kao i aktualni državni vrh i vladajuća politička kasta, što su još jednom pokazali na komemoraciji za Olivera Dragojevića. Sudeći po njihovoj nonšalanciji, čini se da uopće nisu ni razumjeli u čemu je bio problem s njihovim na momente doista besramnim ponašanjem.

Za početak, zauzeli su hrvatski političari i političarčići više od pola prvog reda u splitskom HNK, a Dragojevićevoj obitelji prepustili ostalo. Nije im ni to bilo dovoljno, pa su zauzeli i skoro cijeli drugi red. Prisustvo političara na javnoj komemoraciji za nekog nacionalnog velikana je i poželjno i neizbježno, ali oni moraju biti svjesni da to nije njihov show i da se ne trebaju gurati u prvi plan. Mjesto u prvom redu su trebali dobiti eventualno predsjednici države, sabora i vlade, i to je to. Političarima kojima dolazak na komemoraciju Oliveru Dragojeviću ovisi o počasnoj poziciji u publici, tamo i nije bilo mjesto.

Nezabilježeno ponašanje u svjetskoj politici

Predsjednica Grabar-Kitarović je prvo odradila formalno tješenje Oliverove udovice Vesne Dragojević, a onda je nakon dirljive komemoracije izašla na splitsku Rivu, nabacila fejk osmijeh i - fotografirala se s turistima! Nije izmišljotina, ta groteska se jučer doista odigrala. U jednom trenutku je Kolinda nosila masku sućuti i utjehe, a već nekoliko minuta kasnije je razvukla usne u namješteni osmijeh i zadovoljno pozirala s turistima. 

Riječ je o nezabilježenom ponašanju u svjetskoj politici - da se izađe s komemoracije nacionalnog velikana i onda odmah vašarski fotka s nekime tko slučajno naiđe na ulici. To se jednostavno ne radi, to je blamaža. Teško je zamisliti bilo kojeg svjetskog državnika da se tako ponaša, osim možda američkog predsjednika Donalda Trumpa, poznatog po svojoj bahatosti, samozaljubljenosti i nepristojnosti. 

Zov jeftinog sakupljanja bodova jači od doličnog ponašanja

I premijer Plenković je u društvu svite prošetao Rivom, no na sreću nije se ni s kime nasmiješeno fotkao, doduše vjerojatno jer ga to nitko i nije zamolio. Ili pak fotografi nisu zabilježili nešto tako.

Kolinda je nakon komemoracije sjela i u obližnji kafić i hengala s lokalnim HDZ-ovcima (na slikama se vidi da je među njima i predsjednik splitskog HDZ-a Petar Škorić, najpoznatiji po tome što ga je general Ante Gotovina nazvao budaletinom te splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara), kao da maloprije nije bila na komemoraciji Oliveru nego je došla u Split da napravi đir po gradu, kao da je i sama turistkinja, a ne tu kao predsjednica Republike Hrvatske na važnom službenom događaju. Zov predizborne kampanje i borbe za reizbor opet je bio snažniji od doličnog ponašanja, što može biti simpatično kada je riječ o navijanju na Svjetskom prvenstvu, ali je mučno gledati kada je riječ o komemoraciji velikanu.

Doduše, sada je jasno da ne treba priželjkivati Kolindino prisustvo na komemoraciji u Jasenovcu, jer sudeći po onome što je jučer učinila u Splitu, onda bi u Jasenovcu nakon komemoracije otišla do ekipe iz Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac i opalila s njima nekoliko selfieja.

Na sreću, ništa od toga nije pokvarilo ispraćaj Olivera iz Splita, jer obični su ljudi vrlo dobro znali kome je taj dan posvećen i kako ga treba obilježiti. Ali nas podsjeća da hrvatska vladajuća kasta nije više u stanju prepoznati trenutak kada su prvenstveni imperativ ljudskost i pristojnost, a ne njihove karijere i sakupljanje jeftinih političkih bodova.