SJEDIŠTE Afričke unije u Addis Abebi blistava je građevina nalik na svemirski brod, koja sjaji na popodnevnom suncu. Uz susjedni neboder ističe se u glavnom gradu Etiopije.

Dok ulaze u liftove, posjetitelje se pozdravlja na mandarinskom, a plastične palme nose logotip China Development Banka. Svugdje postoje male naznake da je zgrada nastala uz kinesku financijsku pomoć. Peking je 2006. godine obećao 200 milijuna dolara za izgradnju sjedišta. Gradnja je završena 2012., a sve su po mjeri izveli Kinezi, među ostalim i moderni računalni sustav, piše BBC.

Kompromitacija računalnih sustava Afrike

Nekoliko godina zgrada je bila ponosan dokaz sve bliskijih veza između Kine i Afrike. Trgovinska razmjena je eksplodirala u posljednja dva desetljeća, uz otprilike 20 posto godišnjeg rasta, navodi međunarodna konzultantska kompanija Kinsey. Kina je najveći gospodarski partner Afrike. No u siječnju 2018. godine francuski dnevni list Le Monde Afrique objavio je prijelomnu vijest.

Računalni sustav Afrike unije bio je kompromitiran. Navodeći više izvora, Le Monde je objavio kako se tijekom pet godina svake noći između ponoći i dva sata podaci sa servera Afričke unije šalju u 8000 kilometara udaljene servere u Šangaju. To se navodno događalo 1825 dana zaredom. Le Monde Afrique je napisao kako je sve otkriveno 2017. godine, nakon što je jedan savjesni znanstvenik, zaposlen u Afričkoj uniji, primijetio neuobičajeno visoku razinu računalne aktivnost na serverima u vrijeme kad su uredi bili prazni. Pokazalo se također i da su u zidovima i radnim stolovima zgrade pronađeni mikrofoni i uređaji za prisluškivanje. 

Reakcija je bila brza. I Afrička unija i kineski dužnosnici javno su osudili izvještaj kao lažan i senzacionalistički, te kao pokušaj zapadnih medija da naruše odnose između sve snažnije Kine i sve neovisnije Afrike. No Le Monde Afrique je rekao kako su dužnosnici Afričke unije neslužbeno izrazili zabrinutost zbog velike ovisnosti o kineskoj pomoći, te zbog posljedica koje iz toga mogu proizaći. Usred svega toga, jedna je činjenica ostala uglavnom nepoznata javnosti.

Glavni dobavljač informatičke i komunikacijske tehnologije u sjedištu Afričke unije bila je poznata kineska kompanija za telekomunikacijsku opremu Huawei.

”To ne znači da je kompanija sudjelovala u krađi podataka. Ipak, teško je zamisliti, s obzirom na ulogu Huaweija u opremanju i pružanju ključnih telekomunikacijskih usluga u zgradi Afričke unije i posebice računalnom centru, da kompanija može ostati potpuno nesvjesna navodne krađe ogromnih količina podataka, svaki dan kroz pet godina”, kaže Danielle Cave iz Australian Strategic Policy Institutea.

Huaweijev glasnogovornik za BBC je izjavio: ”Ako je došlo do curenja podataka iz sjedišta Afričke unije kroz duže vremensko razdoblje, ti podaci nisu potjecali iz tehnologije koju je Afričkoj uniji dostavio Huawei. Ono što je Huawei isporučio Afričkoj uniji su uređaji za podatkovni centar, ali ti uređaji nisu imali mogućnost pohrane ili prijenosa podataka.”

”Kad sam prije 30 godina započeo, nismo imali ni telefon"

Nema dokaza koji bi ukazivali da je Huaweijeva telekomunikacijska mreža ikad bila u službi kineske vlade ili bilo koga drugoga, u smislu pristupa podacima njegovih klijenata. 

Huawei je bio samo jedan od dobavljača u ovom projektu. Nitko nije službeno potvrdio da je sustav Afričke unije kompromitiran, no izvještaji su nastali u godinama sumnje prema Huaweiju kao kompaniji koja je pod prekomjernim utjecajem kineske vlade.

”Kad sam prije 30 godina započeo, nismo imali ni telefon. Jedini telefoni koje smo imali bili su oni s ručicama sa strane, kakve vidite u filmovima iz vremena Drugog svjetskog rata. Tada smo bili prilično nerazvijeni”, prisjeća se osnivač i predsjednik Huaweija Ren Zhengfei svojih početaka s drugim najvećim svjetskim proizvođačem pametnih mobitela, dok se nalazi u sjedištu kompanije u Shenzenu, simbolu uspjeha kojem je posvetio cijeli svoj život.

Dugo mramorno stepenište, prekriveno plišanim crvenim tepihom, pozdravlja posjetitelje na ulazu. Na vrhu stepenica, ogromna slika prikazuje tradicionalnu scenu kineske Nove Godine. Nekoliko kilometara dalje u Dongguanu, novi Huaweijev kampus još je impresivniji. Osmišljen kako bi ugostio 25.000 zaposlenika koji rade na istraživanju i razvoju, kampus se sastoji od 12 ”sela”, od kojih svako arhitekturom odgovara nekom europskom gradu, među ostalim Parizu, Bologni i Granadi.

Sve izgleda kao Silicijska dolina koju bi osmislio Walt Disney. Dugi hodnici s rimskim stupovima i pitoresknim francuskim kafićima krase kampus, povezan vlakom, koji prolazi kroz njegovane vrtove i umjetno jezero. To je sasvim drukčiji svijet od onog u kojem se Ren nalazio kad je 1987. godine pokretao kompaniju.

”Osnovao sam Huawei u vrijeme kad je Kina počela provoditi reformu i politiku otvaranja. U to doba, Kina je prelazila s planske na tržišnu ekonomiju. Ne samo ljudi poput mene, nego ni najviši državni dužnosnici nisu imali nikakvu ideju što je tržišna ekonomija. Činilo se da će biti teško preživjeti”, govori Ren.

Rođen je 1944. godine u južnoj Kini, u burnom i kaotičnom mjestu, jednoj od najsiromašnijih regija ionako oskudne zemlje. Kroz duže vrijeme, teškoće su bile sve što je iskusio. Potječe iz obitelji sa sedmero djece. ”Bili su vrlo siromašni. Mislim da su tegobe nešto što se može vidjeti kad se sagleda njegov život i što on neprekidno naglašava”, kaže David De Cremer, koautor knjige o Renu i Huaweiju.

Osnivanje Huaweija

Kako bi pobjegao od siromaštva i napornog rada, Ren je učinio isto što i mnogi mladi Kinezi u to vrijeme. Prijavio se u vojsku.

”Bio sam niži časnik u Narodnooslobodilačkoj armiji. Služio sam na građevinskim projektima, a ne u borbenim postrojbama. U to vrijeme, bio sam tehničar u vojsci, a potom sam postao inženjer”, objašnjava Ren.

Napustio je vojsku 1983. godine, kad je Kina počela smanjivati svoju vojsku i posvetio se elektroničkom biznisu. Prema vlastitom priznanju, u početku nije baš bio najbolji poduzetnik.

”Cijeli dotadašnji život proveo sam u vojsci i navikao sam raditi ono što mi se kaže. Odjednom sam se našao u tržišnom gospodarstvu. Bio sam izgubljen i prevaren.”

Međutim, brzo je učio i predano je studirao zapadne poslovne prakse i europsku povijest.

”Istraživao sam o čemu se zapravo radi u tržišnom gospodarstvu. Čitao sam knjige o europskim i američkim zakonima. U to vrijeme bilo je vrlo malo knjiga o kineskim zakonima, pa sam morao čitati o europskim i američkim zakonima.”

Pet godina kasnije, osnovao je Huawei, što se može prevesti kao ”sjajno dostignuće” ili ”Kina je sposobna”, kako bi prodavao jednostavnu telekomunikacijsku opremu ruralnom kineskom tržištu. U roku od nekoliko godina, Huawei se razvio i počeo proizvoditi vlastitu opremu. Početkom 90-ih, Huawei je sklopio ugovor s vladom za isporuku telekomunikacijske opreme za Narodnooslobodilačku armiju. Do 1995. godine, kompanija je ostvarivala prodaju vrijednu 220 milijuna dolara godišnje, uglavnom poslujući na ruralnom tržištu. Sljedeće godine Huawei je dobio status kineskog ”nacionalnog šampiona”, što u praksi znači da je vlada zatvorila tržište stranim konkurentima.

U to doba, kinesko gospodarstvo raslo je po prosječnoj stopi od 10 posto godišnje, pa je Huawei ovim statusom dobio veliki poticaj. No tek kad se 2000. godine počeo širiti na inozemstvo, njegova je prodaja zaista skočila. Huawei je 2002. na međunarodnom tržištu ostvario prodaju od 552 milijuna dolara. Do 2005. godine prodaja na međunarodnom tržištu prvi put je bila veća nego na domaćem.

Svake godine Huawei ulaže 20 milijardi dolara u razvoj i istraživanje

Renovi rani dani u biznisu usadili su mu želju da zaštiti svoju kompaniju od hirova i iluzija burzovnog tržišta. Huawei je u privatnim rukama, kao i u vlasništvu zaposlenika.To je Renu omogućilo da više novca uloži u razvoj i istraživanje. Svake godine Huawei ulaže 20 milijardi dolara u razvoj i istraživanje, što je jedan od najvećih takvih budžeta u svijetu.

”Kompanije koje su izašle na burzu moraju posvetiti mnogo pažnje svojim bilancama. Ne mogu previše investirati, jer to smanjuje dobit, a time i cijenu dionica. Mi u Huaweiju borimo se za svoje ideale. Znamo da će oplodnjom ‘tlo’ postati još bogatije. Zahvaljujući tom pristupu smo uspjeli”, kaže Ren.

Jedna priča iz kompanijskih početaka govori kako je Ren kuhao za svoje osoblje. Odjednom je izjurio iz kuhinje i najavio: “Huawei će za 20 godina biti jedan od tri glavna igrača na globalnom telekomunikacijskom tržištu.” Upravo se to i dogodilo. I više od toga. Huawei je danas najveći svjetski trgovac mrežnom telekomunikacijskom opremom. Od namjere da bude kompanija poput Applea, Huawei je došao do toga prodaje više pametnih mobitela nego Apple.

Međutim, nad međunarodnim uspjehom Huaweija počele su se nadvijati sjene. Renove i Huaweijeve veze s Kineskom komunističkom partijom izazvale su sumnju da kompanija svoj meteorski uspon temelji na snažnim političkim vezama u Kini. SAD je optužio Huawei da je oruđe kineske vlade. No Ren odbija tu optužbu: “Čak ni kompanije u 100-postotnom državnom vlasništvu nisu uvijek uspješne. Jamče li dobre veze uspjeh? Huaweijev je uspjeh ponajviše zasluga napornog rada.”

Uhićenje Huaweijeve šefice financija

Bio je 1. prosinca 2018. godine. Američki predsjednik Donald Trump i kineski predsjednik Xi Jinping večerali su teletinu sa žara i potom palačinke s karamelom na summitu G20 u Buenos Airesu. Imali su mnogo toga za raspraviti. SAD i Kina bili su usred trgovinskog rata, međusobnog nametanja carina, a prognoza rasta za obje zemlje bila je umanjena kao rezultat toga. To je pridonijelo bojazni da će i globalna ekonomija usporiti.

Na sastanku su dvojica lidera dogovorila primirje u trgovinskom ratu, a Donald Trump na Twitteru je objavio: ”Dogodio se VELIKI skok naprijed u odnosima s Kinom”. No tisućama kilometara sjevernije u Kanadi, događalo se uhićenje koje će baciti sumnju na objavljeno približavanje i popuštanje. Meng Wanzhou, Huaweijeva šefica financija i najstarija Renova kći, uhićena je dok je čekala let u zračnoj luci u Vancouveru. Uhićenje je provedeno na zahtjev SAD-a, koji ju optužuje da kršila sankcije protiv Irana.

”Kad je uhićena, moje srce kao njena oca bilo je slomljeno. Nisam mogao gledati da moje dijete tako pati. Ali što se dogodilo, dogodilo se. Možemo se samo osloniti na zakone kako bismo riješili ovaj problem”, rekao je Ren.

Huaweijevi problemi tek su počinjali. Gotovo dva mjeseca kasnije, američko Ministarstvo pravde podignulo je dvije optužnice protiv Huaweija i Meng. Optužuje ih se da su zavaravali banke i američku vladu o svojim poslovima s Iranom. Druga optužnica, ona protiv Huaweija, uključuje i kazneni progon zbog ometanja pravde i pokušaja trgovine poslovnim tajnama. I Huawei i Meng odbijaju optužbe.

Optužba za krađu poslovnih tajni odnosi se na robotski alat koji je razvio T-Mobile, poznat kao Tappy. Prema pravnim dokumentima, Huawei je pokušao kupiti Tappy, uređaj koji oponaša ljudske prste i tipka po zaslonu mobitela dovoljno brzo da bi testirao odaziv. T-Mobile je u to vrijeme bio Huaweijev partner, ali je odbio ponudu kineske kompanije, strahujući da će ga koristiti za razvoj mobitela T-Mobileovih konkurenata.

Navodno je jedan od Huaweijevih američkih zaposlenika sakrio Tappyjevu robotičku ruku u svoju torbu kako bi mogao prenijeti detalje kolegama u Kini. Nakon što je otkriven, Huaweijev je zaposlenik tvrdio da je ruka greškom pala u njegovu torbu. Huawei tvrdi da je zaposlenik djelovao samostalno, te je slučaj završen nagodbom izvan suda 2014. godine. No novi slučaj temelji se na e-mailovima između menadžera u Kini i Huaweijevih zaposlenika u SAD-u, što kompanijski menadžment povezuje s navodnom krađom.

U optužnici se također navode dokazi u nagradnim bonusima iz 2013. godine, koji Huaweijevim zaposlenicima nude financijske nagrade za krađu povjerljivih informacija od konkurenata. Huawei je porekao da takvi bonusi postoje.

Optužbe za krađu poslovnih tajni

To nije prvi slučaj optužbe protiv Huaweija za krađu poslovnih tajni. Kroz godine su kompanije poput Cisca, Nortela i Motorole upirale prstom prema kineskoj kompaniji, ali američkih strahovi zbog Huaweija sadrže mnogo više od obične industrijske špijunaže. Već više od desetljeća, američka vlada na kompaniju gleda kao na tek nešto više od produžene ruke Kineske komunističke partije.

Ova zabrinutost izašla je u prvi plan pojavom pete generacije ili 5G mobilnog interneta, koji obećava download 10 ili 20 puta brži od današnjeg, uz mnogo veću povezanost između uređaja. Kao najveći svjetski pružatelj telekomunikacijskih usluga, Huawei je jedna od najboljih kompanija za izgradnju novih 5G mreža. Ali SAD je upozorio svoje obavještajne partnere da sklapanje ugovora s Huaweijem može značiti isto što i dopustiti Kinezima da špijuniraju.

Američki državni tajnik Mike Pompeo nedavno je upozorio na Huawei, rekavši da ”SAD neće biti u mogućnosti dijeliti informacije sa zemljom koja usvoji njihovu tehnologiju i otvori mu vrata svojih kritičnih informacijskih sustava”. Velika Britanija, Njemačka i Kanada razmatraju predstavljaju li Huaweijevi proizvodi sigurnosnu prijetnju. Australija je otišla korak dalje, te zabranila poslovanje dobavljačima opreme ”za koje je vjerojatno da će biti podvrgnuti izvansudskim nalozima stranih vlada”.

Huawei nije izričito naveden, ali Danielle Cave iz Australian Strategic Policy Institutea kaže da kompanija predstavlja rizik po nacionalnu sigurnost zbog svojih veza s vladom. 

Ona navodi članak kineskog zakona koji kompanijama onemogućava da odbiju pomoći Kineskoj komunističkoj partiji u prikupljanju obavještajnih podataka.

”Doduše, nedostaje nam konkretan dokaz. Za prosječnu osobu koja ima Huaweijev mobitel to nije važno, ali zapadne vlade moraju štititi nacionalnu sigurnost. Zašto bi dopustile pristup kompaniji koja je dio kineskog političkog sustava?”, kaže Cave.

Ren tvrdi da Huaweijevi resursi nisu i nikad neće biti iskorišteni za špijuniranje u korist kineske vlade: ”Kineska vlada jasno je rekla da od kompanija neće zatražiti instaliranje backdoora.” Backdoor je tajna ulazna točka u softveru ili računalnom sustavu, koja osobama ili institucijama omogućava pristup unutarnjeg funkcioniranju sustava.

”Huawei to neće učiniti. Naši prihodi od prodaje iznose stotine milijardi dolara. Nećemo riskirati prezir kod naših klijenata zbog nečeg takvog. Izgubili bismo svoje poslove. Neću preuzeti taj rizik”, rekao je Ren.

Partija ne želi izgubiti kontrolu nad kompanijama

Zhou Daiqi je glavni u Huaweiju za etiku i usklađenost s propisima. U kompaniji je već gotovo 25 godina i to na raznim pozicijama, od glavnog inženjera, direktora odjela za hardver, do voditelja istraživačkog centra u Xi’anu. Visoke dužnosti spajao je sa sasvim drukčijom ulogom, onom partijskog sekretara u Huaweijevom Komitetu komunističke partije. Sve kompanije u Kini po zakonu moraju imati Komitet komunističke partije.

Službena je linija da komiteti postoje kako bi se osiguralo da zaposlenici podržavaju moralne i društvene vrijednosti zemlje. Članovi komiteta također su često zaduženi da pomažu radnicima s financijskim problemima. No kritičari kineskog jednopartijskog sustava tvrde da to omogućava državi kontrolu nad korporativnom Kinom. I još kažu kako je razina kontrole posljednjih godina sve viša.

”Predsjednik Xi Jinping proširuje kontrolu nad poslovnom zajednicom u Kini. Budući da kompanije stječu moć i utjecaj u inozemstvu, partija ne želi izgubiti kontrolu nad njima”, kaže Eliott Zaagman, PR savjetnik mnogih kineskih kompanija.

Ren, međutim, tvrdi da je uloga Komiteta komunističke partije u Huaweiju daleko manja nego što se na Zapadu vjeruje: ”Komiteti služe kako bi se zaposlenici educirali i nisu uključeni u bilo kakve poslovne odluke.”

Većina glavnih direktora u Kini članovi su Komunističke partije. Svake godine oni se poslušno pojavljuju na Političko-savjetodavnoj konferenciji kineskog naroda (CPCC), koja se održava istodobno kad i Nacionalni narodni kongres (NPC). Na NPC-u sudjeluju lokalni i nacionalni partijski šefovi i dužnosnici, poslovna zajednica svoju odanost partiji iskazuje na CPCC-u. Biti članom partije znači imati priliku za stvaranje mreže kontakata, te se temeljem toga priključiti poslovnim zajednicama.

Eliott Zaagman tvrdi da se radi o sustavu u kojem se traži lojalnost: ”Ne postoji odvajanje partije od države. Sustav u Kini potiče manjak transparentnosti u kompanijama kao što je Huawei”.

Pritisci vlade na privatne kompanije

Postoji zabrinutost da te bliske veze znače da kompanije nemaju mogućnost odbiti Komunističku partiju kad ona od njih nešto zatraži. A ako je ta kompanija uključena u osjetljive globalne telekomunikacijske infrastrukturne projekte, lako je shvatiti zašto su zapadni promatrači zabrinuti. Nema dokaza koji bi ukazivali da je Huawei na bilo koji način podređen kineskoj vladi ili da Peking ima bilo kakve planove diktirati poslovnu strategiju Huaweiju, posebice kad je riječ o špijuniranju.

Međutim, način na koji je Kineska komunistička partija zdušno branila Huawei, daje temelja sumnjama u njegovu neovisnost. Primjerice, Peking je izjavio kako je uhićenje Meng bila zloporaba prava. I dok se čeka njeno izručenje SAD-u, Kina je uhitila dvojicu kanadskih državljana i optužila ih za krađu državnih tajni. Kritičari kažu da su ova uhićenja povezana s uhićenjem Meng.

Iako ne želi komentirati uhićenja Kanađana, Ren kaže da je obrambeni stav Kine prema Huaweiju razumljiv: ”Dužnost je kineske vlade zaštititi svoje ljude. Ako SAD pokušava steći konkurentsku prednost potkopavanjem najistaknutije tehnološke kompanije u Kini, sasvim je razumljivo da će kineska vlada priskočiti u zaštitu.”

Tijekom prošlih nekoliko godina bilo je znakova vladina pritiska na privatne kompanije, posebice tehnološke kompanije, da djeluju sukladno stranačkim pravilima, čak i kad su se kompanije tome odupirale. Problemi kineske prijevozničke tvrtke Didi Chuxing primjer su poteškoća s kojima se suočavaju kineske kompanije koje nastoje zadržati neovisnost pod pritiscima vlade. Kineski stavovi prema prikupljanju podataka i podatkovnoj privatnosti drukčiji su od onih na Zapadu. Mnogi ljudi ne mare ako kompanije steknu pristup njihovim podacima, tvrdeći da to pridonosi praktičnosti života i rada.

Tako nije bilo nimalo neobično da su nakon ubojstva dvojice vozača od strane Didijevih vozača, regulatori iskoristili skandal i prisilili Didi da više korporativnih podataka podijeli s vladom. No Didi je pružio otpor, navodeći kao razlog privatnost korisnika. Prema kineskom zakonu, nije imao izbora nego pridržavati se zahtjeva države. Tako je vlastima na pregled poslao tri kutije isprintanih dokumenata.

Prema Samm Sacks iz Centera for Strategic and International Studies (CSIS), ovaj slučaj pokazuje da ”vladin pristup podacima u Kini nije tako slobodan kako mnogi izvan Kine misle”. Ona kaže da to ukazuje na svojevrsno ”konfrontacijsko natezanje oko podataka između vlade i kompanija”. Ishod tog natezanja odredit će na koji će se način na kineske kompanije gledati kad posluju u inozemstvu.

Sustav u kojemu su rasle kompanije poput Huaweija

Kompanije poput Huaweija rasle su u sustavu u kojem su za opstanak i napredovanje trebale snažne veze s kineskom vladom. Nije bilo drugog izbora, ali te veze mogu naškoditi njihovu ugledu u inozemstvu.

Zhu Peiying, šef Huaweijeva razvoja 5G bežične tehnologije, prikazuje uređaje koji se mogu povezati s novom tehnologijom. Od pametne četkice za zube, koja prikuplja podatke o tome koliko dobro perete svoje zube, do pametne šalice, koja podsjeća da trebate popiti malo vode. Radi se o svijetu u kojem se mjeri i analizira sve što se može zamisliti. U najsofisticiranijoj formi u gradovima se može povezati baš sve. Samovozeći automobili, temperatura u zgradama, brzina javnog prijevoza, popis je beskrajan.

Za Huawei se smatra da je godinu dana ispred svojih konkurenata u smislu tehnološke stručnosti koju može ponuditi svojim kupcima. Također se smatra da kompanija može ponuditi 10 posto niže cijene od svojih konkurenata, iako neki smatraju da je to zbog državne potpore. Ren tvrdi da Huawei ne dobiva nikakve državne subvencije, te ističe kako je pravi razlog američkog otpora prema Huaweiju njegova tehnološka superiornost.

”Nema šanse da nas SAD slomi. Svijet treba Huawei zato što smo napredniji. Čak i kad bi SAD uvjerio neke zemlje da ne posluju s nama, mi možemo malo smanjiti opseg poslovanja”, kaže Ren.

Mnogi analitičari kažu kako isključivanje Huaweija iz američkih mreža zapravo može dovesti do zaostajanja SAD-a u 5G kapacitetima.

”To bi značilo da ne bismo mogli sudjelovati ni u jednoj mješovitoj mreži koja koristi Huaweijevu opremu, u Europi ili Aziji. To bi nas stavilo u značajno podređeni položaj”, kaže Samm Sacks.

To bi moglo dovesti do stvaranja svijeta s dva interneta, odnosno stvaranja ”digitalne željezne zavjese”, koja će svijet podijeliti na dio koji posluje s kineskim kompanijama kao što je Huawei, te na dio koji ne posluje s njima. Zbog američkog pritiska na svoje saveznike, Huawei je vodio agresivnu PR kampanju, kako bi pridobio kupce i zainteresirane vlade.

Bitka dvaju svjetskih poredaka

U posljednjih nekoliko dana Vodafoneov šef Nick Read pozvao je SAD da objavi dokaze o Huaweiju, dok je Andrus Ansip, dopredsjednik Europske komisije za jedinstveno digitalno tržište, objavio na Twitteru da se sastao s predsjednikom uprave Huaweija kako bi razgovarali o važnosti otvorenosti i transparentnosti, te istražili načine zajedničkog rada. No sumnja oko Huaweija postoji i dalje.

Jedna sigurnosna kompanija javlja o naglom rastu upita azijskih vlada o Huaweiju. ”Neki su nas pitali trebaju li biti zabrinuti oko Huaweija”, izjavio je anonimni analitičar i konzultant za azijske vlade.

Ren je pozitivan unatoč zabrinutosti: ”Povući ćemo se iz zemalja koje vjeruju u sumnje, a u zemljama koje nam vjeruju, ići ćemo još brže. Svijet je tako golem.”

No ne radi se samo o jednoj kompaniji ili jednom predsjedniku uprave i njegovoj obitelji. Ovo se sve više shvaća kao bitka dvaju svjetskih poredaka. U ranim danima kineskog otvaranja, američki predsjednici poput Georgea Busha starijeg založili su se za politiku angažmana i suradnje.

”Nijedna zemlja na svijetu nije otkrila način da uvozi robu i usluge, a da istodobno na granici zaustavi strane ideje. Baš kao što je demokratska ideja transformirala nacije na svakom kontinentu, tako će transformirati i Kinu”, rekao je Bush 1991. godine.

Prethodne američke administracije vjerovale su da će gospodarski angažman u Kini dovesti do toga da ova zemlja bude slobodnija i liberalnija. Nitko ne poriče da je Kina u posljednjih 40 godina napravila značajne korake. Gospodarstvo je tri desetljeća raslo po prosječnoj godišnjoj stopi od 10 posto, te pomoglo da se 800 milijuna ljudi izvuče iz siromaštva. Kinesko je gospodarstvo danas drugo po veličini na svijetu, odmah iza SAD-a. Neki očekuju da će kinesko gospodarstvo prestići američko do 2030. godine.

Dominacija Komunističke partije

Sve se to dogodilo unatoč jednopartijskom sustavu i dominaciji Komunističke partije. No uspjeh Kine izazvao je zabrinutost da je moguć samo u situaciji ogromne vladine kontrole nad kompanijama. Postoji bojazan da će ta kontrola biti iskorištena kako bi se postigli ciljevi Komunističke partije, koji su u ovom trenutku nejasni.

”Radi se o maču s dvije oštrice za Kinu. Zakonima je Komunistička partija onemogućila kineskim kompanijama da se šire bez izazivanja shvatljivih i utemeljenih sumnji”, kaže Danielle Cave.

Osim toga, Kina je pod Xi Jinpingom postala još autoritarnija.

”Xi sustavno potkopava gotovo sve što je Kinu učinilo posebnom i što je u prošlosti funkcioniralo tako dobro. Njegovi napori mogu kratkoročno ojačati njegovu moć i ugled, te smanjiti neke oblike korupcije. Međutim, Xijeva kampanja imat će dugoročno katastrofalne posljedice po njegovu zemlju u svijetu”, kaže Jonathan Tepperman, glavni urednik 
Foreign Policyja.

No Ren to odbacuje, inzistirajući da je Kina otvorenija nego ikad prije: ”Da smo se sastali prije 30 godina, bilo bi to vrlo opasno po mene. Danas, mogu biti otvoren kad odgovaram na teška pitanja. To pokazuje da Kina ima otvorenije političko okruženje. Kina se 5000 godina uglavnom pokušavala držati podalje od vanjskog svijeta, ali postala je siromašna i zaostajala je za drugim nacijama. Tek kad je prije 30 godina Deng Xiaoping otvorio kineska vrata svijetu, Kina je postala prosperitetnija. Zato se Kina mora nastaviti kretati putem reformi i otvaranja.”

U prostranom Huaweijevu kampusu u Shenzenu nalazi se i umjetno jezero, kojim plivaju dva crna labuda. Priča se da je Ren postavio labudove kako bi zaposlenike podsjetio na neočekivane i katastrofalne financijske događaje, za koje se nemoguće pripremiti. On to odbacuje kao urbani mit, ali teško je ipak ne izvući iz toga neke poveznice. Za Ren i Huawei ovo su vrlo neizvjesna vremena i teško je reći što ih čeka u budućnosti.