Foto: Index

ZAVOD za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u Splitu od 2015. godine radi na posve neuvjetnoj lokaciji, u staroj kući podignutoj prije 80 godina i pristupom potpuno neprimjerenom namjeni ustanove.

Naime, do prilično uskog ulaza koji jednostavno nije dimenzioniran za invalidska kolica, treba prijeći 10 stuba, a nikakvog drugog prilaza nema.

Za osobe s invaliditetom rezervirano je tek jedno parkirališno mjesto, a da sramota bude veća sve se to nalazi ni pedeset metara od sjedišta gradske vlasti i ureda gradonačelnika Ive Baldasara, koji je već prozvan zbog drastične redukcije broja parkirališnih mjesta za osobe s invaliditetom u užoj gradskoj jezgri.

Vještačenje na ulici pred Zavodom

"Apsurdno je da osobe s invaliditetom traže prava u prostoru koji im je nepristupačan", smatra Senka Mrkonjić, predsjednica Udruge osoba s invaliditetom u Splitu.

"Na staroj lokaciji pristup je bio prilagođen teško pokretnim osobama, a na ovu lokaciju Zavod je premješten sa zamisli da se sva vještačenja obave na jednom mjestu. Prostor je nikakav, hodnici su preuski, a te stepenice poseban problem. Za teško pokretne osobe vještaci se spuštaju ispred zgrade i tamo na otvorenom rade vještačenja, a ako imaju sreće dođu im u vozilo. Tu dolazimo do još jednog problema. Za parkiranje osoba s invaliditetom predviđeno je samo jedno mjesto", kaže Mrkonjić. 

Udruga se obraćala nadležnim kako bi se ovaj problem riješio, no zasad nikakvog pomaka nema. Predsjednica Udruge osoba s invaliditetom sjetila se još nekoliko problema.

"Zavod u Splitu je potkapacitiran. Nalaz i mišljenje čekaju se po godinu dana, a ljudima to treba za ostvarivanje prava. Službenici se na telefon rijetko javljaju pa zovemo direktno ravnateljicu Zavoda u Zagreb", priča Mrkonjić.

"Rad u Zavodu deprimirajući i za službenike"

Maja Karaman Grbavac pozvala je udruge koje brinu o pravima osoba s invaliditetom da zajedničkim snagama riješe ovaj problem.

"Svi invalidi iz cijele Županije upućeni su na tu jednu adresu. Tih 10 stepenica stvarno nije razumno, u najmanju ruku. Zgrada je 80 godina stara, derutna, prljavo je, gomila spisa u hodniku i sobama. Raditi unutra vrlo je deprimirajuće i za same službenike. Zahod nije prilagođen osobama s invaliditetom, a ni zgrada nema lift", kaže Karaman Grbavac. 

Obratila se na nekoliko adresa, među ostalima i Vladi RH, ali odgovor nije dobila.

"Bila sam zgrožena tim stepenicama koje nepokretna osoba s invaliditetom ne može svladati, pisala sam pravobraniteljici, direktorici Zavoda, Ministarstvu obitelji i Vladi. Direktorica Zavoda je odgovorila da su svjesni loših uvjeta i da intenzivno rade na rješavanju problema. Zahvalili su se na razumijevanju, no mislim da je to neusmjesno jer nijedna osoba s invaliditetom koju vještače na ulici ne može za to imati razumijevanje. Pravobraniteljica je požurila na rješavanje ove situacije, a Ministarstvo i Vlada nisu odgovorili", kaže Maja Karaman Grbavac.