Osuđena dva napadača na Rađenovića. A gdje su naručitelji?

Osuđena dva napadača na Rađenovića. A gdje su naručitelji?

POČINITELJI napada na Igora Rađenovića napokon su kažnjeni. A što je s naručiteljima? Ništa. I tako bi moglo ostati do daljnjeg. Miodrag Šimunac i Nikola Presečki do posljednjeg trenutka pokušavali su pred sudom iskamčiti što manju kaznu, na kraju im to nije pošlo za rukom, ali barem su ostali lojalni svojim nalogodavcima.

Miodrag Šimunac odbacio je svoje priznanje tijekom policijskog saslušanja u kojem je priznao da je napad na čelnika Zagrebačkog cesta naručio jedan "visokopozicionirani dužnosnik Zagrebačkog holdinga", pa je čak u završnom svjedočenju pokušao optužiti čelnike policije i USKOK-a da su ga nagovarali da sve svali na gradonačelnika Milana Bandića.

I tako, napadači su dobili po tri godine zatvora i u slučaju da presudu potvrdi drugostupanjski sud (uz sasvim realnu mogućnost da je smanji), mogli bi se već za godinu i pol naći na slobodi. Uz nadu da će im se njihovi nalogodavci znati odužiti za lojalnost i šutnju pred sudom.

Otkriće i kažnjavanje naručitelja u hrvatskom pravosuđu se može smatrati luksuzom

Dakle, je li pravda izvršena? U hrvatskim okvirima, možda čak i jest.  Za domaće policijske i pravosudne standarde velika je stvar što su počinitelji ovog napada uopće otkriveni. Otkriće i kažnjavanje naručitelja stvarno bi se moglo smatrati luksuzom. Na kojeg očito još nismo spremni.

I unatoč činjenici da su u ovom slučaju - za razliku od napada na Dušana Miljuša, Josipa Galinca, pogotov Luku Ritza i mnoge druge - počinitelji pronađeni, iza presude ostaje gorak okus. Sjetimo se kako je policija, uz bučnu medijsku reklamu, kopala po žardinjerama ispred zgrade u kojoj živi Šimunac u potrazi za fantomskim popisom sljedećih žrtava batinaša. Sjetimo se kako je odjeknulo priznanje Šimunca da je naručitelj stigao iz vrha Holdinga. Činilo se da nas od obračuna s visokopozicioniranim mafijašima dijeli samo mali korak. A pogledajmo kako je sve završilo. Kažnjena su tek dva sitna kriminalca, njihovi nalogodavci opet su ostali izvan dosega , a iskustvo nam govori da bi se policija i pravosuđe - a naročito politika -  ipak mogli na kraju zadovoljiti ovom presudom. 

Cilj je postignut

Tekst se nastavlja ispod oglasa

No, bez obzira na ovo suđenje, cilj naručenog napada na Rađenovića zapravo je postignut. On je batinama otjeran iz Zagrebačkih cesta, na kraju i iz Holdinga. Oni na čije je nepravilnosti u radu upozoravao uglavnom su zadržali svoje pozicije, podignuta je istraga tek u vezi nekih sitnih prekršaja kao što je korištenje rent-a-cara, dok izvršni direktor Zagrebačkih cesta Stipo Ćorić nije napustio Holding zbog sumnjiva poslovanja, već nakon što je novinarke nazvao "četničkim kurvama".

Mala utjeha za Rađenovića (i domaću javnost) leži i u činjenici da su Nenad Ivanković i Slobodan Ljubičić bili prisiljeni podnijeti ostavke, ali samo zato što su bivšeg čelnika Zagrebačkih cesta difamirali na web stranici Holdinga. Ivanković nije sankcioniran zbog toga što je uzimao novac iz Zagrebačkih cesta za svoju kampanju "sir i vrhnje", niti je Ljubičić smijenjen zato što je stajao iza marifetluka u Holdingu. Zapravo, njihov odlazak iznudila je središnjica SDP-a, u akciji koju su reklamirao kao svoju veliku pobjedu nad samovoljom Milana Bandića.

Osjećate li se sigurnije?

A samog zagrebačkog gradonačelnika, pod čijim se mandatom metropola pretvorila u leglo korupcije, mafije i brutalnog nasilja, ovaj slučaj gotovo da nije dotaknuo. Šimunac ga je prozvao kao naručitelja, ali odmah se pravdao kako su ga na to "prisilili Marijan Benko i Dinko Cvitan". Bandić će stoga ovog proljeća bez imalo grižnje savjesti ponovno izaći pred svoje građane i tražiti od njih da mu ukažu povjerenje na izravnim izborima, nakon što je iz vidokruga javnosti sklonio sve one koji su mu počeli politički smetati.

Na kraju, ostaje nada da će se netko nekada uhvatiti famoznog priznanja Miodraga Šimunca koji, unatoč nastojanjima njegove obrane, ipak nije izdvojen iz sudskog spisa. Ako su tamo doista nabrojani naručitelji premlaćivanja Igora Rađenovića, onda bi to - u normalnoj državi  - mogla biti dobra polazna točka da se ova istraga nastavi. Jer ova presuda dvojici batinaša doista neće zadovoljiti nikoga.

Možda će u policijskoj statistici jedan razvikani slučaj formalno biti riješen. Ali ostat će još šezdesetak sličnih. Možda će netko hvaliti činjenicu da su dva nasilnika završila u zatvoru, iako su naručitelji i dalje na slobodi. Možda će za nekog ovo biti uspjeh, ali hoće li itko moći priznati da se osjećamo sigurnije?

Foto: Index

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara