TIJEKOM noći 18. lipnja 2019. godine u američkoj mornaričkoj bazi u zaljevu Guantanamo na Kubi uljez je uhvaćen u zamku.

Vojnici su navikli na zatvorenike koji pokušavaju pobjeći iz Guantanama. Baza je poznata po tome što u njoj Sjedinjene Američke Države na neodređeno vrijeme i bez sudskog postupka drže osumnjičene za terorizam. Ali nije uobičajeno da se netko želi uvući u Guantanamo. Nitko nikad nije vidio nešto slično na ovoj strani svijeta, piše BBC.

Prvi svjedoci koji su pobliže pogledali uljeza opisuju ga ovako: "Tamno rilo pokriveno blijedožućkastim ljuskama. Na krilima su ljuske uglavnom tamne i uske. Velika bijela mrlja na trbuhu."

Aedes vittatus

Uljez je bio komarac aedes vittatus. Jedna od 3500 vrsta komaraca pronađenih širom svijeta prinova je među desetak vrsta u Sjevernoj Americi koje prenose parazite i patogene štetne po ljude. Druge vrste komaraca, poput aedes albopictus i aedes aegypti, mogu prenijeti bolesti poput denga groznice, žute groznice i chikungunye. No za razliku od ostalih, aedes vittatus sposoban je nositi gotovo sve najopasnije bolesti koje komarci inače nose, osim malarije.

"Bliski kontakt s tim komarcima nije dobra vijest. Oni se gnijezde u fontanama i hrane se našom djecom", kaže Yvonne-Marie Linton, istraživačka direktorica biosustavne jedinice Walter Reed i kustosica za gotovo dva milijuna uzoraka u američkoj nacionalnoj kolekciji komaraca u Smithsonian Institutionu.

Aedes vittatus je endemski na indijskom potkontinentu i nikad dosad nije viđen u zapadnoj hemisferi. Komarac je dokazani nositelj virusa chikungunye, Zike, denga groznice, žute groznice i mnogih drugih bolesti. Vjerojatno su prvi primjerci doputovali kao jaja u brodskom kontejneru ili možda zrakoplovu. Moguće širenje ove vrste po Karibima i jugu SAD-a također je izazvano ljudskim aktivnostima. Klimatske promjene skratile su zime u Sjevernoj Americi, što komarcima omogućava da se razmnožavaju više puta u jednoj sezoni i tako prenose virus.

Paralela sa stršljenima ubojicama

Komarci privlače kudikamo manje pažnje nego, primjerice, rojevi takozvanih stršljenova ubojica, koji su prvi put u Sjevernoj Americi otkriveni 2020. godine. Smatra se da potječu iz Japana, a proširili su se pacifičkim sjeverozapadom, ubijajući kolonije pčela.

"Postoji paralela između stršljenova ubojica i aedes vittatusa u smislu stranog podrijetla, odnosno sada obitavaju na području na kojem ih prije nije bilo", kaže Ben Pagac, entomolog iz američkog vojnog Zapovjedništva za javno zdravstvo, koji provodi bionadzor za vojsku širom Kariba. Kaže kako je ovo lekcija za javnost o prijetnjama koje ljudska putovanja i globalna trgovina nose zbog širenja zoonotskih bolesti.

Bolesti koje prenose komarci svake godine usmrte oko milijun ljudi i zaraze gotovo 700 milijuna, gotovo 10 posto svjetske populacije. Ali oni već tisućljećima imaju pogubne posljedice. Povjesničar Timothy C. Winegard, koji je 2019. godine napisao knjigu The Mosquito (Komarac), vjeruje da su komarci bili najraniji primjer biološkog rata. Tijekom Peloponeskog rata od 415. do 413. godine prije Krista Spartanci su namamili Atenjane u močvare prepune komaraca. "Malarija je ubila ili onesposobila više od 70 posto atenskih ratnika", piše Winegard. Neke od najvećih ratnika u povijesti usmrtili su ovi insekti. Džingis-kan je umro zbog uboda komarca, a prema jednoj teoriji tako je skončao i Aleksandar Veliki.

Aedes vittatus nije prvi komarac koji je opustošio Sjevernu Ameriku. Prije jednog stoljeća malarija, koju je prenosio komarac anopheles, bila je endemska i od nje su svake godine obolijevale tisuće ljudi.

"Velika područja američkog juga bile su malarične močvare prije nego što je bolest eliminirana iz kontinentalnog dijela SAD-a", napisao je novinar Matthew Power. Poznate slike iz 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća prikazuju muškarce, žene i djecu kako se prskaju pesticidom DDT, za koji se danas zna da je otrovan za ljude. Danas se komarce pod kontrolom drži ekološki prihvatljivim, ali ne manje strogim mjerama. "Močvare se isušuju, šume se ruše, poljoprivrednici se sele u gradove, zidaju se kuće s prozorima, sve kako bismo se zaštitili od bolesti koje prenose komarci", napisao je Power.

Klimatske promjene

No kako su klimatske promjene sjevernoameričke zime učinile kraćima i toplijima, Linton i njeni kolege u svojim studijama upozoravaju da bi komarci uskoro mogli uzrokovati epidemije bolesti koje će biti ozbiljna prijetnja javnom zdravlju. Što se tiče komaraca, američka se vojska već odavno priprema. Budući da se borila s komarcima na Pacifiku tijekom Drugog svjetskog rata, američka vojska ozbiljno je istraživala komarce od 50-ih do 70-ih godina.

Tijekom Vijetnamskog rata više je vojnika umrlo zbog bolesti koje prenose komarci nego od metka ili u borbi, kaže Linton i dodaje: "Mnogi od 200.000 vojnika koji su trenutačno stacionirani u inozemstvu nalaze se u tropskim područjima u kojima nikad prije nisu bili, što znači da nemaju imunitet na patogene tih područja."

Prije 500 godina situacija je bila obrnuta. Kristofor Kolumbo i njegovi europski sljedbenici donijeli su komarce u takozvani Novi svijet, šireći nove patogene među stanovnicima kontinenta.

"Znanstvenici se slažu da u Amerikama nije bilo malarije tisućama godina prije dolaska Europljana. Kad su početkom 17. stoljeća došli kolonisti iz Engleske, nosili su parazite u svojim venama i naišli su na zemlju koja je vrvjela komarcima i močvarama, mnogo više nego danas. Močvare i vlažna zemljišta pokrivale su oko 90 milijuna hektara područja koje će postati Sjedinjene Američke Države", piše Sonia Shah u svojoj knjizi The Fever (Groznica).

Uskoro su se ti paraziti proširili s tih kolonizatora na komarce i potom opet natrag na ljude. Brodovi koji su dolazili s Kariba donosili su na atlantsku obalu komarce sa žutom groznicom i malarijom. Bolest je poharala zajednice američkih domorodaca, a utjecala je i na britanske koloniste.

"Prije Američke revolucije bilo je najmanje 30 velikih epidemija žute groznice u britanskim sjevernoameričkim kolonijama, koje su pogodile svako veće urbano središte i luku od Nove Škotske do Georgie", piše Winegard. On vjeruje da je učinak žute groznice na britanske postrojbe možda u konačnici odlučio sudbinu revolucije.

Zahvaljujući prskanju DDT-jem i drugim mjerama, poput isušivanja močvara, u 20. stoljeću bolesti koje prenose komarci uvelike su se povukle. No epidemije novih bolesti, koje do 1999. godine nisu zabilježene u Sjevernoj Americi, ponovno su dovele komarce u središte pozornosti.

Virus Zapadnog Nila

Prvo se pojavio virus Zapadnog Nila, koji je sa zaraženih ptica preko komaraca došao na ljude te usmrtio stotine Amerikanaca od 1999. do 2003. godine. I danas je godišnje pojavljuju stotine slučajeva. Potom su došle denga groznica i Zika virus, koji može izazvati mikrocefaliju kod novorođenčadi. Godine 2013. izbila je epidemija chikungunye, koja uzrokuje iznurujuću groznicu i bolove u zglobovima. Proširila se Latinskom Amerikom, zaraženo je gotovo 800.000 ljudi u 31 zemlji, među kojima i najmanje 1600 osoba koje su doputovale u SAD. Očekuje se da će događaji poput epidemije chikungunye 2013./2014. u Karibima i Zike 2015./2016. u Brazilu biti sve češći.

"Prije 50 godina nije bilo prijenosnika tih bolesti. Karibi su bili pogođeni tim invazivnim virusima jer ondje postoje populacije tih opasnih komaraca", kaže Linton za BBC.

Do trenutka kad zoonotska zaraza preraste u epidemiju često je prekasno za kontrolu. "To je neočekivano, kao da se događa covid-19. Svi su iznenađeni i zato je teško ublažiti širenje", objašnjava Linton. A kad vlade reagiraju pokušavajući nabaviti i distribuirati neophodne lijekove i medicinsku opremu, često shvate da i svi ostali traže iste proizvode.

Linton kaže da upravo zbog toga moramo biti spremni, provoditi bionadzor i aktivno tražiti one prijenosnike koji bi mogli biti problematični: "Ako ne poznajemo neprijatelja, nikad se nećemo moći uhvatiti u koštac s njim." Linton ima zadatak identificirati, klasificirati i procijeniti rizike koje komarci predstavljaju po američke vojnike u zemlji i inozemstvu. "Tako smo uspjeli pronaći nove komarce na Kubi", objasnila je Linton.

Od 2016. godine stručnjaci za preventivnu medicinu skupljali su uzorke komaraca oko baze u zaljevu Guantanamo. Svaki tjedan tehničar postavlja zamku za komarce, obično u blizini vojničke ili civilne spavaonice. Zamka privlači komarce svjetlom, a kad se približe, usisava ih ventilator. Ponekad se ulovi i do 3000 insekata. Nakon grubog sortiranja, tehničari ih stavljaju u epruvete i šalji u vojni laboratorij u Fort Meadeu u američkoj saveznoj državi Maryland, gdje istraživači nastavljaju ručno sortirati uzorke.

"Ljudi vrlo dobro prepoznaju komarce koje svakodnevno vide, poput tipičnog azijskog tigrastog komarca, aedesa albopictusa ili aedesa aegyptija, koji ima izrazito crno-bijele oznake", kaže Linton.

Nova vrsta

Komarci koje vizualno nije moguće identificirati šalju se na testiranje DNA . To se dogodilo u lipnju 2019. godine.

"Gledajući kroz mikroskop uočio sam jednog komarca koji je izgledao malo drukčije. Imao je uzorak na prednjoj i stražnjoj strani, potpuno drukčiji od svega što sam prije vidio, bile su to one uočljive bijele mrlje", rekao je Pagac.

Pagac i njegovi suradnici shvatili su se da se radi o aedesu vittatusu i da to može imati prilično značajne zdravstvene implikacije. Pagac je odmah nazvao Yvonne-Marie Linton. Sutradan su oboje bili u njenom laboratoriju u blizini Washingtona, ispitujući komarca pod mikroskopom. Kako bi utvrdili odakle potječe konkretan uzorak, usporedili su njegov DNA s drugim populacijama aedesa vittatusa iz cijelog svijeta, Kenije, Gane i Indije. Najviše sličnosti bilo je s Indijom.

"Znala sam da to nije dobro, znala sam da je invazivan, da nikad prije nije otkriven u Americi i da je vrlo učinkovit prijenosnik denga groznice, chikungunye, Zike i žute groznice", govori Linton.

Kako je stigao u Guantanamo?

Otkriće ovog komarca pokrenulo je važno pitanje - može li ovaj uljez iz Guantanama biti krivac za nedavne epidemije Zike, denga groznice i drugih bolesti koje prenose komarci na Karibima? Kako bi to doznala, Linton je sa suradnicima prvo morala otkriti kako je komarac uopće dospio u Guantanamo.

Poznato je da prirodni događaji poput uragana mogu prenijeti komarce s jednog karipskog otoka na drugi. Ali ljudi sa svojim kamionima, brodovima i avionima mogu nesvjesno prenijeti ove komarce dalje nego bilo koja oluja. Linton i Pagac znali su također da je aedes vittatus ono što entomolozi nazivaju "kontejnerskim sojem".

"Njihova jajašca mogu podnijeti isušivanje, mogu se premještati i pojaviti se čim dođu do vode. Preživjet će u toploj i vlažnoj klimi", objašnjava Linton.

Ova je osobina podsjetila Linton na još jednu vrstu komaraca koja se na isti način širila posljednjih 40 godina. Aedes albopictus, azijski tigrasti komarac, u jugoistočnoj Aziji prenosio je denga i žutu groznicu te chikungunyu. Potom su 1979. godine njegova jajašca slučajno prevezena u Albaniju u pošiljci rabljenih guma, koje često leže po smetlištima ili lukama i skupljaju vodu pa čine savršeno stanište za jajašca komaraca. "Nakon toga komarac je putovao svijetom i naselio se u gotovo svim zemljama", kaže Linton za BBC.

Odjednom su cijeli kontinenti bili pogođeni novim prijenosnikom postojećih zoonotskih bolesti. Afrika je već imala aedes aegypti, koji također može prenositi denga i žutu groznicu, chikungunyu i Ziku, pa Linton kaže kako su izgledi za izbijanje epidemije tako postali još veći. Linton i njeni kolege vjeruju da se isto sada događa s aedesom vittatusom. Kuba je ipak otok, a brodski kontejneri su savršen način za transport ne samo robe nego i jajašaca komarca.

I dalje dolaze

Odmah nakon identifikacije komarca osoblje Jedinice za medicinsku prevenciju američke vojske počelo je tjedno zaprašivanje stambenih područja u blizini mjesta gdje su pronađeni prvi primjerci. Također su počeli prikupljati više uzoraka na više lokacija, koristeći posebne zamke koje koriste suhi led za ispuštanje ugljikovog dioksida, što privlači komarce ljudskom tijelu, kako bi odjednom uhvatili više komaraca.

Ipak, komarci su nastavili dolaziti. U prosincu 2019. godine ličinke aedesa vittatusa pronađene su u fontani udaljenoj 50 metara od originalne pokusne lokacije. Nakon metamorfoze u laboratoriju znanstvenici su dobili 10 muških i sedam ženskih uzoraka. Još jedna ženka pronađena je u zamci 24. veljače 2020. godine, a još četiri mužjaka 2. ožujka, i to jedan kilometar od lokacije na kojoj je uhvaćen prvi primjerak.

Strahovi znanstvenika da se komarac može prošiti i dalje od Kube obistinili su se 18. travnja, kad su dva primjerka otkrivena u Dominikanskoj Republici, 260 kilometara istočno od Kube. Što je još alarmantnije, ovi primjerci nisu imali isti molekularni sastav kao oni u Guantanamu. Čini se da su ti uljezi pristigli izravno iz jugoistočne Azije.

"Činilo se da postoji globalna trgovačka ruta kojom ti komarci dolaze na Karibe", kaže Linton, koja je svoja saznanja o aedesu vittatusu podijelila s drugim entomolozima na Karibima, kako bi im pomogla da doznaju je li se ova vrsta proširila.

"Ako postoji u Dominikanskoj Republici, sigurno postoji i u Haitiju. Možemo pretpostaviti da je stigao i na Jamajku i u Portoriko, možda je već i u Floridi ili u Teksasu, Alabami, Louisiani i Mississippiju", smatra Linton.

Ne budu li javnozdravstveni dužnosnici i ministarstva zadužena za prirodne resurse brzo djelovali, možda je samo pitanje vremena kad će se ovi komarci proširiti Sjevernom Amerikom. To će zahtijevati mjere poput uništavanja staništa komaraca, primjerice zaprašivanje stajaćih voda kemikalijama ili bakterijama, pražnjenje ustajalih vodenih rezervoara ili postavljanje uređaja koji privlače i ubijaju komarce.

Teško ih je kontrolirati

Ove komarce dijelom je teško kontrolirati zato što se mogu prilagoditi staništu i ljudskim nastambama, ističe Linton i dodaje: "U vrtovima imamo fontane i male dječje bazene, a upravo to su mjesta na kojima se mogu pronaći komarci."

Još je gore što aedes vittatus ubada tijekom dana, što znači da neke metode zaštite, poput zatvaranja vrata, korištenja mreža nad krevetima ili pokrivanja u sumrak, postaju neučinkovite. No Pagac kaže da ni prskanje kemikalijama neće riješiti osnovni problem. Umjesto toga, Amerikanci će se možda morati naviknuti na uvođenje preventivnih mjera u svakodnevicu, kao što je redovito pražnjenje dječjih bazena, vaza i plastičnih igračaka.

Vojni pokreti ili industrijski brodari mogli su donijeti aedes vittatusa u zapadnu hemisferu. No klimatske promjene pomažu vrstama koje vole toplo i vlažno vrijeme. Komarac polaže jajašca oko 36 sati nakon ugriza domaćina i ako je domaćin zaražen, može doći do prijenosa virusa. Položit će 100 do 120 jajašaca koja već prenose bolest. Obično u određenoj godini nastaje šest novih generacija komaraca, ali i to se mijenja.

"Ove blage zime i dulja ljeta znače da komarci mogu imati i do 10 generacija umjesto šest. To znači da imaju više vremena za stjecanje virusa prije nego što dođe zima", objašnjava Linton.

Ljudi nisu bespomoćni

Međutim, ljudi nisu bespomoćni. Procesi bionadzora poput onog u Guantanamu mogu nam pomoći u predviđanju i praćenju širenja bolesti. Ali ako se širom svijeta ne budu financirali snažni i koordinirani programi bionadzora, kad otkrijemo novog prijenosnika bolesti, možda će biti prekasno da bi ga se zaustavilo.

Od pomoći bi mogao biti i fokus na putnička središta. Posljednjih godina Engleska je imala slučajeve takozvane "aerodromske malarije", bolesti koju prenose komarci u zrakoplovima. Danas su zračne luke širom svijeta opremljene svjetlosnim zamkama.

"Europske klinike danas imaju osam puta više slučajeva malarije nego 70-ih godina", piše Shah.

"Aedes vittatus mogao bi biti jedan od rijetkih primjera gdje smo korak ispred bolesti", rekao je Pagac.

Financiranjem istraživanja po Karibima i Sjevernoj Americi nacionalne vlade omogućile bi znanstvenicima kao što je Pagac da nadziru širenje vrsta i procjenjuju kamo će komarci sljedeće krenuti. Tek tada nacionalne i lokalne vlasti mogu pokrenuti kampanje korištenjem metoda kao što su zaprašivanje, pražnjenje stajaćih voda i poticanje ljudi u rizičnim područjima da nose duge rukave i hlače te koriste sprejeve protiv insekata.

U svijetu koji se bori s covidom-19 takav fokus može se činiti teškim izazovom, ali kako kažu Pagac i Linton, ne smijemo propustiti priliku zaustaviti sljedeću pandemiju, zaključuje BBC.