DRAGA Vujnović i Vladimir Kukolj iz Majskih Poljana još uvijek, gotovo tjedan dana nakon potresa, nemaju privremeni smještaj.

Mnogi su s pogođenog područja dobili kućice ili kontejnere, i to treba reći, no ima onih koji još uvijek nisu. Da su među njima Draga i Vladimir, saznali smo u današnjem obilasku Majskih Poljana, najteže stradalom selu u razornom potresu. 

> VIDEO Obišli smo jutros Petrinju i Majske Poljane, baka Milica se rasplakala

Na Dragu su nas uputili njezini susjedi iz Majskih Poljana. "Molim vas, ako vam nije problem, posjetite gospođu koja je na putu desno od glavne ceste. Put vodi u njeno dvorište", zamolio nas je stanovnik Majskih Poljana. "Ja ju obilazim i nosim joj što god mislim da bi joj moglo zatrebati. Žao mi ju je, sama je...", rekao nam je. 

Otišli smo do gospođe za koju smo onda saznali da se zove Draga. Progovorili smo nekoliko rečenica, a onda joj se stegnulo lice.

"Razočarana sam strašno"

"Razočarana sam strašno", zaustila je i stala, na rubu suza. Trebalo je pola minute da nastavi.

"Razočaralo me da baš ništa zbilja, niti... Dobro, za sutra je obećano (kućica op.a.), pa doći će i sutra, ne mogu sad reći da neću dobiti. Od sutra do danas, neizvjesnost. Ja da znam da ću sigurno dobiti, još nekako... Taj kontejner. Vidjet ćemo, doći će i sutra, doći će taj dan", rekla je. 

Vani je naložila vatru i tu provodi dane.

"Baš da na vedrom nebu, da tako cijele dane moram provoditi... Još jučer kiša... Taj suncobran stari i dva kišobrana, znate što je. Ne čekam ja za pomoć ili konzerve nego mislim doći će za kuću, nešto pitati. Ja tu cijele dane provodim otkad se to desilo, što ću", govori Draga. 

Pokazala nam je unutrašnjost kuće koja je porušena, a pod je pun vode. Prokišnjava krov.

Kontejner čeka i skromni Vladimir

Kontejner još nije dobio ni Vladimir. "Moja kuća je za rušenje", kaže. Jedva je iz nje pobjegao na dan razornog potresa. "Tad se nisam ni stigao uplašiti, sad je prisutan strah", govori.

On je u Majske Poljane, priča nam, doselio prije dvadesetak godina. Kaže da mu se jako sviđa ovdašnji mir i život bez stresa. U grad se više ne bi vraćao. Ratni je veteran, bio je u sanitetu. Ponosno nam pokazuje svoje memorabilije. Kaže da mu je iz kuće bilo jedino važno izvaditi uspomene.

"Ma doći će kontejner, treba malo strpljenja. Prije ga nisu imali gdje postaviti jer su bile ruševine, a sad više nemaju kontejnera. Nema momentalno jer su kontejneri podijeljeni, ali vjerojatno će doći. Nadam se samo da neće doći za mjesec dana nego sutra, prekosutra", govori Vladimir.

Sada sa susjedima boravi u improviziranoj blagovaoni i dnevnom boravku u jednom. To je zapravo bivša Vladimirova radiona. Tu se griju i borave preko dana. 

"Spavat ću u šupi, tamo ćemo. Tako će ispasti i to je to"

Pitamo ga gdje će noćas spavati.

"Nemam pojma. Tu ću s ljudima koji rade, u šupi, bilo što", govori nam. 

Ubacuje se njegov susjed Tomislav Suknaić, čovjek sa sada već poznate fotografije s konjem. On je spasio konja, a sada spašava i prijatelja i susjeda.

"Tamo ćemo ti napraviti u šupi, gdje je za žito, ja i ti ćemo tamo napraviti sebi...", kaže Tomo.

"Dobro, nisam to znao... Ovu tu? Evo ga. Tamo ćemo... Tako će ispasti i to je to", govori skromni Vladimir. 

U Majskim Poljanama ljudima kojima su i stigli kontejneri nisu spojeni na struju pa je u njima hladno.

Ilija i Zorana i kontejner bez struje i WC-a

Ilija i Zorana Cvitić jučer su dobili kontejner, no nije spojen na struju, a agregat ne radi. Morali su ići u Glinu predati zahtjev da im kontejner spoje na struju. Kada će, ne zna se. 

Dosad su spavali u autu, a sad imaju kontejner, ali u njemu je noću hladnu.

"Ništa, dobro se zamotamo i bude nam dobro. Obećali su da će doći struja - kad dođe, poslat će nekoga. Agregat imamo samo da možemo imati svjetlo. Rekli su nam da napravimo zahtjev i sad moramo čekati. Predali smo ga u Elektri i sad ga čekamo", rekao je Ilija i dodao kako ima puno ovakvih slučajeva. "Moramo biti strpljivi, doći će, polako", kaže. 

Problem im predstavlja i to što kontejner nema WC. "Ajde za mene, ja mogu bilo gdje, supruzi je to puno veći problem", govori nam ispod glasa Ilija.

Kaže da mu je najgore što mu je propala štala. "Ja ću u kontejner, ali gdje će mi ovce?" kaže Ilija.

Ovce su isključivo na ispaši - nema ih gdje držati. "Imam male janjiće, to mi je najveći problem", kaže.