PREDSJEDNIČKA lenta zakonodavcima je bila toliko važna da su je uvalili u Zakon o grbu, zastavi i himni. Istoga dana, po želji Franje Tuđmana, u sva tri doma sabora, Vijeću udruženog rada, Vijeću općina i Društveno-političkom vijeću propisan je izgled i primjena omiljenog Tuđmanovog asesoara. Ovako je to bilo. Vjerujte mi, istinito je, kao i uniforme Počasno-zaštitne bojne.

Povijesni 21. prosinca

Prvi predsjednik Republike Hrvatske je 21. prosinca 1990., zapamtite taj povijesni datum, čekajući da Ankici hauba dovrši trajnu listao časopise razasute po stoliću frizerskog salona. Renata se zvao. Salon, ne predsjednik. Elem, u nekom od tih časopisa naišao je na savjet kako popraviti izgled za važan rendes, tako se tada zvao dejt. 

Uočljivi modni dodatak

"Ako vam socijalno ne da dovoljno novca za lijepe okvire naočala, ako vam usna visi na stranu, a osmijeh izgleda kao da se spremate krvoločno, a ne seksi, ugristi partnera, trebali biste razmisliti o uočljivom modnom dodatku", čitao je svojim očima Franjo Tuđman već pomalo izluđen mirisima kemikalija koje su Ankici nanosili na glavu. Srednjim je prstom desne ruke, taj je pokret preuzeo u uspomenu na prvog predsjednika jedan moćni zagrebački odvjetnik, popravio teške okvire što su mu pritiskali nos i nastavio čitati.

"Možete staviti veliki broš ili šareni šal, a u ozbiljnijim slučajevima nemojte zanemariti ni efektne šešire s punjenim pticama ili ukusno raspoređenim voćem", čitao je Franjo. Promatrao je stotine svojih odraza u ogledalima salona Renata i u svakom je zamišljao sebe s drugačijim modnim dodatkom. Nijedan nije funkcionirao, ništa nije odvlačilo pažnju od prokletih socijalističkih naočala, usana i iskešenih zubi.

Prepelica, maslina i jabuke

"Ptica, voće, šešir… Idem na Dolac", naprasno je bacio časopis na stolić i izjurio iz frizeraja. Sve mu se posložilo. Uzet će prepelicu, zna jednog mesara koji ispod pulta prodaje krivolovački plijen, oko prepelice posložiti kruške, jabuke i šljive, umetnuti maslinovu grančicu i sve to metnuti na slavonski šešir s trobojnicom. Em nitko neće obraćati pažnju na usne, zube i naočale, em će na decentan način prikazivati svehrvatsko jedinstvo i pomirbu.

"Ne, neću šljive. Neka Srbi od njih peku rakiju. Stavit ću ananas da se zna da su Hrvati plovili svim svjetskim morima. Neće mene nitko zajebavati da se u himni more nikada nije spominjalo", sve brže je hodao Franjo ponesen idejom. 

Šešir predsjednika republike

"Vlado! Vlado! Otvaraj", udarao je nogom u vrata Šeksovog stana niti pola sata kasnije.

"Gospodine predsjedniče, imamo problem", rekao je Šeks kad je Franjo izvukao zadnju jabuku, ulaštio je o rukav kaputa i stavio je na kuhinjski stol.

"Znam ja kakav ti problem imaš. Zato i nisam donio šljivu. Šuti i piši zakon", rekao je Tuđman u jednom dahu.

"Gdje smo ono stali? Članak 26., kažeš. Ovako, šešir predsjednika Republike nosi se i u drugim svečanim prilikama. To mora biti unutra, hoću uvijek nositi šešir. Svaka prilika u kojoj se predsjednik republike, to jest ja, pojavljuje je svečana. Je li tako, Vlado?" zadovoljno je dovršavao svoje veliko djelo Tuđman. Šeks se nije usuđivao dići pogled od tipki pisaće mašine.

Krajina, ananas i Srbi

"Predsjedniče… prepelica…Krajina… ananas… Srbi", mrmljao je Šeks sve tiše.

"Kakva krajina, kakvi Srbi. O čemu ti govoriš? Sto puta sam ti kazao da se ne družiš s narodnim herojima. Kraš ti kvari zube, a Badel mozak", popizdio je Franjo od Šeksovog mrmorenja.

"Nisam pio! Slušajte ovo: 'Danas, dvajstprvog decembra hiljadudevetstotinaidevedesete godine, proglašavam Srpsku autonomnu oblast Krajina s glavnim gradom Kninom.' Srbi su proglasili Krajinu", dopizdilo je konačno Šeksu. Bacio je i prepelicu, i jabuke, prelomio maslinovu grančicu, a ananas je htio zavitlati kroz prozor.

Što fali južnoameričkim diktatorima?

"Ne ananas. Skup je", u zadnji ga je čas spriječio Tuđman. Sjeli su onda oko stola, pridružio im se i Badel i zajedno ispočetka krenuli pisati Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske. 

"Lenta, kažeš? Rugat će mi se da sam miss ili neki južnoamerički diktator", nezadovoljan je bio Franjo pročišćenim tekstom.

"Gospodine predsjedniče, vas nitko ni u šali ne može proglasiti za miss. I što fali južnoameričkim diktatorima? Vojska, policija, mafija, karteli, lova, oble osunčane guzičice ljubavnica. Sve imaju", nagovarao ga je Šeks. 

Nikada nije oprostio Martiću

"Ajde, dobro. Ali stavi u zakon i kaznu od 200 maraka za svakog tko se bude sprdao s lentom", predao se na koncu Tuđman. Nikada nije oprostio Mili Martiću što mu je pokvario najbolju ideju u životu.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala