U SIJEČNJU je 37-godišnji Carlos Lomena, vozač kamiona u predgrađu Miamija koji je ostao bez posla tijekom pandemije koronavirusa, molio suca da spriječi deložaciju od strane njegova stanodavca.

Lomena se nadao da će na sudu dočekati pravdu. Emigrirao je iz Venezuele nakon srednje škole s mišlju da SAD ima pravedniji pravosudni sustav. U pismu floridskom sucu ukazao je na nedavno produljenje nacionalnog moratorija na deložacije tijekom pandemije i zatražio više vremena za plaćanje zaostale stanarine: "Nemam kamo otići niti imam novac za useljenje u novi stan."

Njegov stanodavac, holding koji su osnovale nekretninske tvrtke u Miamiju i Iowi, nije reagirao na njegove molbe, trebalo je zadovoljiti investitore.

Zaprijetili mu da napusti dom u roku od 24 sata ili će biti uhićen. Nije usamljen slučaj

Tvrtka je ustrajala na tome da ga sud deložira i početkom veljače sudac je zaključio da Lomena nije podnio odgovarajući obrazac za sprječavanje njegove deložacije. U roku od nekoliko dana, tijekom vrhunca pandemije, šerifski ured okruga Broward objavio je na njegovim vratima veliko upozorenje, crvenim slovima, kojim je naredilo Lomeni da napusti svoj dom u roku od 24 sata ili će biti uhapšen zbog ometanja posjeda.

Lomena nije usamljeni slučaj. Stanari diljem SAD-a suočili su se s agresivnom taktikom, uključujući deložacije tijekom pandemije, od sve većeg broja korporativnih iznajmljivača koji prikupljaju novac od bogatih investitora iz cijelog svijeta.

Mnoštvo otkrivenih dokumenata koje je analizirao Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ) i njihovih 150 medijskih partnera pruža nezabilježen uvid u globalne financijske manevre koji pretvaraju najamnine u veliku dobit koja se često skriva na računima u vlasništvu paravanskih kompanija pod kontrolom anonimnih ulagača.

Što je Kristova legija?

Investitori otkriveni u dokumentima koji su procurili uključuju offshore fondove koji raspolažu sa stotinama milijuna dolara Kristove legije, bogatog rimokatoličkog reda osramoćenog međunarodnim pedofilskim skandalom. Povjerljivi dokumenti pokazuju da su fondovi postali skriveni partner u vlasničkoj strukturi stambenog kompleksa u kojem je živio Lomena, radeći s najmodavcem na ulaganju dva milijuna dolara u kompleks 2015. godine. Fondovi su uložili milijune u druge skromne stambene zgrade u Floridi, Texasu, Iowi, Indiani i Illinoisu.

Ubrzo nakon što je Vatikan 2010. godine najavio da će preuzeti operacije ovog problematičnog reda i pokrenuti novu istragu, dužnosnici Kristove legije počeli su potiho osnivati jedan od tri novozelandska fonda namijenjena čuvanju njihova novca. Preostala dva fonda, nastala nedugo nakon prvoga, potajno su premjestila milijune dolara po cijelom svijetu. To je uključivalo više od 14 milijuna dolara usmjerenih u ulaganja u stambene komplekse koje je Pensam Capital, tvrtka koja je bila vlasnica Lomenine zgrade, stjecala diljem SAD-a. U komentaru za ICIJ, Pensam je rekao kako nema podatke koji ukazuju na to da je primio ulaganja od Kristove legije.

Prema otkrivenim podacima, ova će dva fonda držati gotovo 300 milijuna dolara imovine Kristove legije, u vrijeme kad su žrtve seksualnog zlostavljanja od strane njezinih svećenika tražile financijsku naknadu od reda putem tužbi i komisije koju je nadzirao Vatikan. Kao odgovor na pitanja o tome je li Kristova legija Vatikanu otkrila postojanje fondova, ovaj je katolički red ICIJ-u rekao kako vjerske institucije nemaju obvezu slati Vatikanu detaljne informacije o svojim unutarnjim financijskim odlukama ili organizaciji.

Legija priznala da je osnovala jedan od tri fonda, a analiza pokazuje duboke veze sa sva tri

Legija je priznala da je osnovala jedan od tri fonda, ali se distancirala od druga dva, koja su čuvala većinu njenih sredstava. Legija je rekla da nema saznanja o radu druga dva fonda, koja su držali potomci ugledne industrijske obitelji u Meksiku, uključujući svećenika Luisa Garzu Medinu, jednog od lidera Legije. Glasnogovornik Legije je odgovarajući na pitanja ICIJ-a rekao da Garza nema kontrolu nad fondovima.

Analiza dokumenata pokazuje duboke veze s Legijom u sva tri fonda, koji dijele istu novozelandsku adresu i iste povjerenike. Garzin glasnogovornik rekao je da su tajni fondovi strogo dobrotvorni i posvećeni potpori starijim svećenicima i drugim katoličkim ciljevima.

Što piše u dokumentima koji su procurili?

Dokumenti koji su procurili dio su Pandorinih dokumenata, milijuna tajnih dosjea u središtu globalne istrage ICIJ-a i njegovih medijskih partnera, među kojima su BBC, Washington Post, L'Espresso u Italiji, El Pais u Španjolskoj i meksičke publikacije Quinto Elemento Lab i Proceso.

Dokumenti koji uključuju Kristovu legiju potječu iz Asiaciti Trusta, pružatelja korporativnih usluga sa sjedištem u Singapuru koji je sudjelovao u upravljanju novozelandskim fondovima.

Zbirka sadrži velike količine podataka o raznim bogatim investitorima koji su koristili offshore subjekte za usmjeravanje novca u nekretnine. Oni su dio rastuće klase međunarodnih ulagača u nekretnine koji često koriste nemilosrdne taktike kako bi povećali stopu povrata od ulaganja u nekretnine u kojima stanuju ljudi s niskim i srednjim prihodima.

Deseci sadašnjih i bivših stanara u zgradama u vlasništvu kompanije Pensam opisali su probleme sa svojim stanovima, poput poplava, plijesni, pokvarenih uređaja i nesigurnih dizala. Pensam rutinski surađuje s BH Management Servicesom sa sjedištem u Iowi, koja vodi svakodnevnu administraciju ovih zgrada.

"Rastući problem nejednakosti u raspodjeli globalnog bogatstva kristalizirao se u ovom jednom sektoru"

Pregled više od 100 sudskih predmeta na Floridi pokazao je da su upravitelji nekretnina odredili stroge kazne za kašnjenje u plaćanju najamnina i provodili brzo iseljavanje stanara koji nisu mogli platiti. Stanari su rekli da je bilo teško doći do korisničke službe. U svome priopćenju, BH Management kaže da koordinira naplatu stanarine "uz strogo pridržavanje ugovora o zakupu i zakona, uključujući i nalog CDC-ja o deložacijama".

Visoki prinosi koje financijske kompanije obećavaju svojim bogatim ulagačima neizbježno dovode do izbacivanja ranjivih stanara, smatra Jim Baker, izvršni direktor Private Equity Stakeholder Projecta, neprofitne organizacije koja prati privatne nekretninske kompanije i druge velike ulagače.

"Rastući problem nejednakosti u raspodjeli globalnog bogatstva kristalizirao se u ovom jednom sektoru", smatra Baker.

Pensam i BH Management istjerali su 2013. godine Collette Northrop i njezinu djecu iz stana u Dunedinu na Floridi nakon što je obitelj propustila platiti 895 dolara, pokazuju sudski spisi. Samo nekoliko mjeseci prije, fondovi koji su držali novac Kristove legije potajno su uložili najmanje milijun dolara u Pensamovu kupnju stambenog kompleksa. Northrop je rekla da se obitelj preselila u motel i da su joj djeca prešla u novu srednju školu. "Tada smo postali beskućnici. Djeca su pitala kako će ljudima reći da živimo o hotelu. Bilo je to poražavajuće za obitelj", rekla je Northrop.

Tko je osnovao Kristovu legiju?

Karizmatični meksički svećenik Marcial Maciel osnovao je 1941. godine Kristovu legiju, katolički red koji će postati poznat po intenzivnoj usredotočenosti na udvaranje bogatim pokroviteljima. Neki su Macielov red nazvali "Kristovim milijunašima". Tijekom šest desetljeća oko osnivača je stvoren kult ličnosti. Pripadnike Legije učilo se da je Maciel "živi svetac".

Njegov je pokret rastao i postao globalna sila jer je njegovao veze s vatikanskim dužnosnicima, vrlo bogatim katolicima i konzervativnim republikanskim uglednicima u SAD-u, poput utemeljitelja Domino's Pizze Toma Monaghana, bivšeg guvernera Floride Jeba Busha i bivšeg senatora iz Pennsylvanije Ricka Santoruma.
Maciel je postao "najveći prikupljač sredstava u modernoj crkvi" i "njezin najveći zločinac", prema Jasonu Berryju, istraživačkom izvjestitelju koji se bavio istraživanjem Legije i njenog vođe.

Početkom 1997. godine, Berry i jedan novinar Hartford Couranta napisali su priču na naslovnici koja je razotkrila Macielova desetljeća seksualnog predatorstva, izvijestivši da ga je devet muškaraca optužilo za seksualno zlostavljanje dok su bili dječaci ili mladići koji su se školovali za svećenike.

Prije nego što je priča objavljena, kako je Berry kasnije izvijestio, jedan od Macielovih pouzdanika, velečasni Luis Garza, putovao je u sjedišta Legije u nekoliko zemalja kako bi upozorio na predstojeći članak, tvrdeći da će se temeljiti na lažima, te rekao legionarima da ga ne čitaju. Nakon što su ga godinama mučile optužbe protiv osnivača Legije, Vatikan je 2006. istražio gotovo 100 optužbi za zlostavljanje protiv Maciela i smijenio ga s dužnosti uz naredbu da prihvati "život molitve i skrušenosti".

Maciel je umro, a skandal "ostao živ"

Kad je Maciel umro 2008. godine, skandal nije umro s njim. Otkriće da je imao nekoliko djece s različitim ženama privuklo je negativnu pozornost na Kristovu legiju. Ovaj red sve se više počeo smatrati problematičnim po Vatikan.

Vođenje reda prešlo je na Garzu, poznatog kao arhitekta njegovih složenih financija. Garza je potjecao iz obitelji koja desetljećima kontrolira meksički konglomerat Alfa. Garza se pridružio Legiji nakon što je diplomirao na Sveučilištu Stanford, a brzo se uzdigao i postao jedan od Macielovih najpovjerljivijih suradnika.

Vatikan je 1. svibnja 2010. najavio da će preuzeti kontrolu nad poslovanjem Legije, što je najdramatičnija akcija Crkve protiv nekog katoličkog reda tijekom globalnog skandala sa zlostavljanjem. Vatikan će ispitati financije Legije i moguće seksualno zlostavljanje te će uspostaviti povjerenstvo za kompenzaciju žrtava.

Sljedećeg mjeseca jedan od Macielovih sinova podnio je tužbu protiv Legije, tvrdeći da je red svjesno dopustio Macielu da zlostavlja njega i drugu djecu.

U srpnju 2010. godine, dva dana prije nego što je vatikanski dužnosnik preuzeo zadatak reforme Legije, Luis Garza je potajno pomogao u osnivanju prvog od tri tajna fonda na Novom Zelandu koji će držati novac za Legiju. Vatikan nije izravno odgovorio na pitanja o fondovima, ali je rekao da su njegovi napori da reformira Legiju uglavnom usredotočeni na pitanja oko osnivača i strukture.

Činilo se da je tijekom svoje istrage Vatikan djelovao u uvjerenju da Legija nema novca. Vatikanski nadzornik Legije, kardinal Valasio De Paolis, napisao je u rujnu 2011. da je financijsko stanje Legije ozbiljno i izazovno i da su neke žrtve tražile ogromne iznose koje si Legija apsolutno ne može priuštiti.

U vrijeme osnivanja fondova, Novi Zeland je bio popularno odredište za ljude koji su željeli sakriti novac. Fondovi koji čuvaju novac Kristove legije držali su četiri bankovna računa u Švicarskoj, uključujući i jedan u banci sa sjedištem u Ženevi, Lombard Odier, za koju je američko Ministarstvo pravosuđa kasnije otkrilo da je pomoglo američkim klijentima prikrivati imovinu od američkih poreznih vlasti.

Sestra vođe financija: Legija je oduvijek koristila offshore strukture za preusmjeravanje novca

Garzina sestra, Roberta Garza, koja je napustila laičku podružnicu Legije nakon srednje škole, rekla je za ICIJ kako je Legija oduvijek koristila offshore strukture za preusmjeravanje vjerskog i dobrotvornog novca u više sebične svrhe, uključujući raskošan Macielov život, njegovu djecu i njegove ovisnosti. "Veliki dio novca držao se izvan Legije kod njihovih financijera, ljudi s punomoćima koji su potpuno vjerni Legiji. Znači da ga se nikad neće pronaći", rekla je Roberta Garza.

"Nismo svjesni na temelju čega Roberta Garza daje ovakve izjave. Nismo pronašli dokaze o korištenju offshore struktura za preusmjeravanje vjerskog i dobrotvornog novca za financiranje onoga što znamo o Macielovom dvostrukom životu.", rekao je u Aaron Smith, glasnogovornik Legije.

Dok su novozelandski fondovi potiho gradili svoje portfelje ulaganja, Legija se suočila s pravnim prijetnjama na više frontova. U građanskim parnicama koje su započele 2011. godine, Luis Garza i drugi pripadnici Legije optuženi su za prijevaru starije katolkinje za 60 milijuna dolara u dobrotvornim prilozima za red.

Tko je bio Garza, vođa financija Kristove legije?

Prema Associated Pressu, Garza je bio jedan od vođa Legije odgovoran za raspodjelu novca iz fondova spomenute žene, iako nije bio optuženik u tom slučaju. Legija je tada rekla da nije nelegalno utjecala na udovicu. Slučaj je kasnije odbacio sudac s Rhode Islanda, koji je odlučio da ženina nećakinja nema pravo na tužbu.

Policija u Milanu pokrenula je 2013. godine kriminalističku istragu o tome jesu li istaknuti svećenici Legije ponudili mito kako bi nagnali talijansku žrtvu seksualnog zlostavljanja da odustane od svjedočenja. Četiri pripadnika Legije optužena su za pokušaj iznude i ometanja pravde. Slučaj još traje.

Garza je i sam bio optužen za zlostavljanje djece u tužbi iz 2016. godine koja je privukla pozornost medija, ali je povučena 2019. Tada je glasnogovornik Legije rekao da Garza kategorički negira svoju umiješanost u ovo ili bilo koje drugo zlostavljanje. Unutarnja istraga Legije nije pronašla nikakve elemente Garzinih kaznenih djela.

U svibnju su odvjetnici navodne žrtve rekli L’Espressu, partneru ICIJ-a u Italiji, da istražuju načine kako ponovno podnijeti tužbu.

U studenom 2017. godine L’Espresso je objavio istragu o dijelu offshore financija Legije, otkrivajući da je 300 milijuna dolara prošlo kroz tvrtku u vlasništvu Legije na Bermudima prije više od deset godina. Iako su novozelandski fondovi bili aktivni kada su te informacije postale javne, ostale su dobro čuvana tajna. Odgovarajući 2017. na otkrivanje svojih financijskih aktivnosti na Bermudima i u drugim poreznim oazama, Legija je izjavila da ne posjeduje offshore tvrtke niti resurse u offshore tvrtkama.

Red je okarakterizirao offshore račune kao relikt Macielove prošle vladavine. U veljači 2020. godine papa Franjo rekao je Legiji da je red narušen kultom ličnosti njezina utemeljitelja i da čak ni nakon desetljeća pojačanog nadzora iz Vatikan red još uvijek nije u potpunosti reformiran.

Pensam Capital jedna je od investicijskih kompanija koje su uložile milijarde dolara u globalno tržište nekretnina nakon financijske krize 2008. godine, što je trend preuzimanja stanova od strane financijske industrije koji izaziva zabrinutost. Istraživački rad iz 2017. godine, koji su podržali Ujedinjeni narodi, upozorio je da sve veća uloga i neviđena dominacija financijskih tržišta i korporacija u stambenom sektoru pridonose povećanju siromaštva, deložacijama i beskućništvu u cijelom svijetu.

Na svojoj web stranici Pensam Capital se hvali ulaganjem više od 3.5 milijardi dolara u nekretnine za iznajmljivanje od 2009. godine, a među svojim uslugama oglašava i izravna ulaganja u nekretnine. Iako se Pensam usredotočuje na iznajmljivanje stanova, druga su investicijska društva, uključujući neke privatne ulagače, nakon 2008. dramatično povećala kupnju obiteljskih kuća. Među tim kompanijama nalaze se neke od najvećih i najpoznatijih poput Blackstonea i Colony Capitala.

Blackstone je u posljednjem desetljeću kupio više od 80.000 obiteljskih kuća diljem SAD-a.

Jedan od najvećih investitora u obiteljske kuće je Pretium Partners, privatna tvrtka koja je brzo postala poznata na tom polju nakon osnutka 2012. godine po tome što je prestigla konkurente i postala jedan od najvećih vlasnika obiteljskih kuća u Americi.

Američki kongres istražuje mnoge deložacije Pretiumovih stanara tijekom pandemije

Često poznata i kao Progress Residential, tvrtka posjeduje više od 55.000 kuća diljem zemlje. Pandorini dokumenti otkrivaju složeno offshore poslovanje izvornog investicijskog fonda Pretiuma.

Odbor Predstavničkog doma američkog Kongresa istražuje mnoge deložacije Pretiumovih stanara tijekom pandemije. U odgovoru na pitanja ICIJ-a, Pretium je rekao da se uvijek pridržavao moratorija CDC-ja i da niti jedan stanovnik obuhvaćen deklaracijom CDC-ja nikada nije deložiran iz Pretiumovih domova zbog neplaćanja stanarine.

Iako se Pensam Capital držao tajnovitije od Pretiuma, obje su kompanije privukle ulagače koji su koristili offshore financijske aranžmane. Dok se skandal oko Kristove legije razvijao, imovina iz dva novozelandska fonda prebacivala se diljem svijeta i u različite nekretnine za iznajmljivanje u SAD-u.

Putem Pensam Capitala fondovi su uložili u najmanje osam stambenih kompleksa na Floridi, Texasu, Indiani, Illinoisu i Iowi. U dokumentima do kojih je došao ICIJ, Pensam je odredio ciljanu stopu povrata od oko 15 posto godišnje od svojih nekretnina za najam, što je prinos koji debelo nadmašuje uobičajene prinose na burzi.

Gdje su fondovi još ulagali?

Fondovi su imali i desetke drugih ulaganja, uključujući udjele u lancu rehabilitacijskih ustanova, tvrtku za medicinske uređaje sa sjedištem u Texasu i meksičku tvrtku za dodatke prehrani. Čini se da je struktura koju su fondovi koristili za ulaganja dizajnirana kako za tajnovitost tako i za dopuštanje Legiji da se legalno distancira od ogromnih zaliha novca.

"Ovakvi fondovi omogućuju uživanje u stvarima u pravo vrijeme, ali nemaju nedostatke tehničkog posjedovanja novca. Na papiru svatko može reći da nema ništa s tim", rekao je za ICIJ Andres Knobel, istraživač Mreže za poreznu pravdu koji je opsežno proučavao fondove.

Novozelandski fondovi nisu morali objavljivati javne izvještaje koji bi ih povezivali s vođama Legije. Dokumenti Asiaciti koji su curili od 2004. do 2017. opisuju da Novi Zeland ima prednosti uspostavljene offshore jurisdikcije bez stigme poznate porezne oaze. U dokumentima se tvrdi da novozelandski fondovi ne moraju biti registrirani ni kod jednog državnog tijela na Novom Zelandu i da su idealni za one koji žele zaštititi svoju imovinu od vjerovnika i poreznika. Nakon što su partneri ICIJ-a razotkrili Novi Zeland kao popularno odredište bogatih ljudi koji skrivaju svoju imovinu, zemlja je pojačala svoju regulaciju zaklada i fondova.

Za provođenje ulaganja u SAD-u novozelandski fondovi koristili su paravansku tvrtku iz Delawarea zvanu Lowndes Holdings Inc. Javni izvještaji Lowndesa ne sadrže tragove njenog odnosa s fondovima ili Legijom.
Legija i njeni čelnici nisu bili pod sankcijama i nisu bili uključeni ni u kakve kaznene postupke u SAD-u. No ulaganja i dalje ukazuju na to koliko je lako uložiti milijune dolara u nekretnine u SAD-u, a pritom ostati dalje od očiju javnosti. Stručnjaci krive labave federalne propise zbog dopuštanja tajnosti, zbog čega su američka ulaganja u nekretnine privlačna za one koji žele sakriti novac.

Pensam je u priopćenju rekao da se pridržava opsežnog programa poznavanja svojih klijenata kada analizira hoće li prihvatiti novog ulagača ili nastaviti odnos s postojećim ulagačem te da nije primio bilo kakvu informaciju koja bi navela Pensam da vjeruje kako je nekim od njegovih ulagača upravljala Kristova legija.

Legija priznala da je osnovala jedan od tri fonda

U komentarima za ICIJ, Legija je priznala da je osnovala jedan od tri fonda - Medicinski dobrotvorni i umirovljenički fond - kako bi primala donacije kojima će financirati živote starijih svećenika. Legija je rekla da nema saznanja o operacijama dvaju fondova koji drže većinu novca - AlfaOmege i Salusa. Ova dva fonda drže stotine milijuna dolara namijenjenih Medicinskom dobrotvornom i umirovljeničkom fondu. Dva fonda zasebno su financirali Garza i dva njegova brata, a njihov je glasnogovornik rekao da Garze nemaju kontrolu nad njima.

Glasnogovornik Legije rekao je da bi bilo pogrešno pripisivati bilo kakve odluke, ulaganja ili aktivnosti dvaju fondova Legiji. No, glasnogovornik je priznao da je Legija ponekad tražila donacije od spomenutih fondova, koje su oni mogli prihvatiti ili odbiti. Ipak, pregled brojnih otkrivenih dokumenata pokazuje da su sva tri fonda u velikoj mjeri povezana s najvišim razinama Legije.

Istaknuti dužnosnici Legije pomažu u upravljanju svim trima fondovima. Sva tri imaju iste adrese, iste povjerenike, njima upravlja isto povjereničko društvo i imaju račune u istim švicarskim bankama. Financijski operativac Legije Alejandro Páez Aragón povjerenik je fondova AlfaOmega i Salus, što mu omogućuje veliki utjecaj na fondove. Otprilike u vrijeme osnivanja fondova, Páez Aragón bio je direktor najznačajnijeg privatnog investicijskog instrumenta Legije - Grupo Integera. Páez Aragón je također šogor Luisa Garze.

Što su AlfaOmega i Salus?

U dopisu iz 2016., koji je u međuvremenu procurio, novozelandski porezni odvjetnik koji je analizirao sva tri fonda zaključio je da su AlfaOmega i Salus zapravo povezani s Medicinskim dobrotvornim i umirovljeničkim fondom. Upravitelji fondova nadali su se da će ih se kvalificirati kao čisto dobrotvorne ili vjerske, u svrhu iskorištavanja novozelandskog poreznog ugovora sa SAD-om, ali ih je odvjetnički dopis upozorio da AlfaOmega i Salus nemaju izričitu zabranu imenovanja nedobrotvornih korisnika. Odvjetnik je preporučio da se fondovi ograniče samo na dobrotvorne svrhe tako što će se ukloniti mogućnost da određeni pojedinci postanu korisnici. Nije jasno je li ta promjena ikada napravljena.

U izjavama za ICIJ glasnogovornik fondova AlfaOmega i Salus rekao je da su oni namijenjeni pomoći starijim svećenicima i posvećenim pojedincima, kao i podržavanju društvenih, dobrotvornih i duhovnih projekata temeljenih na katoličkom učenju.

Dobrotvorna pomoć za starije članove uključuje osiguravanje financiranja životnih troškova poput smještaja, hrane i medicinskih potreba, rekao je glasnogovornik, dodajući da su fondovi otvorili švicarske bankovne račune jer je financijska industrija u toj zemlji dobro razvijena i omogućuje otvorenu investicijsku strukturu, pri čemu banke imaju pristup mnogim financijskim proizvodima te imaju sposobnost razumjeti ih i preporučiti.

Glasnogovornik je rekao da su fondovi formirani na Novom Zelandu jer je ta zemlja "profesionalna, pouzdana, kooperativna i ozbiljna" te dodao da su fondovi ostali tamo nakon donošenja novih propisa kako bi iskoristili strože zakonodavstvo i transparentnost Novog Zelanda umjesto da se presele u zemlju s manje strogim zakonima.

Glasnogovornik je rekao da fondovi mogu promijeniti primatelje u bilo kojem trenutku.

U nedatiranom podnesku američkoj poreznoj upravi, koji je pribavio ICIJ, Medicinski dobrotvorni i umirovljenički fond traži porezno oslobođenje kao potpuno dobrotvorna ili vjerska organizacija. Glasnogovornik je odgovarajući na pitanja u Garzino ime rekao da su fondovi prosječno godišnje osiguravali milijun dolara za hranu, stanovanje i zdravstvenu zaštitu velikom broju umirovljenih i ostarjelih svećenika, časnih sestara i posvećenih pojedinaca.

Početkom rujna 2015. novozelandski fondovi iskoristili su Lowndes Holdings za ulaganje dva milijuna dolara u kompleks u kojem je Carlos Lomena živio u Plantationu na Floridi. Prema web stranici, Pensam je povećao vrijednost svojoj investiciji nadogradnjom vanjskog dijela stanova, promjenom krajobraza i drugim poboljšanjima. Pensam je za ICIJ rekao da je uložio milijune u obnovu kompleksa, koji je bio u vlasništvu holdinga pod nazivom PBH Plantation, što je očigledan znak partnerstva između Pensam Capitala i BH Plantationa.

"Ako kasnite s najamninom tri dana, morat ćete platiti pristojbu od 100 dolara"

ICIJ je posjetio ove zgrade krajem lipnja, neposredno nakon što je Pensam navodno prodao kompleks za 46 milijuna dolara jednoj tvrtki za upravljanje nekretninama sa sjedištem u Miamiju. Fasade četverokatnica su atraktivne, s modernim staklenim rukohvatima na balkonima i zemljanim bojama koje se dobro slažu s tropskim uređenjem. No, vanjski prolazi pokazuju znakove oštećenja od vode, a plijesan prekriva vrata stanova.

Foto: ICIJ / Spencer Woodman

Obavijest o deložaciji zadržala se na vratima bivšeg stanara koji je deložiran u svibnju. Stanari koji su iznajmili stambene prostore u PBH Plantationu rekli su da je uprava brzo reagirala na kašnjenje u plaćanju odredivši im dodatne naknade.

"Ako kasnite s najamninom tri dana, morat ćete platiti pristojbu od 100 dolara. Ako prođu još tri dana, dobit ćete pismo o deložaciji", rekao je jedan bivši stanar PBH Plantationa, koji je napustio stambeni kompleks zbog povećanja najamnine.

Earl Walker, stanar kompleksa Plantation, rekao je da je PBH Plantationu trebalo nekoliko mjeseci da sanira štetu nastalu zbog vode i curenja u njegovoj stambenoj jedinici, ali ga je brzo kaznio kad je malo zakasnio s plaćanjem stanarine. "Ovdje je procurilo, a trebali su im mjeseci da dođu i riješe ovo. Ali ako zakasnim s plaćanjem nekoliko sati, odmah reagiraju. To nije pošteno", rekao je Walker.

Mariya Vazhelyuk, majka dvoje djece, kaže kako je u njenom stanu na trećem katu došlo do velikog curenja tijekom kiše i da su njezina djeca u prvim mjesecima boravka imala problema s disanjem, što je, vjeruje, reakcija na plijesan i vlagu.

Rekla je da su se nekoliko mjeseci prije nego što je Pensam prodao zgradu, vrata dizala zatvorila na kolicima u kojima je bilo njeno dijete.

Dijete je neozlijeđeno, ali su kolica bila prikovana između vrata.

Problemi s dizalom, vlagom i plijesni u zgradi

Prema javnim evidencijama, inspektori okruga Broward otkrili su 40 prekršaja u vezi s tri dizala kompleksa u razdoblju od veljače 2018. do travnja 2021., uključujući istekle dozvole, pokvarene mehanizme koji sprječavaju otvaranje vrata dizala između katova, pokvarene telefone za hitne slučajeve i alarme, te vatrogasne aparate kojima je istekao rok trajanja.

U kolovozu 2019. godine, gradske vlasti Plantationa pisale su o prekomjernoj plijesni na stepenicama i šetnicama u cijelom kompleksu, kao i neugodnom mirisu iz smeća. Nekoliko bivših stanara u zgradama u vlasništvu Pensama žalilo se na sudske troškove i druge takse povezane s postupkom deložacije.

Podnošenje zahtjeva za deložaciju iz jednog od Pensamovih stambenih kompleksa na Floridi 2017. godine, primjerice, pokazalo je da je upravitelj nekretnine naplatio stanaru, koji je bio dužan 1960 dolara zaostale najamnine, dodatna 662 dolara odvjetničkih taksi i sudskih troškova, 203 dolara zakasnine i oko 175 dolara "ostalih troškova", čime se ukupni iznos popeo na 3000 dolara. Ovu zgradu je nadzirao BH Management.

"Ove kompanije na zakasnine i sudske takse gledaju kao na važan način povećanja svojih prihoda. To ima za cilj izvući što je moguće više novca od najsiromašnijih stanara", rekao je Shamus Roller, izvršni direktor National Housing Law Projecta.

Ono što Lomenu najviše muči je nespremnost PBH Plantationa na suradnju, čak i tijekom pandemijskog moratorija na deložaciju. U svom siječanjskom pismu sucu, Lomena je napomenuo da je tek počeo raditi na novom poslu te da još nije primio prvu plaću. Postupak deložacije trajao je tjednima, tijekom kojih je Lomena prodao gotovo sav svoj namještaj na Facebook Marketplaceu tako da može brzo napustiti stan ako izgubi na sudu.

Glasnogovornik BH Management Servicesa rekao je da se naplata stanarine obavlja uz strogo pridržavanje ugovora o zakupu i zakona, uključujući nalog CDC-ja o deložacijama tijekom pandemije covida-19. Lomena je potražio pomoć odvjetnika, ali nitko nije ponudio cijenu koju si je on mogao priuštiti. Stoga se pokušao sam boriti na sudu. Budući da nije podnio potrebne dokumente CDC-ja radi zaštite od deložacije, nego se u svom podnesku samo pozvao na moratorij CDC-ja, sudac je odobrio deložaciju 4. veljače.

U izjavi za ICIJ, Pensam je naveo da se BH Management obavezao da neće deložirati nijednog stanara zbog neplaćanja najamnine ako je podnesena valjana deklaracija CDC-ja. Pensam je rekao da su zakasnine i pravne naknade navedene u svakom ugovoru o zakupu te da su u skladu s industrijskim standardima i s federalnim i lokalnim propisima.

Tjedan dana nakon presude, Lomena se vratio kući i zatekao dvije obavijesti o deložaciji iz šerifova ureda na svojim vratima. Lomena je potražio drugi smještaj i za 700 dolara mjesečno unajmio sobu u kući jedne starije žene. Lomena kaže da mu nova stanodavka dopušta koristiti kuhinju samo nedjeljom kada kuha hranu za cijeli tjedan.

Kaže kako je postigao dogovor s PBH Plantationom da otplati svoj dug - kombinaciju najamnine, zaostalih pristojbi, odvjetničkih pristojbi i drugih davanja - u ratama od oko 300 dolara mjesečno.

Lomena je rekao kako se nada da će se ponovo useliti u svoj stan, ali je zabrinut da ga nijedan stanodavac neće prihvatiti zbog prethodne deložacije. "Ne vjerujem da ovdje mogu opstati. Želim ići naprijed, uštedjeti nešto novca i biti sretan", zaključuje Lomena.