Kinoulaznice ili pisma poznatih pisaca, razglednice i komadići papira koji ne služe ničemu, pokazuju da Picasso nije bio samo div stvaralaštva već i strastveni sakupljač pisanog materijala bilo koje vrste. L

Izložbom "Picassov arhiv", otvorenom do 19. siječnja iduće godine, pariški muzej Picasso preuzima izreku najvećeg slikara 20. stoljeća da smo "ono što čuvamo".

Picasso nije ništa bacao. Tako se može vidjeti posjetnica Roberta Desnosa koji je "došao čestitati Picassu na sramotnom članku one budale Vlamincka" ili razglednica Jacquesa Preverta s nosorogom, potpisana "za Pabla, portret rođaka".

No izložba otkriva i pregršt ulaznica za cirkuske predstave, boks mečeve, koridu ili jednostavno kino.

Posjetitelji mogu uz predivna pisma Antonina Artauda ili Renea Chara otkriti i bezazlene upute vozaču: "Marcel, ispustite vodu iz radijatora" ili "Kupite proizvode Ripolin".

U Picassovoj zbirci nema nikakvog reda te se tako na izložbi može vidjeti stranica iz službenog dokumenta od 4. veljače 1921. - "Paul Picasso, rođen u 21 sati, težak 3 kg i 800 grama" - uz Chaissacov dirljivi tekst u zavojitu obliku.

Lako je zamisliti vrtoglavicu konzervatora zaduženih za svrstavanje Picassova arhiva koji se sastoji, kako piše na jednoj kartici, od 20.100 pisama pristiglih od 4157 pošiljatelja.

A to su samo pisma, dok se zbirka sastoji od niza drugog pisanog materijala.

Treba također zamisliti i umjetnikov atelier u Bateau-Lavoir pred kojim se "na samom ulazu treba zapitati kakva bi strategija omogućila ulaz u unutrašnjost", kako je napisala njegova tadašnja družica Fernande Olivier.

Zatim u Ulici La Boetie, gdje je "prazna kutija šibica stajala uz maleni Seuratov akvarel", a "snop pisama uz račun kemijske čistione", napisala je Francoise Gilot, majka Picassove dvoje djece.

U atelieru u Grands Augustins "hrpe su se uzdizale poput stalagmita", a iz tih ropotarnica, čije je sređivanje 30 godina nakon Picassove smrti bio posao dostojan benediktinskog redovnika, povjerenica izložbe Laurence Madeline izdvojica je četiri dijela: umjetnikovi osobni dokumenti, Picasso i njegovi bližnji (prijatelji, pisci, trgovci, članovi ruskog baleta), Picasso i drugovi (komunistička partija, Španjolski rat), Picasso i ostali (obožavatelji, smetala, molitelji).

Na izložbi se može provesti sate otkrivajući sve te uspomene. Nameće se pitanje: "Čemu ta tiranija gomilanja koju je nametnuo svojim bližnjima? Manija praznovjerja ili jednostavno nemar (lakše je čuvati za kasnije nego prebirati)?"

Uz izložbu je izdan i katalog "Picassov arhiv, ono smo što čuvamo" (izd. RMN) koji omogućava, više nego kroz vitrine, temeljito uranjanje u umjetnikov labirint.