FURIO RADIN rođen je 1. lipnja 1950. u Puli. Završio je Filozofski fakultet u Zagrebu, diplomirani je psiholog i doktor znanosti. Također je dugogodišnji saborski zastupnik iz reda talijanske nacionalne manjine te u drugom mandatu potpredsjednik sabora.

"Nisu najbolje knjige, nemoguće ih je izabrati, a na kraju bilo bi ih pedesetak, iz klasičnog kanona, što je za većinu dosadno. Zato ću nabrajati pet knjiga, za mene najzabavnijih, a preporučujem ih mladima, koji danas, statistički gledano, čitaju kao i nekada: uglavnom malo. Usput rečeno, čitanje knjiga je preduvjet za kritičko razumijevanje svega ostalog, prije svega medija, uključujući i portale", objašnjava svoj izbor za Index Radin.

Zlatno tele - Iljf i Petrov 

Ruski i zapravo sovjetski satiričari u ovom se romanu bave razdobljem NEP-a, nove gospodarske politike nakon sovjetske revolucije. Roman govori o odnosu grupe pojedinaca koji se žele obogatiti unatoč sistemu koji to ne dozvoljava. Uspijevaju, ali, nakon bezbroj dogodovština, uhvate ih rumunjski graničari, opljačkaju ih i u zamjenu im uruče bezvrijedno odlikovanje. Neka vrsta neuspjele privatizacije, uz neke iznimke: nije sistemska, urnebesno je smiješna i ostat će zauvijek legendarna izreka glavnog lika Ostapa Bendera: "Moje ideje, vaš benzin."

Majstor i Margarita - Mihail Bulgakov

Napisao je tri verzije knjige, a četvrtu, koju je započeo neposredno prije smrti 1940., završila je njegova supruga. Kasnije, pojavile su se i druga, različita i šira izdanja, ali i kraća i cenzurirana. Sotona, nazvan Woland, i njegovi pomoćnici dolaze u Moskvu, gdje nitko ne vjeruje u đavla osim jednog čovjeka, nazvanog Majstor, koji je napisao knjigu o Ponciju Pilatu, spalio je i završio u ludnicu. Možemo ga slobodno identificirati s Bulgakovim, koji je također spalio prvu verziju Majstora i Margarite. Radnja se odvija u dvije knjige, a filmovi (jedan Aleksandra Petrovića u talijansko-jugoslavenskoj koprodukciji, s Ugom Tognazzijem kao Majstorom) i kazališne interpretacije romana razočarali su me. Jednostavno, roman je istovremeno mašta i realnost, i asocijacije koju pobuđuje knjiga ne mogu biti nego individualne. Ne znam, možda bi Fellini ili Bergman dodali nove emocije nenadmašivoj priči.

Doživljaji dobrog vojnika Švejka u Prvom svjetskom ratu - Jaroslav Hašek

Ne samo apologija antimilitarizma nego i satira administracije i oronulih institucija, i to njihovim sredstvima: bukvalnim pridržavanjem pravila. Knjigu, ili knjige, ovisno o izdanjima, mogu pročitati svi, od pubertetlija nadalje. Obavezno ju je pročitati više puta, u raznim životnim dobima. Slika Švejka koji pije pivo s prijateljem u praškoj pivnici prije odlaska na front, i u trenutku pozdrava prijatelj mu kaže "Vidimo se, dakle, poslije rata. U 2 sata", dok Švejk odgovori "Svakako, poslije rata mogu. Ali ne u 2", jedna je od najboljih satira svakog sistema jer pokazuje da su potrebe pojedinca, odnosno malog čovjeka, barem isto važne kao i interesi velikih i moćnih.

Con i piedi nel fango - Gianrico Carofiglio con Jacopo Rosatelli

Četvrta knjiga nije roman, nego razgovor između pisca Giancarla Carofiglia, koji je ujedno i autor knjige, i novinara i politologa Jacopa Rosatellija, izdana 2018. Naslov je sugestivan, može se prevesti kao "S nogama u blatu: razgovori o politici i istini", i preporučio bih prijevod na hrvatski jezik, ako već nije napravljen. Politika, kažu autori, bavljenje je stvarima kakve one zaista jesu, a one su često nelijepe i prljave. Treba često gaziti u blato da bi se drugima pomoglo da iz tog blata izađu. Bitno je u svijesti uvijek imati jasne ciljeve, a oni moraju biti vrijednosni i plemeniti. Ja sam, slobodno i arbitrarno, nazvao tu knjigu filmskim naslovom: Ples sa vukovima.

The Pigeon Tunnel: Stories from My Life - John le Carré

Autobiografska knjiga. Autor je John le Carré. Za one koji su, kao ja,  čitali sve književno-špijunske romane ovog autora, ova će knjiga predstavljati novi pogled na opus ovog izvanrednog britanskog pisca, koji još uvijek piše nalivperom na malom stoliću u švicarskim planinama.