Pitali smo Moranu Zibar kojih joj je pet omiljenih knjiga

Pitali smo Moranu Zibar kojih joj je pet omiljenih knjiga
Foto: Privatni arhiv

POZNATA kvizašica Morana Zibar jedno je od zaštitnih lica popularnog HTV-ovog kviza Potjera. Ona je ujedno i uspješna prevoditeljica i spisateljica, te autorica prvog hrvatskog nezavisnog digitalnog enogastronomskog vodiča Taste of Croatia.

“U različitim životnim razdobljima kao najfinija duševna hrana služile su mi različite knjige, pa je to šarolik spektar u rangu od Zlatka Krilića preko Matakovićevih stripova sve do T. S. Eliota. Zato je ova moja podastrta petica nekakav proizvoljni presjek raznih faza, i to teškom mukom komprimiran”, objašnjava Zibar svoj književni izbor za Index.

Just Kids - Patti Smith

Volim neuništivu baku Patti kao glazbenicu, ali još mi je draža kao majstorica pisane riječi. Njezino autobiografsko djelo, odnosno memoari fokusirani na dolazak u New York i odnos s Robertom Mapplethorpeom, priča je o odrastanju i transformaciji u umjetnicu. Tečno, toplo, vješto i lijepo napisano, iskreno, užasno emotivno, a nimalo patetično, uvuče te u svoj svijet i dok čitaš, osjećaš se uzvišenije.

Possession - A. S. Byatt

Dok mlada anglistica bijah ja, cijenjeni roman britanske spisateljice iz 1990. bio mi je mind-blowing, što bi se reklo. Paralelne priče iz dvaju različitih vremena, metatekstualnost, romansa, suptilno intelektualiziranje, dubok podtekst, napetost, postmodernistički tour de force. Guta se kao krimić, a višeslojno, pametno, duhovito. Činjenicu da je po knjizi snimljen i film s Gwyneth Paltrow nastojte potpuno ignorirati.

Maus - Art Spiegelman

Ovo je zapravo grafička novela, odnosno umjetnički autorski strip za koji ste sigurno čuli bar po tome da miševi glume Židove, a mačke Nijemce. To se već i kroz kvizove provlači. Autor kroz razgovore s ocem oživljava njegovo sjećanje na iskustvo preživljavanja holokausta, a to što su likovi životinje, a ne ljudi, malo bi trebalo ublažiti grubu dokumentarnost i sav užas. No svejedno vam je knedla u grlu cijelo vrijeme čitanja. Prvi strip koji je dobio Pulitzera. Moćno, potresno, drugačije.

Atlantida - Borislav Pekić

U vrijeme kad sam ga čitala, sredinom 1990-ih, bila sam potpuno opsjednuta ovim golemim naoko znanstveno-fantastičnim i distopijskim romanom, a zapravo genijalnom epskom, duboko filozofskom raspravom o... A ono, o ljudskom postojanju. Provlače se tu mnogi mitovi i da je autor još živ i iz anglofonog dijela svijeta, „Atlantida“ bi završila kao visokobudžetna i vjerojatno kultna TV serija u produkciji Netflixa. U mojim intelektualno najpotentnijim godinama, Pekić je ovom, ali ne samo ovom knjigom stiskao prave gumbiće i tjerao mi mozak dalje od poznatih granica.

Kalendar Maja - Zoran Ferić

Evo da i nešto domaće bude na popisu. Inače uopće nisam Ferićev fan, ali „Kalendar Maja“ baš me pogodio. Opsežan i ambiciozan roman o svemu, odrastanju, ljubavi, seksu, odnosima, Zagrebu... Zrelo i vješto napisano, čak i ako niste 70-godišnjak koji podvlači crtu ispod svog života, proživite ga kao da jeste. A najbolje od svega je da u ovoj grandioznoj strukturi temeljenoj na autentičnom društveno-povijesnom kontekstu nema nikakvog politiziranja, ideologiziranja i svega onoga čega je često previše u našoj umjetničkoj interpretaciji stvarnosti. Baš velik roman. Kupila sam ga starcima, a ostavila sebi.


 

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
;
Učitavanje komentara