JUTROS je došlo do dramatične eskalacije sukoba između Indije i Pakistana, dviju nuklearnih sila, kada su pakistanske snage srušile dva indijska vojna aviona koji su ušli u njihov zračni prostor. Indija je priznala da je izgubila jedan avion MiG-21 i zatražila od Pakistana da vrate zarobljenog pilota, ali i izjavila da je srušila jedan pakistanski vojni avion.

Pakistanski premijer Imran Khan upozorio je Indiju: "S oružjem koje imamo vi i i mi, možemo li si priuštiti loše procjene? Ako to dopustimo, stvar će biti izvan moje kontrole i kontrole indijskog premijera." Aludirao je, naravno, na nuklearno oružje koje imaju i Pakistan i Indija, a njegova poruka lako može biti shvaćena i kao uvijena prijetnja Indiji da ne ide dalje kako sukob ne bi eskalirao. Tako je, dok su u središtu pažnje u zadnje vrijeme bile moguće eskalacije sukoba između SAD-a i Rusije ili Sjeverne Koreje, odjednom na svjetskoj karti izbilo novo žarište potencijalnog nuklearnog obračuna, ondje gdje smo ga možda i najmanje očekivali. 

O tome kako bi se sukob Indije i Pakistana mogao dalje odvijati, razgovarali smo s Igorom Tabakom, vojnim analitičarem portala Obris. 

Kašmir nije novo krizno žarište

"Kašmir nije novo krizno žarište. Kašmir je krizno žarište već od 1947. Već desetljećima ondje djeluje UN-ova mirovna misija i usprkos tome, na liniji kontrole koja dijeli Pakistan i Indiju su svako malo incidenti. Nekoliko puta dosad bilo je i većih incidenata, dakle 1999. u predjelu Kargila, 2016. su Indijci slali specijalce preko granice u akciju, dok Pakistan praktički konstantno podržava čitav niz militantnih islamističkih skupina koje onda ratuju na indijskoj strani granice, u Kašmiru", kaže Tabak.

"Dakle, tu pod kišobranom pakistanske vojske i nuklearnog naoružanja djeluje čitav niz praktički terorističkih organizacije kojima se ponekad posreći izvesti i veći napad na indijskoj strani, poput ovog od 14. veljače kada se bombaš samoubojica zabio vozilom u kolonu vozila indijske rezervne policije i pobio čitav autobus rezervnih policajaca. I onda je došlo do indijskog odgovora, kao i 2016. kad je na teroristički napad također izveden indijski vojni odgovor napadom na teroristički kamp na pakistanskoj strani Kašmira. Ovog puta razlika je u tome što je napad izveden iz zraka i time je prvi put Indija službeno prekršila dugogodišnji dogovor o zabrani nenajavljenih vojnih letova borbenim avionima u zoni 10 km crte kontrole, i ulaskom duboko u pakistanski teritorij je s jedne strane izveden napad, a s druge strane je pokazana propusnost i loša organizacija pakistanske protuzračne obrane. A to je u zemlji koja je zapravo cijela usmjerena na vojsku, a vojska cijela usmjerena na Indiju, zapravo opet postalo pitanje prestiža, što je vjerojatno razlog ovog današnjeg odgovora i ovih rušenja zrakoplova", objašnjava Tabak. 

Ipak, naš sugovornik naglašava kontinuitet sukoba u Kašmiru i ulogu provokacija s pakistanske strane u tom sukobu: "Uzmite u obzir nestabilno stanje na toj crti kontrole koje je stalno na rubu nekog šireg sukoba. Tu su svako malo infiltracije terorističkih skupina koje pokušavaju prijeći granicu, izvesti napad pa pobjeći, koje nose naoružanje preko granice, pretežito iz Pakistana."

>> UŽIVO Pakistan srušio indijske avione, premijer spominje nuklearno oružje

>> Ovo je prvi put u povijesti da dvije nuklearne sile bombardiraju jedna drugu

Indija i Pakistan - dugotrajni sukob u sjeni nuklearnog naoružanja

Indija je posljednje zračne udare, naime, izvela kao odgovor na samoubilački bombaški napad 14. veljače u kojem je ubijeno 40 pripadnika indijskih paravojnih policijskih snaga u Kašmiru. Militantna islamistička grupa Jaish-e-Muhammad preuzela je odgovornost za ovaj napad, najsmrtonosniji od izbijanja muslimanske pobune u Kašmiru prije više od trideset godina.

Pakistan i Indija su inače dosad bili u tri, odnosno četiri kratka rata: 1947., 1965., 1971. i u manjem sukobu 1999., kada su obje zemlje već imale razvijeno nuklearno naoružanje. Oružana pobuna muslimana protiv indijske vlasti u Kašmiru izbila je 1989., a više od 70 tisuća ljudi otada je ubijeno, prema podacima skupina za ljudska prava. U sukobu u planinskom kašmirskom okrugu Kargil koji je izbio nakon mjeseci razmjene vatre preko granice i infiltracije pakistanskih vojnika i militanata na indijske pozicije, prvi je put postojala i teoretska mogućnost nuklearnog sukoba. 2001. su petorica pakistanskih militanata upali u indijski parlament u New Delhiju i ubili devetero ljudi prije nego što su ubijeni. 2008. su teroristi napali indijski velegrad i financijsko središte Mumbai i ubili više od 160 ljudi u trodnevnom masakru prije nego što su sami ubijeni. A 2016. je, kao što navodi Tabak, 19 vojnika ubijeno u napadu pakistanskih militanata na indijsku vojnu bazu u Kašmiru, nakon čega je indijski premijer Narendra Modi naredio "kirurške udare" komandosa na pakistanskoj strani Kašmira. 

"Problem Indije i Pakistana je upravo taj što je na političku nestabilnost Pakistana, na dugogodišnja sukobljavanja po pitanju granice, od 1998. do danas nadovezalo nuklearno naoružanje koje cijeli taj, ionako problematičan sklop diglo na razinu koja nema premca u svijetu... Indijska vojska je po broju ljudi duplo veća, ima šest puta veći proračun na godišnjoj razini (od pakistanske), ali tu nuklearno oružje daje jedan izjednačavajući faktor koji je Pakistan zapravo godinama koristio za pokriće jednog agresivnog korištenja neformalnih borbenih islamističkih skupina koje nisu direktno vezane uz državu. To je potpuno jednako načinu na koji se Pakistan ponašao prema Afganistanu, gdje je podržavao talibane i čitav niz drugih borbenih skupina. To je slično kako se Pakistan postavlja i prema Iranu, gdje je granica također područje periodičkih sukoba. To je za Pakistan, nažalost, dosta tipična stvar", kaže Tabak.

Pakistan godinama pomaže teroristima

Tabak smatra da je ipak malo vjerojatno da će doći do totalnog rata: "To bi, ako stvari ne izmaknu kontroli, moglo biti to od sukoba. Teško je, doduše, reći hoće li Indija imati potrebu odgovoriti jer je neizvjesno što se uopće jučer dogodilo. Dok Indijci tvrde da je pogođen teroristički kamp za obuku smješten oko 50 km od granice i da je ondje načinjena velika šteta uz puno žrtava, Pakistan je tvrdio da napad nije izveden toliko duboko u pakistanskom teritoriju, nego da je napadnut istoimeni grad Balakot na 5-6 kilometara uz granicu, i da pri tome nije pogođeno ništa. Pokazivali su slike kratera u šumi. Uzmite u obzir da je u toj višedesetljetnoj situaciji na rubu rata korištenje ratnih varki i ratne propagande takvo da je jako teško išta ocijeniti."

Prema indijskim medijima, u utorak ujutro indijski avioni uletjeli su u pakistanski teritorij i u zračnim udarima uništili kampove militanata te ubili čak 300 boraca. Prema pakistanskim medijima, to je ustvari bio kukavički upad u kojem su indijski avioni izbacili bombe na nenastanjeno šumsko područje i pobjegli natrag nakon što su prema njima krenuli pakistanski avioni. Glasnogovornik pakistanskih oružanih snaga objavio je i fotografije indijskih bombi koje su navodno pale u prazno. 

Unatoč ovim proturječnim iskazima, jedna stvar je jasna, piše Washington Post: prvi put u gotovo pola stoljeća indijski avioni prešli su tzv. crtu kontrole, odnosno de facto crtu razgraničenja s Pakistanom, i bombardirali pakistanski teritorij. Štoviše, kako piše Reuters, ovo je prvi put u povijesti da su dvije nuklearne sile izvršile zračne udare jedna na drugu. Dvije strane razmijenile su i minobacačku paljbu preko linije koja dijeli "pakistanski" dio Kašmira od "indijskog" - podsjetimo, obje zemlje svojataju ovu pokrajinu u cijelosti, a teritorijalni spor traje od osnutka dviju država 1947. 

Iako su SAD i Indija proglasili JeM terorističkom organizacijom, Pakistan je pušta da slobodno operira na svom teritoriju, a analitičari smatraju i da joj elementi pakistanske vojske aktivno pomažu. Pakistanska vojska i obavještajne službe imaju dugu povijest podupiranja islamističkih paravojnih, odnosno terorističkih skupina radi promicanja vlastitih interesa u regiji, prije svega talibana u Afganistanu i separatista u Indiji. 

Washington već dugo zamjera Pakistanu, koji mu je službeno saveznik u ratu protiv terorizma, da je dvoličan - dok je s jedne strane surađivao u ratu s talibanima i drugim džihadistima izručujući ih Amerikancima, s druge strane je poznato da je podupirao i štitio neke od tih džihadista, a povremeno im čak i izravno naređivao. Kad je vođa Al Qaide Osama bin Laden 2011. pronađen i ubijen u skrovištu samo četiri sata vožnje od pakistanske prijestolnice, Islamabada, to je za mnoge bila potvrda da Pakistan štiti teroriste. A američki predsjednik Donald Trump je početkom prošle godine u oštrom tvitu poručio da SAD neće više slati pomoć zemlji koja "nam nije dala ništa osim laži i prevara misleći da su naši lideri budale" i koja "daje sigurno utočište teroristima koje lovimo u Afganistanu". 

Kina je velik saveznik Pakistana, ali ovaj put nitko nije stao na njegovu stranu

Indija je i sama pretrpjela velik broj terorističkih napada islamista povezanih s Pakistanom na svom tlu, a posljednji napad, po svemu sudeći, za njih je prešao "crvenu liniju", piše analitičar Washington Posta Ishan Tahroor. Nacionalističkom premijeru Indije Narendri Modiju su faktor u odluci da izvrši protunapad na Pakistan zasigurno bili i izbori koji će se u Indiji održati za dva mjeseca, kao i rašireni zahtjevi za odmazdu na indijskim društvenim mrežama.

Prije nego što su jutros srušena dva indijska i jedan pakistanski vojni avion, postojale su nade da će se tenzije ipak smiriti. I jedna i druga strana proglasile su, uvjetno rečeno, pobjedu - indijska je objavila da je izvela preventivni napad na teroriste, a pakistanska da u napadu nije bilo nikakve štete ni žrtava. No onda je Pakistan izveo vlastiti zračni napad na indijski teritorij, na što je Indija odgovorila slanjem indijskih aviona u pakistanski zračni prostor, na što je Pakistan srušio dva indijska aviona, na što je Indija srušila jedan pakistanski. 

Indijski zračni udar također predstavlja presedan u smislu da će javnost tražiti sličan drastičan odgovor svaki put kad pakistanski islamisti izvrše teroristički napad u Indiji, napominje Sushant Singh, urednik Indian Expressa. No zanimljivo je da je nakon ove eskalacije malo tko iz međunarodne zajednice stao u obranu Islamabada. Američki dužnosnici već su rekli da im je dosta ponašanja Pakistana, a nakon terorističkog napada u Indiji 14. veljače, Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton izrazio je podršku za "pravo Indije na samoobranu". EU je u priopćenju pozvao na deeskalaciju, ali nije osudio indijski zračni napad. Čak je i Kina, koja ima reputaciju čvrste saveznice Pakistana, samo pozvala na suzdržanost. 

"Ovo je zasigurno jako razočaralo Pakistan jer bi očekivao da će njegov najvjerniji prijatelj osuditi Indiju. Ali ovo je novi svijet s malo strpljenja za teror kao instrument politike", zaključio je indijski novinar Shekhar Gupta. Tanvi Madin iz američke Institucije Brookings također je primijetila da je "upečatljivo koliko je malo zemalja voljno prihvatiti pakistanski argument, osuditi Indiju ili zauzeti pristup da su obje strane krive". Stoga se čini da je Pakistan, unatoč percipiranoj vojnoj pobjedi rušenjem indijskih zrakoplova, geopolitički u lošijoj poziciji. 

No važniji od stava SAD-a i Rusije je ipak stav Kine, ističe Tabak: "Kina graniči i s Pakistanom i s Indijom. Kina je veliki saveznik Pakistana, ima vrlo nategnute odnose s Indijom, dapače, također su ratovali u istom kompleksu teritorija gdje je i Kašmir. Pa ipak, širi sukob im nije u interesu. Ja nemam nikakve dileme da će Amerikanci raditi na smirivanju napetosti jer, na kraju krajeva, trguju i s jednima i s drugima. Velike sile nemaju favorita u ovom sukobu jer je on, s jedne strane, kompleksan, a s druge strane može eskalirati na globalnu razinu."