Plenković bi od Milanovića mogao imati velike koristi ako postane predsjednik

Plenković bi od Milanovića mogao imati velike koristi ako postane predsjednik
Foto: Igor Soban/PIXSELL, Index

TROJE glavnih ljudi u državi, Plenković, Milanović i Kolinda, svoje karijere započeli su na doslovno nekoliko metra udaljenosti u Ministarstvu vanjskih poslova, već daleke 1993./1994. godine. Vrijeme je to kada je Hrvatska gradila svoju novu diplomaciju pa je tek stasalim kadrovima omogućila ulazak u vanjske poslove i daljnje školovanje. Imali su svi dobre ocjene, ali i obiteljsku pozadinu koja im je omogućila usavršavanje stranih jezika debelo iznad tadašnjih standarda.

25 godina kasnije ti ljudi vode Hrvatsku

Četvrt stoljeća kasnije to troje ljudi se nalazi na vrhu političke piramide Hrvatske. Plenković vodi HDZ i za sada je uspio izdržati sve napade i očuvati parlamentarnu većinu. Čak je u saboru stabilniji nego ikada i redovne izbore će dočekati bez ikakvih problema. Dodatno, uspio je izbjeći do sada najopasniji "napad zdesna", koji je ovaj puta dolazio ne od nekog uobičajenog desnog smušenjaka, već od elokventnog, školovanog i financijski neovisnog Miroslava Škore, koji se, za razliku od Plenkovićeve magistarske, može pohvaliti i doktorskom titulom.

Zoran Milanović je u nekakvoj simbiozi s SDP-om. Formalno bivši šef stranke, Milanović je jedino što danas ta stranka u visokoj politici može ponuditi. Sadašnji predsjednik SDP-a ne može dobiti izbore ni u kućnom savjetu, a nekadašnji glavni likovi su se raspršili. Do prije par godina glavni Milanovićevi ljudi sada kao "žetončići" drže većinu upravo – Plenkovićevoj vladi. Nisu baš izravno ušli u HDZ, ali nisu ni daleko od HDZ-a kada treba popuniti većinu. 

Milanović jedini može reći da je potpuno zadovoljan rezultatima prvog kruga predsjedničkih izbora. Što god bilo – SDP će teško dalje bez njega. Milanović, za razliku od politički izgubljenog Davora Bernardića, donosi glasove. I to dobiva glasove ne samo ljevice.

Kolinda u panici

Kolinda je u panici. Onaj tko progura dva predsjednička mandata (običaj ograničenja mandata je davno uveo George Washington) je pobjednik i zapisan je kao takav u povijesti. Onaj tko izgubi nakon prvog mandata zapisan je kao luzer. Za razliku od svog prethodnika Josipovića koji nije imao stav uopće, Kolinda ima stav o svačemu. I to joj ne pomaže. Bit će potrebna velika mobilizacija HDZ-a kako bi pobijedila. Tome u prilog govori i uključivanje prvog operativca HDZ-a Vase Brkića, čovjeka kojemu neće biti teško do dana izbora provesti 20 sati dnevno na putu i sastancima. HDZ, naravno, gura Kolindu, jer, eto, mora, njihov je kandidat. No, vjerojatno bi Milanović intimno bio puno bolji odabir za Plenkovića.

Kolinda bi u drugom mandatu mogla biti kritičnija od Milanovića u prvom mandatu

Koliko god svi šutjeli o tome, Zoran Milanović bi bio najbolji izbor za predsjednika Hrvatske za HDZ Andreja Plenkovića. Između njih dvojice nema prevelikih ideoloških razlika: niti je Milanović neki uvjereni ljevičar, niti je Plenković uvjereni desničar, uostalom u hrvatskim uvjetima i socijaldemokracija i demokršćanstvo znače gotovo isto: jaku državu, velike poreze, državne firme i uhljebljivanje vlastitih kadrova.

Kolinda u drugom mandatu nema što izgubiti, ciljeve je ostvarila, mogla bi raditi na populističkom napadanju vlade – sve kako bi ostala zapamćena kao odlučna – i graditi i dalje prizemnu popularnost i praznu emotivnost. HDZ nema načina da je na bilo koji način kontrolira. Nema joj što ponuditi. Nakon mandata može u mirovinu, diplomaciju, NATO, UN, svatko će je primiti s tim životopisom.

Milanović mora razmišljati što dalje. Mlad je, a osim politike, čini se da se nije drugdje iskazao. Mora graditi karijeru. Ne smije ulaziti u prevelike sukobe. I još nešto, Milanović može HDZ-u riješiti velik problem, što nakon narednih izbora. HDZ i SDP su poput političkih bagera. Sve su uništili. Postavlja se temeljno pitanje – s kime će HDZ, i dalje najjača stranka, koalirati nakon narednih izbora. Naime, osim HDZ-a i SDP-a, prag prelazi samo nepostojeća lista eurozastupnika Kolakušića. Može li HDZ računati na neku desnu koaliciju? Upitno, jer ti bi se posvađali i prije nego što bi složili listu, a rezultat bi u najbolju ruku bio kao s Mostom. HNS-a koji bi mogao uskočiti praktično više nema. Druge stranke se i ne približavaju pragu, osim što će lokalno dobiti IDS svojih uobičajenih par zastupnika, u Zagrebu Bandić može pokupiti jednog ili dvoje. I drugdje, recimo po Slavoniji, će se pojaviti pokoji zastupnik koji nije iz dvije najveće stranke. 

Kada se sve pogleda, HDZ-u ne preostaje gotovo nikakav koalicijski potencijal, sakupljati koaliciju od stranaka koje imaju par zastupnika i ogromne apetite skoro je nemoguće. Što se tiče Miroslava Škore, Škoro ima apetite, ali nema stranku. Parlamentarni izbori radi složenog sustava izbornih jedinica traže klasično organiziranu stranku s ljudima na terenu. Također, pitanje je bi li Škoro s HDZ-om, a ni Plenković vjerojatno ne bi s njime.

Milanović bi mogao pomoći HDZ-u oko velike koalicije

Izbori za predsjednika bez ovlasti gotovo su nebitni. Ono što je bitno su naredni parlamentarni izbori i pitanje kako sakupiti 76 potpisa. U tome će HDZ-u vrlo moguće trebati ni manje ni više nego SDP. Uostalom, između tih stranaka i nema neke razlike – i jedna i druga vole jaku državu, velike poreze i kontrolu novca u državi. Kao katalizator takve nove većine idealan bi bio upravo Zoran Milanović, ne Kolinda Grabar-Kitarović. Milanović bi mogao kao predsjednik biti taj koji će objasniti da iz nacionalnih interesa Hrvatska treba veliku koaliciju HDZ-SDP. 

Stoga je drugi krug predsjedničkih izbora zanimljiv ponajviše kao uvod u naredne parlamentarne izbore. Plenković i Milanović bi se mogli naći u neobičnom, no nužnom savezništvu koje bi obojici omogućilo ostanak na vlasti. Jednome upravljanje državom, drugome pametovanje i ručak u dobrim restoranima "na narudžbenicu". 

Ipak, Kolinda, koja ide u drugi krug pogurana i glasovima većine Škorinih glasača, ima veće šanse dobiti predsjednički mandat. No, to znači da bi na jesen mogla postati prvi hrvatski državni poglavar koji će doći u priliku objaviti kako nitko nema dovoljnih 76 potpisa te aktivirati odredbu o imenovanju nestranačke vlade i ponavljanju parlamentarnih izbora. Time bi se ona u velikom stilu pojavila kao spasiteljica nacije, Plenković bi otišao u političku povijest, a Milanović bi došao u izvanrednu mogućnost povesti neku novu koaliciju.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara