SABOR je nakon duge ljetne stanke započeo zasjedanje s dinamičnim aktualnim satom tijekom kojega su zastupnici imali priliku postavljati pitanja premijeru Andreju Plenkoviću i njegovim ministrima.

Zastupnik Mosta Miro Bulj je odmah na početku pokušao zatražiti stanku s demagoškim obrazloženjem u kojemu je Plenkovića napadao preko Milorada Pupovca, no s obzirom na poznate Buljeve retoričke mogućnosti, on je zapravo rekao da premijer odbija “tematsku sjednicu o ratnim zločinima hrvatskog sabora”, umjesto “tematsku sjednicu hrvatskog sabora o ratnim zločinima”.

Miro Bulj izjavio da je hrvatski sabor počinio ratne zločine

To znači da je Bulj izvalio kako postoje “ratni zločini hrvatskog sabora” te da Plenkoviću zamjera što odbija sjednicu o toj temi. Njonjo je na to nesuvislo brundanje reagirao opomenom i aktualni sat konačno je mogao i službeno započeti.

Iznenađenja zapravo nije bilo, što ne znači da je bilo dosadno. Od zastupnika iz opozicije konkretna i neugodna pitanja Plenkoviću i njegovim ministrima postavili su Anka Mrak-Taritaš iz GLAS-a i Krešo Beljak iz HSS-a.

Suvisla pitanja Mrak-Taritaš i Beljaka

Mrak-Taritaš je pitala Plenkovića o tome zašto HDZ-ovi eurozastupnici nisu glasali za izvještaj u kojem se argumentirano navode načini na koji mađarski premijer Viktor Orban u svojoj državi podriva demokratske i europske vrijednosti, a dobila je razotkrivajući odgovor - premijer je u osnovi rekao da je situacija u Mađarskoj “blago rečeno, problematična”, ali priznao da je zbog trenutne ovisnosti Hrvatske o milosti Viktora Orbana u vezi Ine i primanja u OECD njegova politika da se Mađarima ulizuje. Beljak je pak tražio očitovanje ministrice vanjskih poslova Marije Pejčinović-Burić o antifašizmu i reputaciji RH u Europi te izvrsno poentirao na njenom štreberskom odgovoru.

Truda si je dala i zastupnica Nezavisnih za Hrvatsku Bruna Esih, koje je u svoje pitanju bocnula Plenkovića, na što ju je on verbalno rastavio na dijelove, čak priznajući da je njena saborska karijera proizvod njegove pogrešne odluke jer ju je stavio na listu HDZ-a. Zanimljivo, Plenković je tu usput napomenuo da je Esih mjesto na listi dobila jer su je “hvalili iz Ureda predsjednice”, čime je možda nehotice a možda i namjerno prokazao predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović kao promotoricu ekstremne desnice u Hrvatskoj. 

Bruna Esih najavila valjanje u blatu

Esih je vrlo nervozno reagirala na Plenkovićev odgovor i počela mu je prijetiti da će on “uskoro moliti boga da nas doista nema”, a vrhunac njene retrogradne retorike svakako je bila rečenica: “Raspišite izbore, budite muško a ja ću biti žensko!”. Zaprijetila mu je i da ona zna kako se Plenković ne voli valjati u blatu, čime je sugerirala da ona s time nema problema. 

Od zastupnika HDZ-a i vladajuće većine Plenkoviću i njegovim ministrima su dolazila standardno unaprijed naručena pitanja koja su ministrima omogućavala da iznose “uspjehe” svoje politike. Pritom su se u snishodljivosti istaknuli, posve očekivano, Andrija Mikulić i Željko Reiner, dokazujući još jednom da u HDZ-u ima još ljudskog materijala za one koji bi htjeli biti Njonjo nakon Njonje.

Znate li tko je Mato Čičak?

No nisu naručena pitanja HDZ-ovih zastupnika posve besplodna. Primjerice, jedno od njih je omogućilo hrvatskoj javnosti i novinarima da saznaju da u saboru postoji zastupnik koji se odaziva na ime Mato Čičak. 

Dosad nitko tog inženjera cestovnog prometa nije primijetio među 151 zastupnikom, no jutros se dotični uspravio, potrošio više od pola svojeg pitanja da ispozdravlja “uvažene zastupnike i zastupnice”, pa premijera, pa ministre itd. te postavio nekakvo pitanje o vodovodu. Lijepo je otkrivati nova imena u anonimnoj glasačkoj mašineriji koja Plenkovića drži na vlasti.

Za Matu Čička je to zasad bio vrhunac političke karijere, trenutak u kojem poput Jamesa Cagneya u “Bijelom usijanju” uzvikuje “Made it Ma, top of the world!”, samo što je u slučaju anonimnog zastupnika vladajuće stranke to izgledalo mnogo manje spektakularno. Možda do kraja mandata Čičak opet progovori, čuda su moguća.

Zastupnici SDP-a izazivaju susramlje

A što je sa SDP-om, najvećom opozicijskom strankom? Ništa novog, i dalje se raspada u slow motionu i preko svake mjere blamira, što je ilustrirao i njihov jadni nastup na aktualnom satu. Željko Jovanović je opet nešto vikao - on izgleda nije sposoban izražavati se, a da visina decibela ne krši Zakon o javnom redu - pa je razapeo nekakav veliki papir i onda dobacivao iz klupa. Nastup zastupnika SDP-a najviše je izazivao susramlje.

Predsjednik stranke Davor Bernardić je Plenkoviću postavio mlako pitanje, što je premijer iskoristio da s njime obriše pod. Ismijavao ga je i ponižavao kao da mu je drug iz SDP-a, a ne politički protivnik, dakle najgore moguće.

Pritom nije nužno krivo ono što je Bernardić zamjerio Plenkoviću, no predsjednik SDP-a je u međuvremenu toliko nesposoban kao političar da izricanjem bilo čega on to automatski kompromitira. Iz Bernardićevih usta i konstatacija da je 2+2=4 sada izgleda neuvjerljivo.

Plenković protiv oporbenih liliputanaca

Plenković je bio naročito arogantan prema SDP-ovcima i Bruni Esih, ali na trenutke i duhovit, naročito kada je verbalno šamarao izgubljenog Bernardića. No takav ton nije neuobičajen u europskim parlamentima, u britanskom je često i još oštriji. S druge strane, Plenkovićevi očekivani dvoboji s Gordanom Marasom - u kojima jedan drugoga pokušavaju patronizirati i obraćaju se jedan drugome s “Gordan” i “Andrej” - postali su zamorni. 

Bez obzira na duboko problematičnu politiku koju njegova vlada vodi, Plenković je na današnjem saborskom aktualnom satu podsjetio da se on itekako zna nositi s oporbenim Liliputancima i da mu oni ne predstavljaju nikakvu prijetnju. Za Hrvatsku to nisu dobre vijesti.