DESECI tisuća tona opasnog otpada već godinama se nisu pomaknuli ni centimetra. I dalje truju Gospić, ali je zato retorika Andreja Plenkovića o ovom skandalu u samo mjesec dana prošla kroz primjetnu evoluciju. Danas je ta evolucija dobila i vrlo konkretnu, financijsku dimenziju.

Pet dana nakon velikog prosvjeda u Zagrebu, premijer koji je još nedavno poručivao da pritisak neće ubrzati ništa na sjednici Vlade najavio je "žurno" uklanjanje dijela gospićkog otpada, a istodobno otvorio državnu blagajnu nizom novih mjera teških više od pola milijarde eura.

Histerija je s vremenom postala razumljiva zabrinutost, "fabricirana izvanredna situacija" pretvorila se u nešto što se "nije smjelo dogoditi", a politički pritisak kojem se Vlada nije namjeravala povinovati završio je najavama maksimalnog ubrzavanja sanacije i većeg osobnog angažmana hrvatskog premijera.

"Pritisak medijski ili politički ili ne znam kakvih inicijativa"

Plenković pritom nije potpuno promijenio stav o slučaju Gospić. Cijelo vrijeme tvrdi da je voda iz javne vodoopskrbe ispravna, da odgovorni za ilegalno odlaganje otpada moraju kazneno odgovarati i da država mora ukloniti otpad. No, mijenjali su se njegov ton, retorika, političko predstavljanje problema i odnos prema građanskom pritisku.

I što je možda najvažnije, promijenio se politički jezik kojim premijer govori o ljudima koji traže sanaciju ilegalnog otpada. Ono što je 9. kolovoza bio pritisak "medijski ili politički ili ne znam kakvih inicijativa", uoči velikog prosvjeda u Zagrebu 5. rujna postala je "razumljiva zabrinutost građana" zbog koje će se "svi rokovi maksimalno ubrzati", a nekoliko dana kasnije i nešto oko čega će se "osobno više angažirati".

Samo dva dana prije zagrebačkog prosvjeda Plenković je još govorio izrazito konfrontacijskim jezikom. Tvrdio je da pritisak neće pomoći rješavanju problema, govorio o "teatru" i "strategiji kaosa" te političke konkurente optuživao da pokušavaju proizvesti atmosferu po uzoru na tragediju s padom nadstrešnice na kolodvoru u Novom Sadu 2024. Građanski i oporbeni pritisak prikazivao je kao dio političke operacije usmjerene protiv Vlade.

Nekoliko dana nakon prosvjeda ton je bio bitno drukčiji. U međuvremenu su objavljeni i novi nalazi o mikroplastici u podzemnim vodama u blizini ilegalnog odlagališta. Plenković više nije govorio o "teatru" nego je rekao da se u Gospiću dogodilo "ono što se nije smjelo dogoditi".

Iznenadna potreba za ubrzavanjem sanacije

Plenković pritom ni u jednom trenutku nije odustao od propisane procedure i ne može mu se prigovoriti što inzistira na zakonitoj javnoj nabavi, no vidljiva je iznenadna potreba za "ubrzavanjem" rješenja i sanacije problema koji je postao politički neugodan za premijera.

Istodobno predsjednik Vlade osporava političku učinkovitost tog pritiska. U njegovoj konstrukciji prosvjed može "naglasiti temu kao važnu", ali ne može biti dio rješenja. Rješenje pripada institucijama, a političko vlasništvo nad rješenjem samo Vladi.

Možda se najveći zaokret vidi u Plenkovićevim riječima o strahu građana Gospića. Tako je 11. kolovoza objasnio da su ljudi uplašeni zato što "oporba i neki drugi akteri nastoje iza svih ovih tema izvući neke političke poene i dezinformacijama širiti paniku među stanovnicima Gospića i cijele Ličko-senjske županije".

Nepuna četiri tjedna kasnije isti strah Gospićana više nije proizvod političke manipulacije. Nakon zagrebačkog prosvjeda postaje "poruka zabrinutosti i želje da svi konzumiramo zdravu vodu što itekako razumijemo". Otpad se u međuvremenu nije promijenio, ostao je na istom mjestu, opasan kao i prvog dana, ali jest premijerovo tumačenje.

Zabrinutost građana postala je legitimna uoči prosvjeda

Plenković postupno tijekom mjesec dana priznaje da su građani legitimno zabrinuti, ali istodobno osuđuje političke suparnike koji temu Gospića, sasvim očekivano i legitimno za oporbu, koriste za svoje interese. Pogotovo nakon zagrebačkog prosvjeda povlači jasnu granicu: građanski strah je sada legitiman, ali opozicijsko korištenje tog straha nije.

I sanacija ilegalnog i opasnog otpada u Gospiću imala je svoju evoluciju u Plenkovićevim izjavama. Ono što je još 9. kolovoza bilo "prilično jednostavno", do 8. rujna zahtijevalo je preispitivanje cijelog sustava gospodarenja otpadom, od izdavanja dozvola i praćenja kretanja otpada do inspekcijskog nadzora, razmjene informacija i zaštite voda. To ne znači da je početna tvrdnja bila netočna ili pogrešna, ali pokazuje koliko se u međuvremenu proširilo premijerovo javno tumačenje samog problema.

Plenkovićev odgovor na Gospić slijedi poznati politički obrazac. Prvo se problem umanjuje i relativizira, zatim se napada način na koji ga kritičari predstavljaju, potom se osporavaju motivi ljudi koji protestiraju, a kada pritisak dovoljno naraste, vlast preuzima inicijativu i objavljuje da će upravo ona i nitko drugi riješiti problem koji zabrinjava građane.

Iza ovog naglog vladinog preokreta stoji i ozbiljan politički strah: najnovije ankete objavljene ovih dana pokazale su da se HDZ srozao na najniži rejting u posljednje dvije godine, dok je sam Plenković izbio na vrh ljestvice najnegativnijih političara u zemlji.

Najzanimljivije je što je cijela priča završila na samom vrhu vlasti. Problem koji se početkom kolovoza trebao riješiti u redovnoj proceduri bez ikakvog pritiska, mjesec dana poslije zahtijeva posebnu pažnju premijera.

Obećanje osobnog angažmana vrlo je brzo dobilo konkretniji oblik

Takvo početno institucionalno razdvajanje bilo je logično, jer je premijera držalo na sigurnoj političkoj udaljenosti od problema. Gospićki je slučaj, međutim, u mjesec dana bitno politički "nabujao" i prešao put od problema nadležnih tijela do problema kojim će se osobno pozabaviti Plenković.

Obećanje osobnog angažmana vrlo je brzo dobilo konkretniji oblik. Na današnjoj sjednici Vlada je odredila žurno uklanjanje neopasnog otpada s lokacije PPK Velebit, a Plenković je objavio da su u međuvremenu dogovorili posao s Holcimom i Nexeom.

Dvije cementare trebale bi zbrinuti otpad iz vreća u roku od najviše 45 dana, za iznos do 357.500 eura. Premijer je brzinu reakcije opisao riječju koja posebno bode oči nakon godina tijekom kojih je otpad ležao u Gospiću: "munjevito".

No Plenković nije "ubrzao" samo Gospić. Vlada je predstavila 11. paket pomoći građanima i gospodarstvu vrijedan 257,7 milijuna eura, predložila povećanje mirovinskih prava za više od 200 tisuća branitelja, policajaca i vojnika s fiskalnim učinkom od 99,8 milijuna eura te ukidanje poreza na mirovine za 541 tisuću umirovljenika, vrijedno oko 180 milijuna eura.

Uz to je u Sabor poslala i prijedlog Hrvatskog investicijskog računa, preko kojeg bi građani mogli ulagati do 200.000 eura uz porezne povlastice. Samo mjere kojima je Vlada objavila konkretan fiskalni učinak zajedno prelaze 537 milijuna eura.

Vlada koja je građanima Gospića tjednima objašnjavala da se stvari ne mogu ubrzavati pritiskom danas je na jednoj sjednici pokazala koliko brzo može intervenirati, donositi odluke i pronaći stotine milijuna eura kada procijeni da za to postoji politička potreba.

Premijer se naljutio na institucije zbog konteksta oko nalaza

Osim toga, tjednima je građanima poručivao da vjeruju institucijama i ne nasjedaju na "histeriju" i "paniku", a sada upravo tim institucijama objašnjava da svoj posao ne rade dovoljno dobro, jer javnosti predstavljaju stručne nalaze o vodi, a pritom ih nitko ne objašnjava i ne stavlja u razumljiv kontekst.

Teško je smisliti bolju ilustraciju koliko se u samo mjesec dana promijenila ne samo politička težina gospićkog otpada nego i Plenkovićev odnos prema sustavu za koji je u početku tvrdio da ga treba samo pustiti da radi svoj posao.